Ako ste navijač Arsenala, možda vas ime Andrea Berta u prvi mah nije natjeralo da otvorite šampanjac. I to je okej – jer ovo nije transfer koji se slavi zbog kluba, imena, brojki, nego zbog dubine u fotelji u kojoj se kroje ideje. Ali vjerujte, razlog za slavlje postoji. I to ozbiljan.

Krenimo redom.

Berta je prije fudbala imao stabilan posao u finansijama, kada ga je zvao lokalni biznismen iz Breše, Tomas Đirardi, da preuzme poziciju sportskog direktora u Karpenedolu.

Karpe...šta? Pitate se? Potpuno ispravno, u pitanju je tim iz istoimenog lombardijskog gradića (12.000 stanovnika), koji je igrao na amaterskom nivou u Italiji.

Naravno, zamislite koliko morate biti fanatik za fudbalom da se odreknete svog posla, stabilnog, i da zaplivate u nepoznato – i to ne sa dna, nego još dublje.

Međutim, među fudbalskim svijetom Lombardije (nek priča ko šta hoće – najfudbalskiji region Italije, sa ove godine pet timova u Seriji A – Inter, Milan, Atalanta, Komo, Monca), brzo se pročulo da ima tu jedan momak koji vodi amaterski klub s tolikom temeljitošću na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi velikani.

Berta je u Karpenedolu napravio takvu bazu podataka o igračima koja je imala nekoliko kolona, i nije se zaustavljala samo na statistici i stilu igre, već se bavio temeljno i detaljno i karakterom fudbalera, porodicama, djevojkama.

Ma, ako ste fudbaler i kupite psa, Berta bi vam rasu zabilježio u tefter, i tako pravio vaš potpuni presjek.

Karpenedolo je od nekih lokalnih liga brzo stigao do profesionalnog ranga, čak i do Serije C.

Takav talenat nije mogao da prođe nezapaženo, pa je Berta kratko vrijeme prihvatio da radi kao skaut Parme, pa Đenove, sve dok ga nije 2013. godine sačekao poziv – ni manje ni više nego Atletiko Madrida.

Ekipa koja je tada i dalje igrala na Visente Kalderonu željela je da proširi svoj skauting tim s nekim ko bi dobro poznavao italijansko tržište, i neko je pomenuo Bertino ime.

Generalni direktor kluba i član Atletikove "kraljevske" familije Hil – Migel Anhel Hil Marin, sin legendarnog vlasnika Atletika Hesusa Hila (biće prilike da njemu posvetimo tekst), brzo je uvidio da Bertini talenti nadmašuju puku ulogu koju je imao u klubu, pa je brzo prebačen u tehnički dio kluba, gdje je mogao da ima veću riječ u donošenju transfera.

Italijan je bio taličan za Atletiko, jer je poslije samo godinu dana njegovog boravka u Španiji uzeta prva titula nakon skoro 20 godina posta.

A igrač za kojeg je kao skaut agitovao da se dovede bio je slovenački golman Jan Oblak, koji nije dobijao pravu priliku u Benfiki, a u Madridu je postao jedan od najboljih golmana planete.

Bertina era u Madridu

Nije bilo lako za jednog temperamentnog Italijana (ooo i te kako kratkih živaca, al’ o tome nešto kasnije), da radi sa takvim figurama kakvi su Migel Anhel, ali i trener Dijego Ćolo Simeone.

Kada njih trojica sjednu u kancelariji, Toni Soprano i ekipa iz Džersija izgledaju kao grupa izviđača na pikniku.

Kako je sve to uspjelo da se izniveliše – to je već nepoznanica iza zatvorenih vrata, tek ostaće upisano da je Bertino prvo pojačanje bio Antoan Grizman.

Francuski fudbaler je imao već par sezona mjesto u izlogu kao fudbaler Real Sosijedada, ali svi su nešto kilavili s konkretnim ponudama. Atletiko je najbolje reagovao i tako dobio momka koji je paradoksalno postao simbol ere madridskog tima, a da nikada nije osvojio titulu prvaka s njima.

Zapravo, Grizman je jedan od masterpiece poteza Berte – koji ga je prodao za 120 miliona eura Barseloni, a onda ga otkupio nakon četiri godine za svega šestinu te vrijednosti, i da – i dalje je bitan faktor sada već na velelepnom izdanju "Vanda Metropolitana".

Kada je Berta 2017. godine i zvanično postao sportski direktor i alfa i omega transfer politike kluba, pazite prvo ime koje je potpisao – Rodri.

Momak koji je bio u Atletikovoj akademiji sve do posljednjih rezova, kada je ipak nastavio razvoj u Viljarealu, od kojeg ga je Atletiko kasnije i kupio za 20 miliona eura.

Samo godinu dana kasnije, prodat je za 70 miliona Mančester Sitiju, gdje je postao jedan od najboljih veznih fudbalera planete – na kraju krajeva, i Zlatna lopta prošle kalendarske godine.

Jedan od hrabrijih poteza bio je dolazak Markosa Ljorentea. Momak koji je trebalo da zamijeni Rodrija stigao je – ni manje ni više – nego iz Real Madrida. Iako su ti transferi tabu tema, gotovo zabranjeno je da se pominju uopšte, ali to je Bertino djelo.

Nije da je Ljorente bio neko čudo u Realu – naprotiv, Zinedin Zidan mu je jasno stavio do znanja da na njega ne računa.

Zato je i skoro 30 miliona koje je Atletiko izdvojio za njega izazvalo umalo revoluciju među navijačima "jorgandžija", ali ispostaviće se da je njihov tim dobio igrača po mjeri Simeonea.

Pravi vojnik Ćola, fudbaler od zadatka – zadnji vezni, desni bek, defanzivno široko krilo, sve po potrebi – Ljorente je sakupio 200 nastupa već za Atletiko, i ako pitate njihovog trenera, reći će vam njegovo ime među najmilijim ikada koje je trenirao.

Ali svi prelazi na jednu stranu – odluka da 2020. godine Atletiko dovede 33-godišnjeg Luisa Suareza za svega sedam miliona eura i dalje je jedan od najvećih cost-benefit transfera ne samo Atletika nego i cijele španske La Lige.

"Pistolero" je ostao bez municije, mislili su na Kamp Nou – smatrali su Urugvajca više za teret nego za doprinos. Pa još kad su vidjeli da mogu koliko-toliko da unovče njegove usluge, bez razmišljanja su prihvatili ponudu Atletika.

U svojoj prvoj sezoni na "Vandi", Suarez je zabio 21 gol. Ne samo to, nego je dao golove u preokretima protiv Osasune, pa onda i protiv Valjadolida – pobjede koje su trasirale put Atletiku da osvoji još jednu ligu u Ćolovoj eri.

https://x.com/goal/status/1394895597514153987 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— Goal (@goal) December 7, 2023

Naravno, nije da je svako pojačanje bilo zlatno. Bilo je promašaja… i te kakvih promašaja.

Možda jedan od najvećih flopova u fudbalu je Žoao Feliks, kojeg je Atletiko doveo za 126 miliona eura kao najtalentovanijeg fudbalera svijeta.

Tu, recimo, Berta je imao viziju da je doveo nasljednika Grizmana, ali Simeone je imao druge planove, pa je Portugalca s pozicije napadača spuštao čak na zadnjeg veznog.

To je ostavilo posljedice na momku koji je trebalo da bude nasljednik Kristijana Ronalda, a koji danas igra ponovo na pozajmici – iz Čelsija u Milanu.

Nije da je Feliks loš fudbaler, ali nije ni prišao toj zvjezdanoj karijeri koja je obećavala.

Tu je i Tomas Lemar, doveden za 72 miliona eura.

Arsenal je 2017. pokušao da dovede Francuza za 100 miliona eura, ali nisu uspjeli. Godinu dana kasnije, Atletiko i Berta doveli su ga za 72 miliona, pokazujući da su i oni visoko cijenili Francuza.

Ipak, s vremenom se pokazalo da su se prevarili – Lemar je razočarao u Madridu. Često je bio povrijeđen, igrao ispod očekivanja i postigao svega deset golova za više od četiri godine. Iako je bio koristan kao igrač koji može da pokrije više pozicija, to nije bilo ni blizu onoga što je Atletiko očekivao kada su ga platili toliku sumu.

Povratak Dijega Koste, plaćen paprenih 60 miliona eura, išao je na dušu Simeonea.

Ćolo je želio svog napadača ponovo i postavio ga je kao transfer prioritet. Drugi mandat omiljenog fudbalskog negativca i esencije Ćoletove fudbalske filozofije nije bio ni prići onome što je radio prije prelaska u London.

Na kraju, posljednje pojačanje Atletika u eri Berte je Hulijan Alvares. Jedan od najboljih napadača na planeti trenutno, nije mogao da trpi vizije Pepa Gvardiole koji ga je koristio kao neku vrstu "super zamjene", niti da bude sjenka Erlinga Halanda. U Atletiku već u prvoj godini pokazuje da je jedan od najboljih na svijetu – i da je Katalonac iz Sitija možda pogriješio.

Zbog svega što je radio u Atletiku, Andrea Berta je zaslužio nadimak "Milagroso Berta" – ili ti "Čudesni Berta".

Razlozi za hajp u Sjevernom Londonu

Prvo, kad neko radi toliko godina uz Simeonea, a uspije da izgradi s njim dobre odnose, to govori o tome da Berta stavlja opšte dobro ispred svega.

Simeone, pored naravi, je daleko najplaćeniji trener na svijetu sa 33,5 miliona eura godišnjom platom. Jasno je koliko je velik njegov uticaj, ali Berta je uspio i da podrži Argentinca, ali i da mu se suprotstavi kad je trebalo.

Mikel Arteta nije taj tip trenera koji ima tu moć autoritativnosti (naravno, daleko od toga da nema autoritet – već samo poredimo sa Ćolom), ali sve bi trebalo da ide ka tome da s Bertom ima dobru saradnju.

Veliki posao i zaostavštinu u Arsenalu napravio je Edu. Brazilac je očistio Arsenal od svih "toksičnih" ugovora i tim stabilizovao da ponovo bude konkurentan u borbi za titulu.

Arteta je imao s njim sjajnu saradnju, ali Brazilac je ipak odlučio da napusti klub usred sezone i prihvati ponudu Evangelosa Marinakisa, i ima ulogu kakvu ima, recimo, Jirgen Klop u Red Bulu. Edu sada nadgleda kompletan networking Marinakisove fudbalske grupe, gdje za sada spadaju Notingem Forest, Olimpijakos i Rio Ave.

Berta, koji je u januaru napustio Atletiko nakon 12 godina, bio je na meti brojnih klubova – prije svih Junajteda i PSŽ-a – ali na kraju Arsenal je bio taj koji je ponudio koncept po ukusu Italijana.

On se već preselio u Englesku kako bi što brže savladao jezik, i već je, navodno, krenuo s konstrukcijom za naredni prelazni rok – sve, naravno, u dogovoru s Artetom.

Berta je, s druge strane, težak za saradnju s medijima. Spartanski, kratki odgovori i rijetke izjave – gotovo nikada intervjui. Njegovo je da radi i da pusti da njegov rad govori o njemu.

"Olakšavajuća okolnost" mu je i što već ima simpatije navijača Arsenala, zbog udaranja jednog od ljudi iz Mančester Sitija u onoj čuvenoj utakmici Atletika i Sitija u Ligi šampiona, kada je Stefan Savić čupao Džeka Griliša, a onda i u tunelu se svašta dešavalo, pa je intervenisala policija i obezbjeđenje.

https://x.com/Tripple____M/status/1906954675393270142 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— Tripple____M (@Tripple____M) December 7, 2023

"Jedan od momaka" je uvijek dobra stvar za imidž – i daje taj dah malo starijeg vremena za kojim žalimo.

S druge strane, Arsenal je dobio sportskog direktora koji, u eri "moneyball-a", ne libi se da se isprsi i plati ono što traži – a to je stvarno nešto za čim se u Sjevernom Londonu sanja još od ere prije Arsena Vengera.