The Battle of Los Angeles: 99 razloga za slavlje Lejkersa, jedan veliki za brigu Klipersa | Skaut Sport
side menu icon

The Battle of Los Angeles: 99 razloga za slavlje Lejkersa, jedan veliki za brigu Klipersa

Lejkersi su dobili više od obične pobjede. Dobili su potvrdu da njihov novi identitet postoji – da mogu da dominiraju i zabavljaju se u isto vrijeme, da mogu da igraju s lakoćom i autoritetom, i da imaju trio koji može da odgovori na sve izazove

26.11.2025. 10:24 h

Main article image
Slika: Rivs i Dončić foto: Guliver AP Photo/Jae C. Hong

U gradu koji diše košarku, gdje svaka utakmica između Lejkersa i Klipersa ima više značenja od običnog derbija, utorak veče je ponudio još jedno poglavlje te nepisane borbe za prevlast nad Los Anđelesom. Ali ovaj put, dileme nije bilo. Luka Dončić, Ostin Rivs i Lebron Džejms zajedno su ubacili 99 poena – i to na način koji je izgledao kao predstava moći. Lejkersi su slavili 135:118, ostvarili petu uzastopnu pobjedu i ovjerili prvo mjesto u grupi NBA kupa, dok su Klipersi ponovo morali da priznaju da su u sopstvenom gradu – samo gosti.

Nekada ovo nije bio ni "D" od derbija jer Klipersi su decenijama bili "ona tužna franšiza" za koju je samo navijao Bili Kristal, koji je svoj cinični humor crpio sigurno i sa utakmca tadašnjih Klipersa.

Ali vremena su se promjenila, još od "Lob sitija" kada je popularnost "usvojenog brata" naglo skočila.

Međutim LA je i dalje zlatno ljubičasti grad, vidjelo se to i sinoć.

Od prvog trenutka, bilo je jasno da Dončić ima plan. Onaj poznati, tvrdoglavi, balkanski – da preuzme sve u svoje ruke. Pet trojki u nizu, 20 poena u prvih osam minuta i pogledi puni izazova upućeni ka klupi Klipersa.

Nije to bio samo šuterski niz, već otvorena poruka – da je Luka ovdje da dominira. Kada igra s takvim intenzitetom, djeluje kao da mu se teren sužava, a svi oko njega usporavaju. Do kraja prvog poluvremena već je stigao do 32 poena, izjednačivši svoj sezonski rekord, a meč je završio sa 43 poena, 13 asistencija i devet skokova – samo jedan skok ga je dijelio od još jednog tripl-dabla.

Klipersi su pokušavali da ga uspore, da ga izbace iz ritma, ali nijedan plan nije funkcionisao. Kada bi ga udvojili, Luka bi razigrao saigrače. Kada bi ga napali fizički, on bi odgovorio lucidnošću. A kada bi pokušali da ga isprovociraju – dobijali bi osmijeh i još jednu trojku pravo u lice.

Kris Dan je 3:33 prije kraja izgubio živce, udario Dončića s leđa i bio isključen. Luka mu nije ostao dužan – prišao mu je direktno, ušao mu u lice, a scena je završena guranjem i tehničkim greškama.

Bio je to trenutak koji je samo potvrdio koliko Dončić drži pod kontrolom ritam, emociju i ton čitave utakmice.

Ali Luka nije bio sam. Kada je najviše trebalo, u četvrtoj četvrtini, pojavio se Ostin Rivs – momak koji iz prikrajka pretvara haos u efikasnost. U prvom poluvremenu je strpljivo čekao, posmatrao Dončića kako pogađa iz svih uglova, ali u završnici je eksplodirao. Dok je Luka na kratko odmarao, Rivs je preuzeo teret i sam razmontirao odbranu Klipersa.

Pogađao je sa svih strana, ulazio pod koš, iznuđivao faulove, i svaki put kada bi se Klipersi ponadali da mogu da se vrate – Ostin bi ih spustio nazad na zemlju. Završio je meč sa 31 poenom, devet skokova i tri asistencije, potvrđujući da njegova uloga više nije samo da "pomogne“.

On je sada sastavni dio jezgra koje nosi Lejkerse kroz sezonu, ali i meta brojnih klubova "kad ljeto dođe".

I dok su Luka i Ostin stvarali razliku u napadu, Lebron Džejms je, kao i mnogo puta u karijeri, znao kad treba da zatvori priču. U svojoj 23. NBA sezoni, sa 40 godina na leđima, i dalje izgleda kao da prkosi fizičkoj stvarnosti.

Njegovo kretanje, pregled igre i osjećaj za trenutak ostaju jednako impresivni kao u najboljim danima. U drugom poluvremenu ubacio je 16 od svojih 25 poena, uz šest skokova i šest asistencija. Nije bilo potrebe da dominira svakim posjedom – samo je birao prave trenutke da pokaže zašto ga ne treba još slati na fond PIO.

U završnici se Lejkersi jednostavno odlijepili.

Serijom trojki, kontri i preciznih dodavanja Dončića, uz Rivsovu vatru i Lebronovu mirnoću, prelomili su utakmicu i pretvorili je u demonstraciju moći. Napad Lejkersa je funkcionisao gotovo savršeno, a 135 postignutih poena pokazalo je koliko su uigrani i samouvjereni.

Klipersi su, s druge strane, još jednom pokazali da ne mogu pronaći rješenje kada se suoče sa ekipom koja ima jasno postavljenu hijerarhiju i hemiju. Džejms Harden je doduše odigrao dobar meč sa 29 poena i devet asistencija, Kavai Lenard je dodao 19 poena u svom drugom meču po povratku nakon povrede, ali sve to nije bilo dovoljno. Njihova odbrana je pucala na sve strane, a napad često izgledao bez ideje i ritma.

Ono što najviše brine Kliperse jeste činjenica da je ovo već jedanaesti poraz u posljednjih trinaest utakmica. Timska struktura ne djeluje čvrsto, energija je promjenljiva, a ono što ih je nekad činilo ozbiljnim rivalom – čvrstina i balans – sada izgleda izgubljeno.

Za Lejkerse, međutim, priča ide u potpuno drugom smjeru. Ovo je bila njihova peta uzastopna pobjeda, jedanaesta u posljednjih trinaest utakmica, i treća zaredom u NBA kupu – što im je donijelo prvo mjesto u Zapadnoj grupi B i plasman u četvrtfinale. Hemija između Dončića, Džejmsa i Rivsa izgleda sve prirodnije, kao da je tim pronašao svoj ritam u pravom trenutku.

U noći kada je sve funkcionisalo, Lejkersi su dobili više od obične pobjede. Dobili su potvrdu da njihov novi identitet postoji – da mogu da dominiraju i zabavljaju se u isto vrijeme, da mogu da igraju s lakoćom i autoritetom, i da imaju trio koji može da odgovori na sve izazove.

Komentari | Podijeli vijest