Svaka čast Joviću, Viginsu, Majamiju – ali oda i čovjeku koji je osmislio akciju

Kris Kvin je momak koji je profi karijeru, nakon Notrdama, počeo u Majamiju, čiji je dres nosio četiri godine. Bio je pristojan rotacioni plej – neka granična druga opcija, igrač koji uvijek dobro dođe za dubinu klupe.

Potom je pokušao u Netsa i Sparsima, a zatim se preselio u Evropu – prvo Himki, pa mjesec dana Valensije. Nakon što je proba u Klivlendu propala, odlučio je da sa 30 godina kaže dosta igračkoj karijeri.

Tajmlajn je sljedeći: u julu 2013. završio je karijeru, a već u oktobru iste godine postao asistent na Univerzitetu Nortvestern kod Krisa Kolinsa, gdje je imao specijalno zaduženje za razvoj mladih igrača.

Već nakon godinu dana, Spolstra ga je pozvao u Majami (jer ne zovu džabe tu franšizu „familija“), i Kris se ponovo našao tamo gdje je sve počelo.

Malo je asistenata u NBA ligi koji se više cijene od Kvina. Bio je u finalu izbora za trenera Finiksa – čak mu je i Spolstra radio PR, govoreći da je došlo njegovo vrijeme i da može samostalno da preuzme neki tim.

Na kraju je izgubio u trci od Džordana Ota, koji je „imao protekciju“, jer su vlasnik Sansa Met Išbija i GM Brajan Gregori, baš kao i Ot, pohađali Mičigen Stejt.

Dok čeka novu priliku, sinoć je Kvin mogao zadovoljno da se nasmije.

Cijela liga priča o genijalnoj završnici meča Majamija i Klivlenda, u kojoj je domaći Hit mislio da je izgubio utakmicu nakon briljantne trojke Donovana Mičela iz ugla, a na satu je ostalo 0,4 sekunde do kraja.

Spolstra je pozvao tajm-aut, a konačno je mogla da se proba akcija ne baš konspirativnog imena – „CQ“ (inicijali Krisa Kvina – Chris Quinn u originalu).

Kvin je sve osmislio prije četiri godine, ali nikad nije bilo prilike da se isproba. Jer kad vam ostane 0,4 sekunde, jedino što možete je da napadnete lob-pasom ili tip-inom, jer toliko imate vremena sa loptom.

Norman Pauel bio je mamac, Hakes je odvukao najboljeg defanzivca lige, Moblija, u korner, Devion Mičel je još jednom pokazao kakav je pit bul i koliko snage ima – sjajnim blokom pročistio je put Endrju Viginsu, kojem je ostalo da skoči i uhvati pas Nikole Jovića. A srpski košarkaš je, fudbalskim rječnikom, to odradio na trepavicu.

OMG WIGGS! pic.twitter.com/6mMUhL1RTo

— Miami HEAT (@MiamiHEAT) November 11, 2025

Teško da može bolji kraj utakmice i bolja pobjeda – 140:138 za Hit, koji se sada izjednačio sa Kavsima na omjeru 7-4, uz savršenih 5-0 kod kuće.

„Prihvatam nepoznato, prihvatam samopouzdanje koje momci stiču u onome što radimo“, rekao je Spolstra. „Uvijek pomaže kada iz toga dođu pobjede, ali momci sada razumiju naš identitet – da branimo – i da možemo da stvaramo više u napadu. Rastu nam pred očima. A tako isto i Kris. Četiri godine ima kako smo tu akciju uvrstili u plejbuk, i na premijeri je dala rezultat.“

Da li je Klivlend trebalo bolje da brani? Vjerovatno jeste, jer za preostalo vrijeme jedino je bio moguć ovakav scenario. Osim ako se nisu bojali duha Derika Fišera, koji je Sparsima presudio trojkom za isto preostalo vrijeme (mada, kako bi prijatelji Skaut sporta i navijači San Antonija rekli – vrijeme nije krenulo da se odbrojava pravovremeno).

Jer, koliko god da se priča o Viginsovom zakucavanju i Jovićevom savršenom pasu, sve je počelo u glavi Krisa Kvina. Četiri godine čekanja, jedna tabla, četiri desetinke sekunde – i savršeno izveden plan koji je pokazao da u Majamiju ništa nije slučajno. To nije bila samo pobjeda, nego podsjetnik da se iza svakog velikog trenutka krije neko ko je vjerovao u ideju mnogo prije nego što su svjetla arene zaslijepila kamere.