Simonsov ugovor na stolu: Da li je ovo trenutak kada Stivens mora da zasuče rukave

Postoji momenat u životu svakog ozbiljnog NBA kandidata za titulu kada više ne možeš da se praviš da je sve u redu. Ne zato što je loše, već zato što znaš da može biti bolje, a prozor ne ostaje otvoren zauvijek.

Boston je upravo tu, i to kad se niko nije nadao.

Sezona je bila u najavi kao neka prelazna, čekanje Tejtuma, borba za plej-in. Na pola sezone narativ se značajno mijenja.

Nešto slično smo vidjeli i u NFL-u gdje Nju Ingland Petriotsi nisu bili ni plej-of ekipa, a igraće Superboul protiv Sijetl Sihoksa.

Kada već izgeledate kao neko ko može ponovo daleko, onda zasvrbe dlanovi, i možete pogledati ima li kakve šanse za napredak.

Bred Stivens je u međusezoni povukao poteze kojim je očistio prostor u finansijama i spasio Boston penala zbog second aprona.

A sada kada i bez Tejtuma, Mazula i momci igraju sjajno, onda je pravo vrijeme da se pogleda put jednog momka, koji je stigao u tim manevrima u međusezoni.

Vijest da je Anferni Simonsov ugovor od 27,6 miliona dolara u posljednjoj godini "u opticaju“ ne govori nam mnogo o Simonsu. Govori nam, zapravo, sve o Bostonu. O tome kako razmišljaju, gdje vide pukotine i koliko su spremni da ih zakrpe – ili prodube.

Jer ovo nije potraga za imenom. Ovo je potraga za ravnotežom.

Simons nije problem. Simons je alat

U nekom drugom Bostonu, u nekoj drugoj fazi ciklusa, Simons bi bio luksuzni komad rotacije. Igrač koji može da preuzme teret napada u regularnoj sezoni, da odradi dvadesetak večeri kada zvijezde odmaraju.

Trebala je adaptacija, ali sada nakon što je pohvatao sve konce, postao je klučan u second unitu.

Sa druge strane Boston je tim koji živi u poreznom minskom polju, sa ograničenjima koja ne opraštaju sentimentalnost. I u tom kontekstu, Simonsov ugovor nije pitanje učinka, već pitanje vremena. Ako ga ne iskoristiš sada, gubiš ga kasnije. A contenderi sebi ne mogu da priušte pasivne sezone.

Zašto je odgovor opet pod košem

Boston je u prethodnim plej-ofovima rijetko gubio zbog šuta, talenta ili identiteta. Gubio je zbog nijansi. Zbog jednog dodatnog ofanzivnog skoka. Jednog izgubljenog posjeda. Jedne situacije u kojoj se vidi da nemaš centra kojem možeš da vjeruješ kada se utakmica svede na šah, a ne na trku.

Zato se na listi nijesu pojavila spektakularna imena. Pojavila su se funkcionalna.

I zato ova četiri centra nijesu ista dilema.

Ivica Zubac – Hrvat sa brojem 40, već smo vidjeli ovo negdje...

Ako se skine sav narativ, ostane samo košarka, Ivica Zubac je možda i najzdravija opcija na cijeloj listi.

Zubac nije igrač koji mijenja identitet ekipe. On ga učvršćuje. Kontroliše reket, zatvara defanzivni skok, kažnjava mismatch u postu i ne traži ništa zauzvrat osim sistema koji zna šta hoće.

U vremenu kada se svaki centar mjeri kroz sposobnost preuzimanja bekova na perimetru, Zubac često biva pogrešno sveden na "sporog“. A istina je jednostavnija: on je pouzdan. I u plej-ofu to vrijedi više od teorijske svestranosti.

Za Boston, Zubac znači jasnoću. Manje improvizacije, više reda. Manje haosa u reketu, više kontrole tempa.

A tu je i ta istorisjka poveznica hrvatskog košarkaša koji nosi dres sa brojem 40...Dino Rađa.

Nikolas Klakston - plafon koji mami, cijena koja boli

Ako je Zubac stabilnost, Nikolas Klakston je ambicija.

Klakston donosi ono što Boston ponekad nema: centra koji može da bude defanzivno sidro u modernoj, agresivnoj košarci. On može da preuzme, da štiti obruč iz pomoći, da ne bude meta u svakoj akciji.

Ali Klakston ne dolazi sam. Dolazi sa cijenom – ne samo u pikovima, već i u strukturi igre. Sa njim, napad mora da bude precizniji, spacing savršeniji, greške skuplje.

Klakston diže plafon. Ali i smanjuje toleranciju na grešku. A to je ozbiljno pitanje za tim koji već igra na ivici finansijskih i rotacionih limita.

Onjeka Okongvu - pametan kompromis koji ne rješava sve

Onjeka Okongvu je možda najtrenerskija opcija na listi. Mobilan, snažan, sposoban da funkcioniše u različitim defanzivnim šemama. Sa njim Boston može da ostane vjeran modernoj košarci bez velikih ustupaka.

Ali Okongvu nije centar koji ti garantuje mir protiv fizički dominantnih ekipa. On popravlja sistem, ali ga ne osigurava. Uloga mu je jasna, ali plafon ograničen.

To nije loš potez. Samo nije potez koji mijenja hijerarhiju Istoka. Ali neko ko će savršeno da dijeli minute sa Ketom i Garzom.

Denijel Gaford - rješenje koje izgleda lakše nego što jeste

Denijel Gaford je energija, vertikala i jednostavnost. U regularnoj sezoni - zlata vrijedan. U plej-ofu – zavisi.

Gaford je specijalista. A Boston ne traži specijalistu. Traži odgovor. Nekoga ko može da ostane na parketu kada se igra uspori i sve postane teže.

Na kraju, dilema je jednostavnija nego što djeluje

Kada se sve sabere, lista se sama sužava.

Ovo nije izbor između četiri centra. Ovo je izbor između Zupčeve sigurnosti i Klakstonovog plafona.

Između korekcije koja stabilizuje i poteza koji rizikuje.

Simonsov ugovor je tu da omogući odluku. Ne da je odloži.

A Bred Stivens je sada u fazi karijere kada više ne gradi temelje – već odlučuje kako će se pamtiti ovaj tim.

U NBA, najskuplja greška nije pogrešan potez.

Najskuplja greška je ne povući nijedan, s tim da u ovom slučaju dosta navijača Kelta bi možda i najradije reklo "Ne bih ja to ništa dirO"

Šta nam ovo govori o Stivensu

Ovo nije potraga za imenom. Ovo je potraga za balansom između hrabrosti i odgovornosti. Bred Stivens je već dokazao da zna da povuče veliki potez kada vjeruje da je trenutak pravi. Pitanje je samo da li vjeruje da je ovo taj trenutak.

Jer Simonsov ugovor neće biti ovako vrijedan sljedeće godine. A ni jezgro neće biti mlađe.

Boston je došao do tačke gdje ne može da se zadovolji time da je “među najboljima”. Ili će pokušati da postane najkompletniji – ili će rizikovati da ostane vječno korak kratko.

A u NBA-u, to je najskuplje mjesto za stajanje.