Vučevićevi Bulsi kao Džordanovi Bulsi - Čikago izjednačio rekord iz 1996/1997

Nikola Vučević je bio stub svega što je Čikago radio dobro protiv Niksa.

U trenucima kada je utakmica mogla da se prelomi na jednu ili drugu stranu, crnogorski centar bio je miran, precizan i odlučan - baš onakav kakvog ga treneri obožavaju imati u timu.

Pogodio je važne šuteve u završnici, završio meč sa 26 poena (šut iz igre 10/17), sedam skokova i četiri pogođene trojke iz osam pokušaja. Njegova sposobnost da raširi teren natjerala je protivničke visoke igrače da stalno biraju između dva zla: ostaviti ga samog ili riskirati prodor. Svaki put kad bi Njujork prišao, Vučević bi im hladnokrvno odgovorio, prodorom, rolingom, flouterom.

Drive. Spin. AND-1.

Nikola Vučević, everyone!

Bulls closing in on their first 5-0 start since the '96-97 season!

🏆 NYK-CHI • East Group C@emirates NBA Cup on NBA League Pass pic.twitter.com/4qS2qAnU7I

— NBA (@NBA) November 1, 2025

I baš kroz njegovu stabilnost vidio se novi identitet Bulsa – tim koji zna ko je, koji zna kako želi da igra, i koji više ne bježi od odgovornosti u ključnim trenucima. Čikago je savladao Nikse 135:125 i tako ostao jedini neporaženi tim na Istoku, sa skorom 5:0 – najboljim startom još od šampionske sezone 1996/97.

Prvo poluvrijeme bilo je gotovo školski primjer napadačke košarke. Bulsi su vodili i do 22 poena razlike, igrali brzo, timski i agresivno. Šutirali su 59,5 odsto iz igre, ubacili 47,6% trojki, imali deset poena više od Niksa sa linije penala i samo jednu izgubljenu loptu. Na poluvremenu – 72 poena i +19 na semaforu.

Naravno, ništa u NBA ligi ne ide glatko svih 48 minuta. U trećoj četvrtini Njujork je smanjio razliku na pet, ali Bulsi su ponovo pokazali karakter. Nisu paničili, nisu usporili ritam – nastavili su da trče, da napadaju obruč i da vjeruju u svoje principe.

Džoš Gidi bio je spektakularan – njegova najbolja poenterska partija otkako je došao u Čikago. Zabilježio je 32 poena, uz 10 skokova, osam asistencija i nijednu izgubljenu loptu, šutirajući 57,1 odsto iz igre i 4/5 za tri. Bio je svuda – kontrolisao ritam, kreirao iz tranzicije, završavao iz ulaza.

Ajo Dosunmu je igrao bez straha, razbijao protivnike u izolaciji i neprestano napadao reket. Ubacio je 22 poena uz skoro savršen šut (8/10) i dodao devet asistencija. Njegova energija i promjena ritma bili su gorivo za Čikago u trenucima kada je tempo prijetio da padne.

Treneri često kažu da je najteže igrati brzo kad utakmica uđe u završnicu. Tempo prirodno usporava, greške se skupljaju, a umor čini svoje. Ipak, Bulsi su pokazali da mogu da izdrže i da u takvim trenucima donesu prave odluke.

Ovom pobjedom Čikago je otvorio i NBA Kup sa skorom 1:0. Kako su oni i Niksi bili jedini timovi iz Istočne konferencije, Grupe C, koji su igrali u petak, Bulsi su trenutno na vrhu tabele – makar do sljedeće runde. A ta runda dolazi brzo: revanš sa Niksima igra se već u nedjelju, ovoga puta u Njujorku.

Iako sezona ima još dugih 77 utakmica, pitanje se već postavlja: jesu li Bulsi zaista dobri? Ne "plej-in dobri“, već pravi plej-of tim? Jer ako ovakav ritam, intenzitet i zajedništvo potraju i kroz zimu, u Čikagu bi zaista mogla da se kuva sezona kakvu niko nije očekivao – brza, zabavna i puna samopouzdanja.

Sa momkom iz Bara kao jednim od stubova ovog novog talasa.