Njujork je sinonim za onu drčnost, znate onu filmsku „Jesi to meni rekao?“, i ne, nisu stanovnici „Velike jabuke“ slučajno takvi.

Međutim, Filadelfija… Filadelfija je real thing.

Te ulice Filija, koje je melanhonično opjevao Brus Springstin, svaka fasada, jednostavno puca od tragova tvrdoglavog ponosa svakog njenog stanovnika.

Duh usađen kroz slavnu istoriju, gdje su udarene i prve iskre otpora, slobode, temelj američke nacije, stvorio je mentalitet koji ne priznaje poraze.

Za stanovnike Filadelfije se zna da su malo drugačija fela od cijelog ostatka Amerike. Obožavaju grad i slave svakog njegovog junaka, ali ne bezuslovno, jer ako isti ne da i posljednju kap znoja, onda slijede zvižduci.

Odanost – uvijek. Ali polovičnost? E, to ne prolazi u „Gradu bratske ljubavi“ (nadimak koji je izvučen iz bukvalnog prevoda s antičkog grčkog termina Philadelphia).

To je grad koji spaja Bendžamina Frenklina s jedne i fiktivni lik Rokija Balbou s druge strane – Zvono slobode s jedne, masni, nezdravi i, naravno, preukusni fili čizstejk s druge strane.

Nije slučajno Silvester Stalone izabrao baš Filadelfiju za radnju Rokija, jer ta priča o putu, užasno teškom, ali do vrha – to je Filadelfija u srži.

Grad koji je radnički, sa stavom, sa karakterom, bez pardona, bez filtera.

Niko to bolje nije opisao od Bila Kontija koji ja autor originalne muzičke teme za "Roki". Nema riječi, ali note sve same govore.

E sad, nakon ovog uvoda, kako da u ovu priču ubacimo Džoela Embida?

Kreiranje „Procesa“

Prije nego što je Kamerunac stigao u NBA ligu, u Filadelfiju je 2013. godine stigao Sem Hinki, koji je dobio posao GM-a u Siksersima.

Franšiza koja je okupljala u „Spektrumu“, pa onda u „Vels Fargo areni“, upravo materijal ljudi koji su gore opisani.

Gledali su Vilta, Mozesa, Doktor Džeja, Ser Čarlsa, kasnije Alena Ajversona, koji je – malo grubo rečeno – ali grupu rekreativaca vodio do finalne serije NBA lige.

Imali su neke obrise i dobro jezgro prije dolaska Hinkija.

Ali, Hinki nije želio više tu zonu „daj da uđemo u plej-of, pa tamo šta bude“ – bez varnica, bez talenta, bez mladosti.

Njegov moto je bio: skupljaj što više draft pikova, pravi dugoročnu viziju, bježi od osrednjosti, nego kroz proces tankovanja skupljaj zalog za budućnost.

Tako je nastalo kultno „Trust the Process“ – kao mantra koju je ponavljao.

Šta je ovo značilo za navijače Siksersa?

Godinama su gledali najgoru košarku lige, produbljivali dno, prve godine imali omjer 19:63, u drugoj 18:64, da bi u posljednjoj sezoni Hinkijeve vladavine ostvarili svega 10 pobjeda i 72 poraza.

Za tri godine koliko je bio tamo, Filadelfija je imala svega 18,4 odsto pobjeda, što ga postavlja na mjesto kralja poraza među svim GM-ovima u istoriji NBA lige.

Odmah je trejdovao Džrua Holideja za Norlensa Noela, draftovao Džoela Embida, čiji su debi navijači čekali pune dvije godine zbog povreda (neko tvrdi i da je mogao da igra, ali se to kosilo s "Procesom"), sve dok nisu okupili jezgro mladih supertalentata, predvođenih Embidom i Simonsom.

Ali, Hinki već nije bio tu kada im je Deni Ejndž uvalio „jadac“, trejdovao pikove, da bi oni uzeli Markela Fulca, a Boston dobio – ni manje ni više – nego Džejsona Tejtuma s treće pozicije, iako je oduvijek upravo on bio meta tima.

Hinkija su makli nakon tri sezone. Oproštaj od organizacije, navijača i grada stigao je u pismu od 13 stranica, gdje je objasnio da je Filadelfiji falilo samo strpljenje, ali da je budućnost tu.

Sa ove distance... ironično, „Trust the Process“ će postati slogan Filadelfije i Džoela Embida tokom plej-of serija, a Hinki nikada neće dočekati da to vidi iz fotelje GM-a u „Vels Fargu“.

KAKO SE KALIO EMBID

Prva stvar koje se svi sjećaju s drafta 2014. godine jeste kamera na mladog centra s Univerziteta Kanzas, Džoela Embida, koji je bio namrgođen prilikom prozivke njegovog imena od strane Adama Silvera s pozicije trećeg pika.

Kako nije bio prisutan u „Barklejs centru“, kasnije je tokom noći ispravljeno i rečeno da je pušten stari snimak prije nego što je počeo draft, a Amerika je vidjela i reakciju Embida koji se raduje.

Možda su u pravu – jer ako se sjećate, te godine je draftovan Bogdan Bogdanović, a pušteni su snimci Bojana Bogdanovića. A šta tek reći za momka s 41. pozicije, iz druge runde te godine? Išla je reklama za „Tako Bel“, a momak kojeg javnost nije mogla ni da vidi te noći, niti navijači Denvera koji su ga draftovali, postaće najbolji košarkaš planete i ujedno Embidov najveći rival – Nikola Jokić.

Embid je, međutim, propustio dvije sezone, ali je osvojio Filadelfiju, a kasnije i cijelu Ameriku svojom spontanošću.

Njegov Tviter nalog bio je pravo blago, gotovo kao savršen sitkom. Kako dijete iz Afrike iskreno reaguje kada krene da piše svoje misli.

Tako je tagovao i prozvao Bijonse da bi trebali da počnu da izlaze, a kada mu je objašnjeno da je pop diva u braku s Džej Zijem, odmah je uslijedio odgovor: „Ok, ok, moja greška… Rihana, jesi slobodna?“

<span style="text-decoration: underline;">https://x.com/PresidentEmbiid/status/1375655027625328641</span> pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— PresidentEmbiid (@PresidentEmbiid) December 7, 2023

Pa onda trolovanje Lebrona Džejmsa da bi trebao da dođe i da vjeruje u „proces“ – sa sve ultimatumom od tri dana.

Društvene mreže su nekada bile zabavne, kada su ih sportisti zaista naivno koristili. Danas imamo gomilu uštogljenih, chatGPT postova, da sve bude ispravno i da se ne daj bože neko ne uvrijedi.

Sa svom „woke“ i „cancel“ kulturom, mnogi su trajno brisali naloge, da im se ne bi vratilo nešto što je prije desetak godina bilo opšteprihvaćeno kao smiješno, a danas bi bilo „netolerantno“.

Ipak, ni sav humor i šarm nisu mogli da natjeraju navijače Filadelfije na strpljenje, pogotovo nakon informacije da će Embid zapravo propustiti dvije godine.

Iako se nakon prve godine pojavio video u kojem Kamerunac vježba krosfit, zvanični debi je morao da sačeka.

I onda je krenulo... NBA liga možda i nije bila spremna.

HAKIM 2.0

Možda prejako poređenje, da ne uvrijedim snowflake starije generacije koje su prestale da „prate“ NBA tokom 90-ih, ali momak iz Jaundea zaista je bio reinkarnacija Hakima Olajdžuvona.

Ta okretnost, način na koji se oslobađao čuvara na niskom postu, brzina kojom je rolao i napadao obruč, šut i s poludistance i za tri poena, odbrana, svič – savršen.

Embida je bilo uživanje gledati.

Doduše, gracioznost i ljepotu njegove igre pratilo je i ne baš pretjerano najzdraviji život.

Kultna je slika dok ga bandažiraju i masiraju, a on jede veliki, sočni hamburger prije utakmice.

<span style="text-decoration: underline;">https://x.com/SLAMonline/status/967943453077311490</span> pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— SLAMonline (@SLAMonline) December 7, 2023

Plej-of je tek posebna priča, i sad već kultna „poluopravdanja“ sa sitnim problemima koje je imao.

Bilo je tu priče – od realnih povreda do bolova u stomaku (ponavljam, jeo je hamburgere tik pred početak utakmice).

Razvilo se u međuvremenu njegovo rivalstvo s Nikolom Jokićem, iako već godinama Embid preskače utakmice u Denveru zbog povreda.

Gledanje njih dvojice kako igraju „1 na 1“ u Embidovom prajmu ide u anale centarskih duela – rame uz rame sa svim kultnim duelima iz prošlosti, bez imalo stida.

Jokiću je uvijek falila ta elitna odbrana, ali napadački je to sve nivelisao.

Na kraju, u posljednje četiri godine titule MVP-a kažu: Sombor – Jaunde 3:1.

S tim što je između njih dvojice uvijek postojala bitna razlika – Embid je više puta imao pored sebe superstarove kao ispomoć, Jokić... nikada.

VEĆA SLIKA

Prije nego što krenemo sa svim adicijama Filadelfije kroz brojne sezone, da se osvrnemo na jedan ne baš sjajan podatak.

Embid nikada nije odigrao punu sezonu za Sikserse.

Najviše što je mogao bilo je 68 utakmica u sezoni od 82.

Zapravo, kroz karijeru igra prosječno 50 utakmica po sezoni.

To je rizik koji sa sobom nose visoki i krupni igrači, čak i kada se maksimalno posvete svom tijelu.

Pored toga, Embid je kroz godine igrao sa nekoliko superstarova.

Ne računajući period kada su nas svi ubjeđivali da je Ben Simons „samo što nije“ („jesi li vidio snimak, pogađa pet trojki zaredom“ i slične fore... da se ne izražavam).

U Filadelfiju su dolazili Džimi Batler, Džejms Harden, posljednje veliko ime – Pol Džordž...

Jokić je primjerice sa druge strane jedino dobio Arona Gordona, koji je uz svo poštovanje kilometrima daleko od dosega pomenute plejade iz Filadelfije. 

Mijenjali su se i treneri, tražila se prava hemija i taktika.

Međutim, plej-of je ostao više nego polovičan.

Filadelfija sa Embidom nikada nije došla do finala Istoka, čak ni dok je konferencija bila daleko slabija od Zapada.

Najbliži tome bili su u sezoni 2018/2019, ali ih je kao nož zaledio šut sa sirenom iz nemoguće pozicije Kavaja Lenarda u sedmoj utakmici polufinala.

Košarkaš tada Toronta pogodio je i donio pobjedu i prolazak u finale konferencije, a kasnije i do titule prvaka NBA lige.

Upravo je preko Džoela bacio „dagger“ Lenard, a ta slika će ući u anale NBA lige i košarke uopšte.

Nakon toga se i kancelarija Siksersa ogriješila, jer nisu imali njuha da zadrže Batlera, iako je od svih saigrača Embid najbolje funkcionisao upravo s njim – i na terenu i van njega.

Batler će kasnije dva puta povesti Majami do finala NBA lige, dok će Filadelfija već naredne sezone „popiti metlu“ od Bostona.

Potom ih je Atlanta u sedam utakmica dobila u polufinalu, pa onda godinu dana kasnije Boston Seltiksi, u sezoni u kojoj je Embid bio MVP, takođe u sedam utakmica.

Prošle sezone ih je Njujork riješio u šest mečeva.

Upravo serija sa Seltiksima u sezoni 22/23 pokazuje da je stvar malo i psihičke prirode.

Imali su vođstvo 3:2, utakmicu u „Vels Fargu“, i ipak je trema od pobjede prevladala, da bi ih Boston razbio u sedmoj utakmici s 24 poena razlike.

Tada je Embid bacio pod autobus cijeli tim izjavom: „Ne možemo Harden i ja sami.“

Harden ga je napustio već iduće sezone.

Embid je navukao bijes na sebe i svojim odabirom reprezentacije.

Kada je dobio pasoš Francuske, 2023. godine tvitovao je na francuskom, izjavljivao ljubav Parizu i obećavao da će dati sve od sebe da osvoji zlato sa „trikolorima“, da bi onda, na ponudu SAD-a, objeručke prihvatio da bude dio „Dream Teama“, koji će upravo Francusku pobijediti u finalu.

Svaki put kada bi dobio loptu, izašao na zagrijavanje, cio „Bersi“ slao bi salve zvižduka ka njemu.

Pa opet, čekajući u pres zoni igrače, i sam sam mogao da vidim da je rado stajao upravo samo francuskim medijima i kulturno odgovarao, bez ikakve prepotentnosti.

Pored toga što vas zasijeni svojim dimenzijama – vjerujte mi, ogroman čovjek – vidite nekoga ko svu šaradu ostavi za parket i pretvori se u najpitomije moguće biće.

A nije mali njegov doprinos.

Pošao je upravo zbog Jokića, i to polufinale – da nije njega, Netfliksov serijal bi imao Karija Pešića, Jokića, Bogdanovića i Aleksu na posterima.

Entoni Dejvis nije mogao ništa Jokiću, Kari je trpao, ali upravo Embidova partija – 19 poena sa sjajnim procentima (8/11) – bila je ključna.

Uz to, tjerao je Jokića na loše šuteve.

Već u finalu svega desetak minuta i četiri poena – on je svoju misiju odradio.

NOVA VELIKA TROJKA KOJA NIKAD NIJE NI ZAIGRALA KAKO TREBA ZAJEDNO

Nedugo nakon Pariza, sa najavom novog trojstva u NBA kojim će napasti Boston Seltikse – Embid, Džordž, Maksi – krenuli su i problemi.

Embid je izjavio da više neće moći da igra dvije back-to-back utakmice, i to najvjerovatnije do kraja karijere.

To nije nešto što želite da čujete, a onda su uslijedile brojne povrede, gdje su se i Pol Džordž i Maksi povređivali.

Taj projekat njih trojice kao udarnog tandema nismo vidjeli ni na deset utakmica ove sezone.

A onda je stigla vijest koja se nazirala sve vrijeme... EMBID JE ZAVRŠIO SEZONU.

Tužno je bilo gledati nekada gracioznog momka kako stoji na terenu – bez brzine, bez okretnosti – primoran da uzima duge dvojke i trojke na utakmicama, jer više nema zdravlja da krene na niski post, roling.

U odbrani nema preuzimanja, a dovoljna je blaga promjena kretanja protivnika da ga Embid isprati samo pogledom.

Kraj sezone se nazirao i pretpostavljao prije nego što je zvanično objavljen.

Jednostavno, nije imalo smisla gledati ga kao boksera koji je već primio toliko udaraca u glavu da jedva stoji na nogama, ali i dalje zamahuje u nadi da će uspjeti da pogodi.

Tim ljudi oko njega najavio je razmatranje brojnih opcija za sanaciju lijevog koljena, gdje bi imao šest mjeseci da se oporavi prije kampa u septembru.

ONO ŠTO NIKO NE SMIJE JAVNO DA IZGOVORI

Sezona Filadelfije je tako – od „detronizovaćemo Boston“ – došla do vjerovatnog neodlaska ni u plej-in.

Pol Džordž, koji i sam pati od čestih povreda, doveden je za 212 miliona dolara u četvorogodišnjem ugovoru.

Podatak iz kategorije „nevjerovali ili ne“: Džordž je objavio više videa na svom podkastu Podcast P with Paul George nego što je imao pogođenih šuteva u dresu Filadelfije – odnos je 228 naspram 191.

Svaka čast GM-u Siksersa Darelu Moriju, koji mora da nosi sliku Nika Herisona u novčaniku – jer da nije menadžera Dalasa, Mori bi bio prva „budala“ lige.

I da stvar bude još smješnija, obećanje Džordža da će se više posvetiti košarci i da neće snimati dok se sezona ne završi... Na 20 utakmica do kraja, u situaciji u kojoj je voz za plej-in vjerovatno već otišao.

Ruki Džered Mekejn, koji je izgledao kao momak koji bi mogao u ovoj krnjoj generaciji da osvoji nagradu „Rukija godine“, povrijedio se i završio sezonu.

Za Sikserse bi sada bilo najpametnije da tankuju.

Ponovo.

Upravo ono što je Sem Hinki radio.

Jer ako se desi da Filadelfija ne bude u TOP 6 pikova ovog drafta – koji je krcat talentima (vrijeme će presuditi, ali nakon ove klase, svaka iole pristojna bi izgledala kao neka od one tri kultne – 1984, 1996. i 2003.) – onda njihov pik ide Oklahomi.

Ako krenu da tankuju, mogli bi da dođu do petog najgoreg skora u ligi i dobili bi 10,5 odsto šansi da dobiju prvi pik, ali i čak 42,1 odsto da uđu u TOP 4, što garantuje – ako ne Kupera Flega, onda nekog iz tandema Rutgersa, Ejsija Bejlija ili Dilana Harpera.

Neko od mladih zvijezda definitivno bi otvorio čakre u „Vels Fargu“ i ekipa bi mogla malo trezvenije da razmišlja.

Prije svega, oko pitanja – kakva je sudbina Embida i njihova zajedno s njim?

Hoće li se pretvoriti u Kliperse, koji se pred svaku utakmicu mole za zdravlje Kavaja Lenarda, koji je konačno krenuo da igra ove sezone?

Da li je to Embidova sudbina – po malo tokom sezone, pa onda plej-of, s tim da navijači svaki put kad se sudari s nekim gledaju u stranu i nadaju se najboljem?

Embid ima tek 2028/2029 player option, a slobodan igrač postaje pred početak sezone 2029/2030.

Dosta zavisi i od same operacije – odnosno, već sada postoji strah da bi mogla da bude od onih koje za sobom nose kraj karijere.

I dok bi to stvarno bio ružan kraj za momka koji, uz sve svoje mane, dugačak jezik i reprezentativni ringišpil, ipak jeste neko ko je obilježio eru – i kojeg je u prajmu bilo prelijepo gledati kako igra košarku.

Nešto iz „stare škole“, pomiješano sa novim trendovima.

Ali, nemojte misliti da nema i onih kojima bi takav kraj bio zapravo onako – „pucanj u ranjenog konja“.

Jer, kada se stavi na papir njegov budući doprinos (a znaće se poslije operacije, odnosno vidjeće se iduće sezone na parketu) i novac koji će ponijeti u narednom periodu… uz to, trejd je gotovo nemoguć.

Njegov ugovor je ogroman, a propušta previše utakmica – sem ako ih ne nazove Dalas, Filadelfija je baš u ružnoj situaciji.

Sada je prioritet da ekspresan tank donese pika na draftu, a poslije...

Imaju dobrog trenera, GM-a koji voli da „čačka“ rostere – u ovom trenutku, njihova dugoročna sudbina je na jednom velikom ruletskom „What if“.

A prije samo dvije godine, Embid je osvojio MVP nagradu, i izgledalo je da je slava tu negdje.

Mantra Sema Hinkija „Trust the Process“ sada je sve što imaju u Filadelfiji.