Maroko
Četiri godine nakon što su prvi put u istoriji stigli do polufinala Svetskog prvenstva, Maroko kreće put Severne Amerike sa visokim ambicijama i sastavom koji ima još bolji pedigre od onog u Kataru.
Istorija se ponekad ponavlja i Maroko će se nadati da je to i ovoga puta slučaj. Baš kao i 2022. godine, glavni trener je smenjen i novi šerif je stigao u grad. U martu je Mohamed Uahbi, koji je prošle godine sa Marokom osvojio Svetsko prvenstvo za igrače do 20 godina, zamenio Valida Regraguija.
Ova promena znači da „Lavovi sa Atlasa“ neće imati mnogo vremena da se naviknu na trenerovu taktiku i filozofiju. Krajem marta Maroko je remizirao sa Ekvadorom (1:1) i pobedio Paragvaj (2:1), pokazavši znake napretka u poređenju sa onim što je viđeno pod vođstvom Regraguija. Uahbi preferira jasnu formaciju 4-2-3-1 koja se transformiše u 4-2-2-2 kako bi se stvorio slobodan prostor ispred kapitena Ašrafa Hakimija na desnom boku.
Najveći izazov za ovaj marokanski tim biće da opravda očekivanja. U Kataru 2022. su stigli daleko kada niko nije verovao da to mogu. U 2026. godini tim se nalazi među 10 najbolje rangiranih selekcija na svetu. Pritisak će biti konstantan. „Svestan sam očekivanja, ali sam veoma počastvovan“, rekao je Uahbi na svom predstavljanju. „Posvećen sam radu sa ozbiljnošću, poniznošću i odlučnošću, kao i sa mnogo patriotizma, kako bismo nastavili putem napretka ovog tima“, dodao je on.
Psihički, ovaj tim je već probio nekoliko barijera (pomenuto polufinale, ulazak među top 10 na Fifinoj rang-listi), ali u januaru je Maroko doživeo jednu od najbizarnijih epizoda u svojoj fudbalskoj istoriji. Tokom finala, igrači Senegala su napustili teren u znak protesta zbog penala dosuđenog za Maroko. Nakon dugog prekida, Brahim Dijaz je promašio penal pokušavši „panenku“, a Senegal je na kraju dobio meč sa 1:0. Međutim, dva meseca kasnije, Afrička fudbalska konfederacija (CAF) dodelila je titulu Maroku.
Senegal se žalio Sudu za sportsku arbitražu (CAS) i, šta god da se desi, to finale Afričkog kupa nacija bilo je trauma čije bi se posledice mogle odraziti u bilo kom trenutku ako rezultati ne krenu u korist tima. „Svi smo mi kao Marokanci preživeli traumu. To finale je bilo težak trenutak, ali mislim da je ono što je najvažnije kontinuitet“, kaže Uahbi. Kontinuitet bi značio da se ponovi uspeh iz Katara, ako ne i da se nadmaši.
Selektor
Rođen u Briselu, Mohamed Uahbi je najpre izabrao karijeru u obrazovanju. Međutim, njegova prva iskustva kao nastavnika bila su teška, a u isto vreme mu je prilšao lokalni klub Makabi Fut Brisel (MFB), gde je počeo da se bavi trenerskim poslom i otkrio važnost pedagogije i komunikacije. „U to vreme se nisam baš osećao prijatno pred grupom ljudi. MFB mi je pomogao da se nametnem i otkrijem trenerski posao.“ Nakon što je proveo 17 godina u akademiji Anderlehta, Uahbi je video mnoge talentovane igrače kako stasavaju u superzvezde. On je 2022. godine preuzeo reprezentaciju Maroka do 20 godina. To se pokazalo kao apsolutni uspeh, jer ne samo da je odveo „Mlade lavove“ na njihovo prvo Svetsko prvenstvo posle dve decenije, već ih je u Čileu predvodio i do njihove prve titule. Sada se od njega očekuje da unese istu tu energiju i odlučnost i na najvišem nivou.

Najveća zvezda
Ašraf Hakimi je, bez ikakve sumnje, najveća zvezda koju je marokanski fudbal ikada imao. Iako su Larbi Ben Barek, Nuredin Najbet i Jasin Bunu uživali ljubav i poštovanje fudbalskih navijača, Hakimi je na potpuno drugom nivou obožavanja. Konstantan je i uspešan u samom vrhu svetskog fudbala. Nakon što je karijeru počeo u Real Madridu, nastupao je za Borusiju Dortmund, Inter i Pari Sen Žermen, sa kojim je 2025. godine po prvi put osvojio Ligu šampiona. „Ne znam da li je Luis Enrike promenio moju karijeru“, rekao je. „Ali njegov dolazak je promenio način na koji me fudbalski svet posmatra.“ U februaru je saopšteno da će se suočiti sa suđenjem nakon optužbi za silovanje koje su iznete protiv njega. On oštro poriče ove optužbe.
Igrač na kojeg treba obratiti pažnju
Neil El Ajnaui je postao marokanski reprezentativac tek u septembru 2025. godine, ali se već smatra jednim od najboljih igrača „Lavova sa Atlasa“. Sin marokanske teniske legende, Junesa El Ajnauija, Neil je polivalentni vezista, veoma čvrst u oduzimanju lopte i uvek spreman da se priključi napadu. Nakon ubedljivih partija u Lansu, prošlog leta je prešao u Romu i, uprkos početnoj skeptičnosti navijača i malom broju nastupa na startu sezone, ovaj vezista je postao važan igrač za Đan Pjera Gasperinija. Ako Maroko želi da bude uspešan u Severnoj Americi, El Ajnaui će biti važan deo te slagalice.
Heroj iz senke
Nusair Mazraui je pravi vojnik na terenu. Iako profilisan kao desni bek, „Nus“ je mnogo više od toga. U Mančester Junajtedu je korišćen na šest različitih pozicija, u rasponu od centralnog beka do ofanzivnog veznog. U reprezentaciji Maroka, Mazraui igra na poziciji levog beka, gde može da pomogne kao treći štoper kad god je Ašraf Hakimi u napadu, što je čest slučaj. Ipak, Mazraui je definitivno važan kada je timu potreban vođa, naročito kada Hakimi nije na terenu. On uvek daje sve od sebe kako njegovi saigrači ne bi izgubili fokus, što dovoljno govori o tome koliko je zapravo posvećen i uključen.
Verovatna startna postava
(4-2-3-1) Boubou - Hakimi, Diop, Aguerd, Mazraoui - El Aynaoui, El Mourabet - Diaz, Ounahi, Ezzalzouli - El Kaabi

Šta očekivati od navijača?
Baš kao u Rusiji i Kataru, marokanski navijači će ispuniti svoja mesta na stadionima u SAD-u. Pored sve veće baze navijača koja može sebi da priušti da prati nacionalni tim gde god da igra u svetu, Maroko može da računa i na veliku dijasporu sa druge strane Atlantika. Procenjuje se da oko 30.000 Marokanaca živi u državama Njujork, Nju Džerzi i Masačusets, kao i veliki broj njih u Kanadi. Zato očekujte da će marokanski navijači doneti kolorit i pozitivnu atmosferu, kako unutar tako i van stadiona. Najveći spektakl verovatno će biti pevanje nacionalne himne.
Odnos sa SAD/Trampom?
Maroko ima veoma snažne veze sa jednim od domaćina turnira koje datiraju još iz 1777. godine, kada je Maroko bio prva zemlja koja je priznala nezavisnost SAD-a.
Tramp je, u međuvremenu, tokom svog prvog mandata proglasio da SAD priznaju suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom, što ga je, očigledno, učinilo veoma popularnim u Maroku. Pored toga, američka kultura, a naročito Holivud i muzika, ima ogroman uticaj na svakodnevni život u Maroku.
Tako da glavni problem u ovom trenutku nije političke prirode, pa čak ni sa SAD-om, već pre sa Fifom i cenama karata. Marokanci su spremni da plate mnogo kako bi prisustvovali utakmici reprezentacije, ali su cene za ovo Svetsko prvenstvo očigledno, i to ubedljivo, dostigle nove rekorde.