Dinastija u problemima

„Toto, mislim da više nismo u Kanzasu“, uzviknula je Doroti kad se sa svojim psom našla na potpuno nepoznatom terenu po izlasku iz kuće koju je tornado odnio u magičnu zemlju Oz. Patrika Mahomsa i njegove saigrače pod vođstvom Endija Rida, višestruke osvajače Superboula i aktuelne prvake AFC konferencije, kao da su takođe odnijeli vjetrovi u nepoznatu teritoriju ove sezone. Kanzas Siti Čifsi se nalaze tamo gdje nisu bili deset godina – daleko od divizijske titule i upitni za plasman u plejof.

Pobjeđivati u tijesnim završnicama u kontinuitetu nije naročito vjerovatno. Rijetke su ekipe koje su takvim utakmicama, kada odlučuje jedna akcije, jedna lopta, kada je faktor sreće uključen, pobjeđivale na duže staze. Kanzas Siti jeste jedna takva ekipa. Njihov kvalitet izdizao ih je kad su bili bolji, njihov šampionski duh gurao ih je naprijed kad ih lopta nije slušala. Prošle sezone su od 15 ostvarenih pobjeda, čak 11 dobili na jedan posjed razlike.

Naravno, kada pobjeđujete, makar i u tijesnoj završnici, makar i ružno, pisaće se i pričati o dinastiji, o šampionskom DNK, o nevjerovatnim majstorima igre i geniju na klupi. Ali kolo sreće vrteći se ne prestaje, i čim je ove sezone sreća okrenula leđa Čifsima, i ćurak se okrenuo naopako u medijskim komentarima. U pet utakmica je ove sezone Kanzas Siti ušao u završnicu na jedan posjed razlike i svih pet listom izgubio. Dinastija je gotova, kažu, Rid je izlapio, Kelce je za penziju, a Mahoms je svakako oduvijek precijenjen.

Istina je kao i obično, negdje na sredini. Kanzas Siti je i dalje vrlo kvalitetna ekipa, Endi Rid je i dalje jedan od najvećih trenerskih magova ove igre. Činjenica od koje se ne može pobjeći ipak jeste da Kanzas Siti trenutno ima najgore rezultate u posljednjoj deceniji. Nakon jedanaest NFL sedmica, Čifsi imaju skor 5-5, što ih smješta na tek treće mjesto u AFC Zapadu, diviziji koju su dominantno osvajali devet puta u nizu. Na vrhu divizije šepure se Denver Bronkosi sa skorom 9-2, a i Čardžersi iz Los Anđelesa izgledaju poprilično daleko sa svojih 7-4.

Kako smo došli ovdje? Prije svega, otkako traje era Patrika Mahomsa, tim Kanzas Sitija je bio odlično popunjen na svim pozicijama. Protekle 2-3 godine, počele su se pojavljivati pukotine. Neki bitni igrači su otišli u potrazi za boljim ugovorima ili ulogama, poput Tajrika Hila ili Tajrena Metjua, a njihove zamjene nisu bile uvjerljive. Posebno se to odnosi na ofanzivnu liniju, koja nedovoljno dobro postavlja blokove za trkače, a brojke u zaštiti pas igre su ispod svakog nivoa.

Tako je u prve dvije utakmice sezone, koje su „poglavice“ izgubile, Džavan Tejlor, koji igra na desnom teklu, bio 89. na rang listi 92 ofanzivna tekla po broju uspješnih blokova za probijanja. Naravno, brojke u probijanjima su samim tim takođe bile slabe. Karim Hant i Ajzea Pačeko su u ta prva dva kola skupili zajedno 94 jarda, što je 3,4 jarda po probijanju – dakle za čitav jard ispod prosjeka lige.

I onda kad nema uspjeha u igri na zemlji, pritisak je veći da se nešto uradi kroz pasove, gdje Mahoms i Kelce inače imaju dugogodišnju vrhunsku saradnju. Kelce i sad može da doprinese, tu je i jako dobri Holivud Braun. Međutim, kad su opcije napada sužene, a pritisak pojačan na ionako tanku ofanzivnu liniju, pas igra mora da funkcioniše perfektno da bi se ekipa izvukla iz problema. Previše tih prilika Čifsi ne iskorištavaju i to ih na kraju košta, uz nerijetke padove u koncentraciji koje protivnicima dopuštaju da otmu posjed lopte.

Mahomsova klasa je neosporna i on i ove sezone zna da zaliči na supermena kojeg smo gledali prethodnih sezona. Ali da bi jedan od najboljih igrača lige mogao da da najbolje od sebe, neophodno je da ima dobru zaštitu ofanzivne linije a ne da gleda kako da sačuva živu glavu dok se neko od njegovih hvatača najzad oslobodi. Posebno je to bilo vidljivo protiv ekipa sa izuzetnom odbranom kao što su Džeksonvil ili, proteklog vikenda, divizijski rivali iz Denvera.

„Nismo dovoljno konzistetni da bismo pobijeđivali, a sve kreće od mene,“ samokritičan je Patrik Mahoms. „Želite da imate priliku na kraju utakmice i mi nismo ... Ja nisam uradio dobro.“

Pri rezultatu 19:19 sa Denverom, na 4:05 do kraja utakmice, Mahoms ima loptu na prvom daunu i to je scenario koji bi u ogromnoj većini slučajeva ranije završio pametnom potrošnjom vremena i tačdaunom za pobjedu. Kako je sam priznao po završetku meča, primjetio je promjenu pozicije jednog sejftija protivničke ekipe i otvorio se prostor da proigra Holivuda Brauna. Ali nije vjerovao svom instinktu i odlučio se za provjerenu metodu – pošalji pas ka Kelceu. Bila je to greška jer lopta nije stigla do saigrača.

„Uvijek imate stvari za kojima žalite, ali mislim da je to moja najveća greška na ovoj utakmici,“ otvoreno je pričao Mahoms. „Imamo dobru ekipu i moramo učiniti sve da odemo u plejof. Ja moram biti bolji.“

Šanse da Kanzas Siti osvoji AFC Zapad su gotovo nikakve. Mnogo veći problem za Čifse je što njihove projekcije za plejof takođe trenutno ne izgledaju dobro. Ispred njih u AFC konferenciji su Bronkosi i Čardžersi, ali i Nju Ingland Pejtriotsi (9-2), Indijanapolis Koltsi (8-2), Bafalo Bilsi (7-3), te Pitsburg Stilersi i senzacionalni „jaguari“ iz Džeksonvila (oba po 6-4).

Da to ne bude sve, isti skor, 5-5, kao i Kanzas Siti, ima i Hjuston, s tim da Teksansi imaju mnogo bolji skor unutar konferencije (4-2, dok Čifsi imaju 2-4). Čifsi su poraženi od direktnih rivala za plejof: Džegjuarsa, Bilsa i Čardžersa. A u narednom kolu na Erouhed u Kanzas Sitiju dolaze sjajni Koltsi iz Indijanapolisa.

Sve nabrojano govori u prilog tome da bi ovo mogla biti razočaravajuća sezona za fanove Čifsa. Njihovi puleni nisu navikli da se nalaze u ovakvoj situaciji. Međutim, sve ono što imaju daje im za pravo da se i dalje nadaju. Malo ekipa ima igrače nivoa Mahomsa ili trenera kakav je Endi Rid. Pobjeda nad Denver Bronkosima trebalo je da bude ključna za nastavak sezone, ali možda baš poraz u toj utakmici bude katalizator koji će da razdrma svlačionicu i preokrene sezonu. Možda još sve nije izgubljeno.