Šejn Batije - ultimativni timski igrač, definicija igrača uloge, čovjek iz naroda

Šejn Batije nikada nije bio igrač koji je punio statističke kolone. Bio je, kako je novinar Majkl Luis jednom napisao, „All-Star bez statistike“. Ipak, u svlačionici, na terenu i van njega, Batije je bio sve ono što čini pobjedničke timove – vođa bez titule, mozak u sjenci, onaj koji spaja dijelove u cjelinu.

Njegova tajna bila je jednostavna: razumio je sitnice. Bio je opsjednut detaljima koji drugima promiču, i znao je kako da ih pretvori u prednost za tim. Od ranih dana u Djuku, gdje je kao dvostruki najbolji igrač NCAA vodio tim Majka Kšiševskog do titule, pa do NBA karijere koja je trajala 13 sezona i donijela mu dvije šampionske titule sa Majamijem – Batije je živio filozofiju da se veličina ne mjeri samo brojevima.

Njegov bivši saigrač Judonis Haslem to je jednom opisao savršeno: „Bio je čovjek iz naroda prije nego što sam ja znao šta znači biti čovjek iz naroda.“

Batije je još kao dijete naučio šta znači pripadati. U vrtiću i prvom razredu osjećao se drugačije – fizički, rasno, finansijski. Ipak, na školskom igralištu otkrio je nešto što će ga voditi cijelog života: kada bi pomogao timu da pobijedi, više nije bio „onaj visoki“ ili „onaj siromašni“. Bio je samo dijete koje pripada.

Ta lekcija oblikovala je cijelu njegovu karijeru. „Oduvijek sam razmišljao o dvije stvari – kako mogu pomoći saigračima da budu bolji i šta moram uraditi da ostanem na terenu“, rekao je. Zbog toga mu nije bilo teško da zaranja za izgubljenom loptom, vraća se u odbranu ili pravi dodavanje s aut linije. U tim „nevidljivim“ stvarima, Batije je pronalazio ponos.

Danas, kada je sve svedeno na „lajkove“, broj pratilaca ili količinu poena, Batije podsjeća da najvažnije stvari nisu mjerljive. 

"Box score postoji jer je lako mjeriti trojke, skokove i asistencije. Ali to ne znači da su to i najbolje metrike. Ja sam karijeru gradio na stvarima koje se ne mogu izmjeriti.“

On govori o „mikro otpornosti“ – sposobnosti da ostaneš miran kad ti barista pogriješi narudžbu, kad zapneš u gužvi ili ti plan padne u vodu. Ljudi koji se brzo vrate i nastave dalje, kaže on, imaju rijetku vještinu. „Takvi ljudi postaju poznati po pouzdanosti. Ako ih imaš dovoljno u timu – taj tim pobjeđuje.“

Druga njegova lekcija je „produktivna nelagoda“ – spremnost da uđeš u neprijatne situacije i rasteš iz njih. „Rasteš samo kad si spreman da probaš, ne uspiješ, i opet pokušaš“, kaže Batije.

Sve ono u što je vjerovao došlo je do izražaja u finalu NBA lige 2013. godine. Tokom plej-ofa, Batije je imao najgori šuterski period u životu. Izgubio je minutažu, samopouzdanje, ali ne i navike. U sedmom meču, kada ga niko nije očekivao, pogodio je šest trojki iz osam pokušaja i donio Majamiju drugu titulu zaredom.

„Kada je meč završio, pomislio sam: sve što sam radio cijelog života dovelo me do ovog trenutka. Nije to bila neka motivaciona pjesma, ni doručak, ni mantra – već godine rada na pravim stvarima.“

Poslije karijere, Batije je pokušao da se pronađe u televizijskom poslu, ali je brzo shvatio da to nije njegov put. „Svi su mi govorili da ću biti sjajan na TV-u, ali nije me ispunjavalo. I to je u redu – to nije neuspjeh. Neuspjeh je samo ako nikad ne probaš.“

Za njega, smisao života ostaje isti kao i smisao igre – učiti, rasti, pomagati drugima. „Nisam bio najbrži ni najjači. Samo sam bio spreman da uradim ono što niko drugi ne bi.“

Svojoj djeci danas ponavlja jednostavnu poruku: „Moraš pojesti žabu.“ Drugim riječima – uradi ono najteže odmah, jer poslije toga sve postaje lakše.

Kšiševski mu je još na Djuku rekao da su svi igrači uloge – samo su im zadaci različiti. Neko mora da trenira najjače, neko da daje poene, ali svaka uloga je jednako važna. „U tome ima plemenitosti. U tome da znaš da radiš svoj posao, i da smo svi bolji zbog toga.“

Za Batijea, prava radost nikada nije bila u paradama, prstenovima ni slavlju. Bila je u zajedništvu – u trenucima kad tim padne, ustane i opet pobijedi.

„Ništa vrijedno u životu nije postignuto bez tog duha“, kaže on. „Bilo da je riječ o sportu, poslu, porodici ili državi – to je suština ljudskog bića. To je smisao tima.“