Atlanta bira odbranu, Oklahoma novac, Dalas kupuje nadu

Prvi pik NBA drafta iz 2024. promijenio je klub samo dvije godine kasnije, a ekipa koja ga je birala morala je da priloži još dva pika druge runde kako bi dobila defanzivnog specijalistu sa ugovorom koji ističe narednog ljeta. Ako jedna rečenica može da objasni koliko se brzo u NBA ligi mijenjaju vrijednost, percepcija i planovi, onda je to priča o Zakariju Rišašeru, Lu Dortu i poslu u kojem su učestvovala tri kluba, a svaki iz njega izašao sa potpuno drugačijom računicom.

Atlanta je dobila Dorta i Rajana Nembharda, Dalas je preuzeo Rišašera, dok je Oklahoma ostala bez jednog od simbola svoje šampionske generacije, ali je zauzvrat dobila tri pika druge runde, napravila trejd izuzetak vrijedan oko 17,7 miliona dolara i, mnogo važnije za njene vlasnike i ljude koji barataju novcem, sišla ispod drugog aprona. Kada se trejd svede na imena, djeluje kao da su Hoksi poslali bivšeg prvog pika za kvalitetnog defanzivca i rezervnog plejmejkera. Kada se uključe ugovori, porez, budući pikovi, sastav rostera i trenutak u kojem se nalaze sva tri kluba, dobija se mnogo složenija slika.

Oklahoma je dobila Čikagov pik druge runde 2027, koji je prethodno bio u vlasništvu Dalasa, zatim povoljniji pik druge runde 2031. između Atlante i Hjustona, kao i povoljniji pik 2032. između Atlante i Los Anđeles Lejkersa. Dalas je uz Rišašera dobio i Atlantin pik druge runde 2027, ali zaštićen među prvih 55 mjesta, što znači da će biti proslijeđen samo ako završi između 56. i 60. pozicije i praktično predstavlja knjigovodstveni dodatak bez ozbiljne vrijednosti.

Na prvi pogled najčudniji dio posla predstavlja odluka Oklahome da se odrekne Dorta za tri pika druge runde, jer takav paket u čistoj košarkaškoj vrijednosti ne odgovara čovjeku koji je bio član najbolje defanzivne petorke lige, četvrti u glasanju za najboljeg defanzivca sezone i jedan od igrača na kojima je izgrađen sistem sposoban da protivnika pritiska gotovo bez prekida. Dort je godinama preuzimao najteži zadatak, od brzih plejmejkera do fizički dominantnih igrača (dobro imao je malo i povrašćen status kod sudija u tome), trošio protivničke zvijezde, prolazio kroz blokove, trpio udarce i pravio vrstu defanzivnog nereda u kojem je Oklahoma najbolje funkcionisala.

Samo, novi NBA sistem kažnjava skupe ekipe mnogo ozbiljnije od običnog poreza na luksuz. Drugi apron za sezonu 2026/27. postavljen je na 221,686 miliona dolara, a Oklahoma je bila približno 12 miliona iznad te granice, u prostoru u kojem klub gubi važne mehanizme za popravljanje rostera, ne može da kombinuje više ugovora u trejdu, ne može da šalje novac i znatno teže koristi trejd izuzetke i buduće pikove. Dortova opcija vrijedna 17,7 miliona dolara, uz nešto veće obračunsko opterećenje, bila je ugovor koji je Oklahomu iz tog prostora mogao da izvuče jednim potezom.

Sem Presti je mogao da odbije opciju, pusti Dorta bez naknade i završi posao za nekoliko sekundi. Umjesto toga, aktivirao ju je, pronašao Atlantu, dobio tri buduća pika i napravio trejd izuzetak približno iste vrijednosti. Kao upravljanje imovinom, potez je gotovo školski. Kao poruka timu koji je prije samo godinu osvojio titulu i ove sezone ostao osam poena daleko od novog finala, mnogo je neprijatniji.

Dort je treći važan igrač rotacije kojeg je Oklahoma poslala ovog ljeta, nakon Ajzee Džoa i Arona Viginsa, a kroz ta tri posla prikupila je ukupno sedam pikova druge runde i u zbiru plata i projektovanog poreza uštedjela približno 224 miliona dolara. Taj broj nije stvarna Dortova plata, niti će se u jednoj transakciji pojaviti na računu, već ukupna finansijska posljedica rastanka sa trojicom igrača i izlaska iz zone u kojoj svaki naredni dolar postaje višestruko skuplji.

Razlog zbog kojeg je ta čistka postala neizbježna leži u ugovorima Šeja Gildžes-Aleksandera, Džejlena Vilijamsa i Četa Holmgrena, koji će u narednoj sezoni pojedinačno zauzimati približno četvrtinu prostora pod kapom, dok Šejov udio kasnije raste prema 35 odsto. Oklahoma je godinama živjela od luksuza da joj najbolji mladi igrači proizvode mnogo više nego što koštaju, ali je razvoj konačno došao na naplatu. Mladi igrači su postali zvijezde, zvijezde su dobile maksimalne ugovore, a dubina koja je djelovala gotovo beskonačno morala je da dobije cijenu.

Postoji, međutim, i košarkaški argument zbog kojeg je baš Dort postao potrošan. U posljednjem plej-ofu davao je 5,5 poena, šutirao 36,6 odsto iz igre i 30,8 odsto za tri, uz svega 48,9 odsto prave šuterske efikasnosti. U sedmoj utakmici finala Zapada protiv San Antonija proveo je samo 16 minuta i završio sa tri poena, jer su njegova ograničenja u napadu postajala sve teža za skrivanje što je protivnik bio bolji, a prostor na polovini terena uži.

Kejson Volas već izgleda kao kompletniji igrač u oba pravca, Aleks Karuso može da preuzme najveći broj Dortovih defanzivnih zadataka, dok će više prostora dobiti Ej-Džej Mičel, Nikola Topić i ostali mlađi bekovi. Oklahoma vjeruje da može da zamijeni pojedinca, ali pravi rizik leži u tome što ne mijenja samo pojedinca. Odlascima Dorta, Džoa i Viginsa nestaje dio rotacije koji joj je omogućavao da 48 minuta igra sa intenzitetom koji je protivnike tjerao da pogriješe i kada urade gotovo sve kako treba.

Tri pika druge runde mogu kasnije postati sredstva za manji trejd, dodatak u većem poslu ili jeftini igrači rotacije, a Čikagov pik 2027. čak može završiti prilično visoko. Ipak, nijedan od njih ne pomaže Šeju, Četu i Džejlenu u maju 2027. godine. Oklahoma je dobro riješila finansijski problem koji je sama morala da riješi, ali je u tom procesu postala nešto slabija u trenutku kada joj je cilj i dalje titula.

Atlanta je trejdu pristupila sa suprotne strane. Hoksi žele da budu bolji odmah, a poslije odlaska Treja Janga konačno su pronašli identitet koji ne zavisi od jednog malog pleja, njegovih 30 poena i pokušaja da se na drugoj strani sakrije svaki put kada protivnik pozove blok.

Nakon trejda Janga, Atlanta je prošlu sezonu završila učinkom 28-15, u tom periodu imala osmi net rejting u ligi, a zatim uzela dvije utakmice budućem šampionu Njujorku u prvoj rundi plej-ofa. Džejlen Džonson postao je centralna figura, Dajson Danijels i Nikejl Aleksander-Voker postavili su ton na perimetru, Onjeka Okongvu donio pokretljivost na centru, dok je Si-Džej Mekolum obezbijedio šut i kreaciju koja toj grupi prirodno nedostaje.

Dort se uklapa u gotovo sve što je Atlanta pokušala da napravi. Sa njim, Danijelsom i Aleksander-Vokerom Hoksi mogu da formiraju najneprijatniju grupu spoljnih defanzivaca u Istočnoj konferenciji, sposobnu da preuzima, pritiska loptu, prolazi kroz blokove i mijenja zadatke bez povlačenja pomoći iz reketa. Dort će čuvati Džejlena Bransona, Tajrisa Meksija, Kejda Kaningema ili Donovana Mičela, Danijels će dobiti više slobode da presijeca dodavanja i koristi dužinu, dok Mekolum može da bude sklonjen na najmanje opasnog protivničkog beka.

To ne znači da će Dort nužno počinjati svaku utakmicu. Atlanta je završila sezonu sa petorkom Mekolum, Aleksander-Voker, Danijels, Džonson i Okongvu, koja je u ograničenom, ali dovoljno ozbiljnom uzorku bila veoma uspješna, pa Dort može da bude šesti ili sedmi čovjek, specijalista za određeni duel i član završne petorke kada treba sačuvati rezultat. Njegova vrijednost neće se mjeriti prosjekom poena, već brojem napada u kojima će najbolji protivnički igrač morati da počne akciju dva metra dalje od mjesta na kojem želi.

Granica tog plana nalazi se na drugoj strani parketa. Dort, Danijels i Aleksander-Voker nijesu prirodni kreatori, Okongvu ne širi reket, pa se u petorkama sa četvoricom od njih gotovo sav teret organizacije prebacuje na Džonsona ili Mekoluma. Dort je prošle sezone davao 8,3 poena uz 38,5 odsto šuta iz igre, a njegovo prisustvo u plej-ofu može postati problem ako protivnik odluči da ga ostavi samog i zatvori prostor ostalima.

Tu se pojavljuje Rajan Nembhard, vjerovatno najpotcjenjeniji dio cijelog trejda.

Nemhard je kao nedraftovani ruki u Dalasu prosječno bilježio 6,6 poena i 5,3 asistencije za samo 19,5 minuta, uz odnos od 3,7 asistencija na jednu izgubljenu loptu. Po utakmici je gubio svega 1,4 lopte, pogodio 35,6 odsto šuteva za tri, a sezonu završio partijom sa 15 poena, devet skokova i 23 asistencije, čime je oborio rekord Dalasa za jednog rukija koji je držao Džejson Kid. Omiljeni član grinding all my life, serije tekstova, ako smijem da kažem.

Sa 180 centimetara neće postati dobar defanzivac u plej-ofu, 49,2 odsto prave šuterske efikasnosti pokazuje da još nije pouzdan realizator, ali Atlanta ima upravo onu vrstu saigrača koja može da sakrije njegove fizičke nedostatke. Nembhard može da vodi drugu petorku, organizuje pik, uvede ekipu u napad bez izgubljene lopte i olakša minute u kojima Mekolum ili Džonson odmaraju. Za 2,15 miliona dolara, koliko će zaraditi naredne sezone, to je veoma korisna produkcija.

Dortov ugovor ističe narednog ljeta, kao i Nembhardov, pa Atlanta pored trenutnog kvaliteta zadržava finansijsku slobodu i može da otvori više od 40 miliona dolara prostora. Ako Dort opravda očekivanja, Hoksi mogu da mu ponude novi ugovor i zadrže ga kroz godine u kojima bi trebalo da bude na vrhuncu. Ako se napadačka ograničenja pokažu prevelikim ili cijena produžetka ode iznad vrijednosti igrača, rastanak neće ostaviti dugoročne posljedice.

Sva ta logika, ipak, počiva na procjeni da Rišašer više neće postati ono zbog čega je izabran prvim pikom.

Francuz je u prvoj sezoni završio kao drugi u glasanju za rukija godine, prosječno postizao 12,6 poena i povremeno pokazivao dovoljno šuta, dužine i osjećaja u tranziciji da se povjeruje kako će se razviti u idealno moderno krilo. Druga sezona donijela je korak unazad: prosjek je pao na 9,6 poena, uz 3,8 skokova i 1,1 asistenciju, izgubio je mjesto u početnoj petorci, minutaža mu je smanjena, a u seriji protiv Njujorka odigrao je ukupno samo oko 23 minuta.

Njegovih 36,8 odsto za tri izgleda pristojno, posebno za igrača visokog 203 centimetra, ali Rišašer ne šutira dovoljno mnogo da bi samim tim mijenjao geometriju odbrane, rijetko dolazi do linije slobodnih bacanja, ne kreira pouzdano sebi, još manje drugima, a odbrana koja je trebalo da mu bude sigurnosna mreža bila je debelo ispod prosjeka. Atlanta ga je birala kao krilo koje neće morati mnogo da ima loptu da bi bilo korisno, ali nakon dvije sezone nije dobijala dovoljno ni u jednom dijelu te jednačine.

Zbog toga je Rišašer ispao iz rotacije prije nego što je ispao iz planova, a dolazak Arona Viginsa dodatno mu je zatvorio prostor. Nova uprava nije bila emotivno vezana za odluku stare, nije osjećala obavezu da dokazuje da je izbor iz 2024. bio ispravan i pretvorila ga je u igrače koji više odgovaraju sadašnjoj verziji Atlante.

To je racionalno objašnjenje.

Rizik ostaje ogroman.

Rišašer ima 21 godinu, mlađi je od brojnih igrača koji tek ulaze u ligu i još nije dobio stabilnu ulogu u kojoj se od njega traži nekoliko jednostavnih stvari. Atlanta ga se odrekla u trenutku kada mu je vrijednost bila najniža, poslala još dva pika druge runde i zauzvrat dobila Dorta, koji može otići poslije jedne sezone, i Nembharda, koji je nedraftovani rezervni plejmejker uprkos svemu dobrom što je pokazao.

Ako Rišašer ostane igrač sa devet poena, prosječnim šutem i odbranom koja više izgleda dobro nego što zaista proizvodi, Atlanta će djelovati kao klub koji je na vrijeme prihvatio grešku i krenuo dalje. Ako u Dalasu postane kvalitetan starter, priča će godinama počinjati pitanjem kako su Hoksi prvog pika pustili poslije dvije sezone i uz njega još morali da dodaju buduće izbore.

Dalas je upravo zbog tog odnosa cijene i mogućeg dobitka najveći pobjednik trejda.

Maveriksi su poslali Nemharda i Čikagov pik druge runde 2027, a Rišašerov ugovor preuzeli kroz trejd izuzetak nastao u ranijem poslu sa Entonijem Dejvisom. Nijesu dali pika prve runde, nijesu se odrekli jednog od centralnih mladih igrača i nijesu preuzeli višegodišnji veteranski ugovor koji bi ih zaključao. Kupili su nekadašnjeg prvog pika u trenutku kada gotovo niko više nije želio da plati za ono što bi mogao postati.

Dalas od Rišašera neće tražiti da opravda mjesto na kojem je izabran, što mu može biti najvažnija promjena. Pored Kupera Flega može da trči kontru, utrčava iza odbrane, stoji u korneru, šutira otvorene trojke i napada zatvaranje, bez potrebe da bude primarni kreator ili lice projekta. Ako popravi odbranu i poveća obim šuta uz sličan procenat, može postati izuzetno upotrebljivo krilo pored igrača koji prirodno privlači loptu i pažnju odbrane.

Nova uprava Dalasa, predvođena Masajem Udžirijem i Majkom Šmicom, očigledno želi dugačku, atletsku i razvojno otvorenu ekipu, a Rišašer se po godinama i fizičkom profilu uklapa uz Flega i Dereka Lajvlija. Njegov dolazak, međutim, dodatno naglašava čudnu konstrukciju rostera koji već ima mnogo krila i visokih igrača, a premalo sigurnih organizatora.

Odlaskom Nemharda Dalas je ostao bez igrača koji je u dijelu prošle sezone stabilizovao napad, počeo 27 utakmica i pokazao da može da proizvodi asistencije bez velikog broja grešaka. Povratak Kajrija Irvinga i dolazak Markusa Sasera vjerovatno bi mu svakako smanjili minutažu, ali Maveriksi i dalje imaju malo pouzdanih kreatora van Irvinga i Flega. Trejd će zato izgledati logičnije ako ga prati još jedan posao, vjerovatno odlazak nekog od veterana poput Pi-Džeja Vašingtona ili Danijela Gaforda, kojim bi se otvorili minuti za Rišašera i istovremeno doveo još jedan bek.

Ugovor Francuza nosi i skriveni rok. Naredne sezone zaradiće 13,8 miliona dolara, dok je četvrta godina vrijedna 17,4 miliona klupska opcija o kojoj Dalas mora da odluči do 31. oktobra 2026. To znači da će Maveriksi poslije svega nekoliko utakmica morati da procijene da li žele da mu garantuju još jednu sezonu. Ako aktiviraju opciju, a napretka ne bude, ostaje im skup rotacijski igrač. Ako je odbiju i Rišašer konačno napravi iskorak, poslije sezone može postati neograničeno slobodan.

Cijena ulaska ipak je toliko mala da rizik ima smisla. Dalas je praktično zamijenio niskog rezervnog plejmejkera, koliko god kvalitetnog, i pik druge runde za dvadesetjednogodišnje krilo koje je prije dvije godine cijela liga posmatrala kao jednog od najsigurnijih igrača svoje generacije. Sigurnost se nije materijalizovala, zvjezdani potencijal nikada nije bio ogroman, ali tijelo, šut i godine i dalje ostavljaju dovoljno prostora da iz ove verzije Rišašera nastane dobar NBA starter.

Zbog toga ovaj trejd nema jednog pobjednika u svim kategorijama. Atlanta je postala bolja za narednu sezonu, Oklahoma je riješila finansijski problem i sačuvala manevarski prostor, dok je Dalas dobio najbolji odnos uloženog i mogućeg povrata. Najveći trenutni košarkaški dobitak pripada Hoksima, najbolju finansijsku operaciju izvela je Oklahoma, a najveću vrijednost kupili su Maveriksi.