Finale svih finala - Zašto je bejzbol dao svim fanovima sporta "absolute cinema"

Ok, znamo već... to je bejzbol. Sport koji ujedinjuje Balkance u stereotipu, "glupog američkog gdje se udara neka loptica".

Međutim, kada je Vil Smit (ne, ne taj) u 11. iningu sedme utakmice finala poslao loptu iznad dijamanta (unutrašnjeg polja), "Rogers Centar" u Torontu je utihnuo. Čuo se samo jedan zvuk, tup udarac bejzbol loptice o konstrukciju stadiona.

Jošibu Jamamoto je kasnije samo potvrdio i Dodžersi su poletjeli sa klupe. Smit je raširio ruke, a Muki Bets bacio kačket u zrak. Los Anđeles je ponovo imao šampiona, a bejzbol kao sport može stidljivo da kaže... dinastiju?

Poslije 25 godina, jedan tim je odbranio titulu Svjetske serije. Na kraju prošlog vijeka, u finalu grada Njujorka 2000. godine, Jenkiji, predvođeni Derikom Džiterom, dobili su Metse i tako slavili svoju treću vezanu titulu.

Uslijediće četvrt vijeka u kojem nismo imali ni jednu takvu situaciju, do sinoć.

A kakav je bio put Dodžersa do naslova, kakvo finale smo imali prilike da gledamo?

Toronto je vodio sinoć 3:0 u seriji. Osjećalo se da je sve izgubljeno, a uz to, Bludžejsi, kada se nađu u finalu, po nepisanom pravilu osvajaju.

A onda su se pojavile sjenke iz treće utakmice, one maratonske, od 18 ininga, kada su Dodžersi preživjeli sve što jedan tim može preživjeti. Tada su izdržali do jutra, tada su pokazali od čega su napravljeni. Zapravo, nepravedno bi bilo pričati o toj utakmici samo o njima, jer i Toronto je ispisao istoriju.

A koliko je 18 ininga zapravo? Zamislite da gledate košarkašku utakmicu u kojoj nema pobjednika, pa se igraju produžeci u trajanju jedne kompletne nove utakmice dok se ne sazna pobjednik.

Očekivalo bi se da će ta utakmica i vođstvo u finalnoj seriji značiti i mentalni krah Bludžejsa, ali Toronto se vratio i slavio naredne dvije utakmice, došao je na meč daleko od titule.

U sedmoj utakmici bili su dvije eliminacije daleko od šampionskog trona. Toronto je disao pobjedu, publika je pjevala, a onda je bacač domaćih Džef Hofman "ostavio klizač previsoko", odnosno bacio je loptu previše visoko za udarača Dodžersa Migela Rohasa, koji je umio da iskoristi takav poklon i opali houmran.

Nekoliko minuta kasnije, Smit je zapečatio sudbinu serije.

Jošinobu Jamamoto, heroj iz Japana, zatvorio je meč, iako je samo dan ranije bio starter. Osam posljednjih izbacivanja, osam udaha koji su stali između Dodžersa i istorije.

Nagrada za MVP-a Svjetske serije završila je u njegovim rukama, ali to veče pripadalo je svima.

Jer Los Anđeles nije samo pobijedio Toronto. Pobijedio je vrijeme, umor, povrede, sumnju. I možda najviše od svega, očekivanja. Kada dominiraš godinama, svi počnu da vjeruju da ti to moraš. Da si obavezan da pobjeđuješ. A pobjeđivati pod pritiskom, to je najteži sport od svih, bez obzira na to da li se lopta šutira, probacuje kroz obruč ili udara reketom.

Ova era Dodžersa je više od šampionskog niza. Ona je podsjetnik da profesionalizam, struktura i vjera u sistem mogu da stvore čudo koje traje.

Endrju Fridmen, GM Dodžersa, izgradio je organizaciju koja ne zna za improvizaciju, samo za plan. Trener Dejv Roberts postao je lice tog plana, čovjek koji je i kao igrač osvojio titulu za Dodžerse, a sada ima tri kao trener iste ekipe. A igrači, od pravog bejzbol jednoroga Šoheija Otanija do Fredija Frimena, pretvorili su plan u poetiku.

Strukturni plan pokazuje nešto i fanovima NBA lige, odnosno preciznije Los Anđeles Lejkersa. Jer vlasnik Dodžersa, Mark Volter, čovjek koji je stvorio ovu imperiju, od skoro je i vlasnik Lejkersa. Ako se bude radilo temeljno i planski kao u bejzbolu, lijepe godine su pred fanovima žuto-ljubičastih.

I dok su Dodžersi slavili titulu, Klejton Keršou je sa strane posmatrao kraj jedne epohe i rađanje nove. Legenda koja je podigla ovu dinastiju otišla je s osmijehom, jer je znala da ostavlja tim koji će i bez njega ostati na vrhu. Njegova posljednja sezona nije bila oproštaj, već kruna sjajne karijere. U onoj ludoj, osamnaest-ining utakmici, kada je gasio napad Toronta sa punim bazama, još jednom je pokazao zašto je njegovo ime sinonim za postojanost.

Za fanove NFL-a, mali fun fact: Keršou je školski drug Metjua Staforda, kvoterbeka Los Anđeles Ramsa, sa kojim je zajedno išao u Hajlend Park srednju školu (Teksas).

Obojica su bili maturanti 2006. godine, i obojica su 2017. bili najplaćeniji sportisti u svojim ligama. Nije loše za momke iz teksaškog gradića koji broji tek nešto više od 8.000 stanovnika.

A i obojica su donijeli radost franšizama iz LA.

Sinoć se, pored slavlja, krika i oduševljenja, osjetio miris i nečeg većeg od svega toga, kontinuiteta.

Jer, kao što je trener Roberts rekao: "Neka drugi raspravljaju da li je ovo dinastija. Ja znam da mi živimo ono što drugi pokušavaju da stvore".

Možda je to i najbolji opis ove ekipe. Oni su ti koji su naučili kako da gube, da izdrže, da čekaju i da na kraju opet pobijede.

I zato, kada se naredne sezone bude pričalo o favoritima, kada analitičari ponovo pokušaju da pronađu mane, negdje u Los Anđelesu će se čuti isti onaj miran ton kojim su sve počeli: jedan udarac i tup zvuk lopte koja završava posao.

Dodžers bejzbol. Onaj pravi.

Na Balkanu će se vjerovatno nastaviti sa stereotipima o ovom sportu, i to je ok. Teško je premostiti sve i gledati nešto potpuno apstraktno što nikad nije zaživjelo na ovim prostorima.

Ali bejzbol jeste sport koji diktira trendove svim ostalim ligama. Pojam "moneyball" nastao je upravo tamo, i to svi kasnije pokušavaju da iskopiraju. Prve online fantazi lige krenule su upravo od bejzbola.

Tako da, kada sljedećeg marta krene novi ciklus (sezona traje od kraja marta do početka oktobra) i vidite prenos na nekoj televiziji, bacite pogled. Možda vam se i svidi.