Skaut Sport

Šta oproštajna pisma Dončića i Dejvisa govore i u čemu se razlikuju?

Dončić, čak i kroz verovatno dosta filtriranja, nije uspeo da sakrije žal što nije ostao u Dalasu i tamo doneo titulu.

04.02.2025. 10:35h

Main Article Image
Slika: Guliver/AP Photo/LM Otero, File

201

0

Konačno, skoro dva dana nakon trejda čiji će odjeci odjekivati ne samo u danima i mesecima pred nama, već godinama, oglasio se i drugi akter – Entoni Dejvis.

Sada već bivšem košarkašu Lejkersa bilo je potrebno neko vreme da procesuira sve što se izdešavalo, verovatno i da se oporavi od šoka koji je trejd doneo, ali i da pusti da se strasti smire pre nego što je dao svom kriznom menadžmentu priliku da sastavi poruku kojom će se obratiti i oprostiti.

Doduše, dan ranije je na svom Instagram profilu promenio profilnu sliku i stavio sebe u dres Dalasa, ali da bi „reči potekle“, trebalo je još malo vremena.

„Pre šest godina došao sam ovde s vizijom da osvojim šampionat i nikada neću zaboraviti trenutak kada smo to uspeli!“ napisao je Dejvis.

**„Košarka je posao, baš kao i svaki drugi… Zahvalan sam ovom gradu, gde sam osvojio svoj prvi prsten, proširio svoju porodicu i stekao prijatelje, i uvek ću ovde imati dom. Moja porodica i ja zahvaljujemo svima koji su učinili da se ovde osećamo kao kod kuće, a i dalje mislimo na one koji su izgubili svoje domove u požarima.

Mojim saigračima: naše prijateljstvo ide dalje od svlačionice i dresa…

Los Anđeles će uvek imati posebno mesto u mom srcu.

Svaka velika priča ima uzbudljivo novo poglavlje…

Dalas – stižemo!“**

https://www.instagram.com/p/DFoP5XBS-p-/

Kada se ovo uporedi sa onim što je u svom pismu napisao Luka Dončić, vide se velike razlike.

Dobro, ovakve stvari nisu od presudne važnosti, i ne, male su šanse da su sami igrači ti koji sednu i napišu ono što izlazi u javnost, ali diktiraju ton i pravac u kojem poruka treba da ide pre nego što bude objavljena.

Luka je reagovao brže od Dejvisa, ali u njegovoj poruci postoji jasna razlika.

Kod Dončića vidimo veliku zahvalnost zajednici, navijačima, gradu, ali organizaciji Maveriksa… ne.

**„Pre sedam godina došao sam ovde kao tinejdžer, kako bih ostvario svoj san da igram košarku na najvišem nivou. Mislio sam da ću ovde provesti celu karijeru i toliko sam želeo da vam donesem šampionsku titulu. Ljubav i podrška koju ste mi pružili veća je nego što sam ikada mogao da zamislim. Za jednog klinca iz Slovenije, koji je prvi put došao u Sjedinjene Države, vi ste učinili da se Severni Teksas oseća kao dom. U dobrim i lošim vremenima, od povreda do finala NBA lige, vaša podrška nikada nije prestajala. Hvala vam što ste delili moju radost u najboljim trenucima, ali i što ste me podigli kada mi je to najviše trebalo.

Svim organizacijama s kojima sam sarađivao u Dalasu – hvala vam što ste mi omogućili da doprinesem vašem važnom radu i da zajedno donosimo svetlost onima kojima je najpotrebnija. Dok započinjem naredno poglavlje svoje košarkaške priče, odlazim iz grada koji će mi uvek biti drugi dom.

Dalas je posebno mesto, a navijači Mavsa su posebni navijači.

Hvala vam, od srca.“**



Dončić, čak i kroz verovatno dosta filtriranja, nije uspeo da sakrije žal što nije ostao u Dalasu i tamo doneo titulu.

U njegovom pismu se takođe ne pominju Lejkersi, kako to obično biva u ovakvim situacijama, dok je Dejvis na kraju svoje poruke pomenuo Dalas.

Jedno je sigurno – nijedan od dvojice superstara nije očekivao, niti je mogao da sanja da bi mogao da bude trejdovan, i očigledno se još uvek nose sa tom činjenicom.

Ko će bolje podneti i odgovoriti na novonastalu situaciju? Videćemo kad izađu na parket. Jer ipak, to je jedino merodavno merilo – ko se bolje snašao, koji tim je dobio, a koji izgubio. Parket i vreme.