Lino Červar: Rukomet se malo pokvario, igra se više individualno

Gost Mundijala prijateljstva u Ulcinju bio je i legendarni Lino Červar, mag iz Umaga, jedan od najvećih trenera na ovim prostorima, svjetski i olimpijski šampion sa Hrvatskom, čovjek koji je pisao istoriju rukometa.

Červar je u Ulcinju promovisao i svoju knjigu „Rukomet - put do vrha i tajne uspjeha“, a za Skaut sport je govorio o Mundijalu prijateljstva, o periodu kada je vodio Hrvatsku, a bilo je riječi i o legendarnom Ivanu Baliću.

„Oduševljen sam, prvi put sam ovdje. Došao sam kod prijatelja. Pavle Pepđonović je veliki gospodin. Mundijal prijateljstva šalje jednu vrlo važnu poruku - da moramo odgajati igrače, učenike, djecu svoju po timskom duhu. I razvijati kod djece optimizam, entuzijazam, toleranciju, brigu za sreću drugoga. Širiti prijateljstvo, a toga svega ovdje ima“, rekao je Červar.

U sportu se promovišu prave vrijednosti.

„Sport je područje života, koje može jako pozitivno uticati na ljude. To ne mogu političari. Mundijal prijateljstva predstavlja mnogo više, nego što mnogi misle. Na Mundijalu su ljudi različitih nacionalnosti i ideologija, ali to nije nikakva prepreka da se živi u redu, da se razmišlja o boljoj budućnosti. A jedino tako ćemo opstati. Mislim da je područje sporta jedino područje gdje na drugačiji način možemo odgajati djecu. Nigdje nisam pročitao da sport promoviše nešto negativno. Uvijek etiku rada, etiku ponašanja, da se jedino od svog rada može živjeti. Ako nas je više, onda smo zajednički jači. Ako smo podijeljeni, onda je i tim slab“, kazao je Červar.

Čuveni rukometni stručnjak govorio je o tome kakav je rukomet nekada bio, a kakav je sada.

„Mogu reći da se sad malo pokvario rukomet. Oduzeli su nam altruizam, empatiju, sad se igra rukomet koji je više individualan. Igra se jedan na jedan, dva na dva, a ranije je tim bio najbolji igrač.“

Červar je imao priliku da trenira legendarnog Ivana Balića, pa se u razgovoru za Skaut prisjetio te saradnje, koja je Hrvatskoj donijela brojne medalje.

„Balić je bio neprocjenjiva vrijednost naše ekipe, ali sam uvijek govorio da je najbolji igrač našeg tima bio - tim. Time sam sve rekao. Balić je bio fenomenalan individualac, koji je jako doprinio našim rezultatima. On je bio baš timski igrač, brinuo je za tim, vukao, borio se, igrao povrijeđen. Pored njega su bili Metličić, Lacković, Džomba, bili su drugi. On je bio individualac, ali se podredio kolektivnoj igri i zato smo postigli toliko“, objasnio je Čevar.

Na Evropskom prvenstvu u rukometu 2002. godine Hrvatska je takmičenje završila na posljednjem mjestu. A onda je, godinu kasnije u Portugalu ekipa u finalu savladala Njemačku i prvi put u istoriji osvojila Svjetsko prvenstvo. Potom je istorija ispisana u Atini, na Olimpijskim igrama 2004. kada je Hrvatska stigla do zlata.

„Naš uspjeh je poseban, jer smo od posljednjeg mjesta na Evropskom prvenstvu došli do toga da za 18 mjeseci budemo svjetski i olimpijski šampioni. U Atini 2004. su nas proglasili za počasne građane Atine, proglasili su nas drim timom“, prisjetio se Červar.

Ističe da se u rukometu mora više cijeniti trenerska struka.

„Moramo više cijeniti, reafirmisati trenersku struku, jer smo puno trenera izgubili. Moramo više vjerovati u struku, da radimo na usavršavanju ljudi, koji vode djecu. Vjerujem u našu djecu. Ljudi sa ovih prostora su rođeni za sportove sa loptom“, poručio je Červar.

Istakao je šta mu se ne dopada u rukometu.

„Ne može biti pasivna igra zato što je sudija osjetio da je pasivna.  To je lično mišljenje - za nekoga je pasivno, za nekoga nije. Probijanje jeste ili nije. To su stvari koje treba da se regulišu. Moramo donijeti jasna pravila, gdje će bolji protivnik tog dana pobijediti. Ne mogu pravila koja nisu jasna određivati pobjednika“, zaključio je legendarni Lino Červar.