Dobro, ljestvica je podignuta visoko, i dok Nikola Jokić ili Viktor Vembanjama ne budu trejdovani glava za glavu s nekim timom, teško da ćemo u narednom periodu gledati nešto što će nas više šokirati od odluke Nika Herisona da se odrekne zaštitnog lica franšize i dovede Entonija Dejvisa umjesto njega.

Nema više ni ništa novo da se kaže o tom trejdu, koliko, nekako, nevjerovatan je osjećaj koliko je sam trejd kao trejd, da se tako izrazim, „oborio vrijednost na tržištu“ Entonija Dejvisa, koji je bez razmišljanja top 10 igrač lige, realnije i nekako prvi iza te prve kaste Jokić-SGA-Janis-Luka, kada se pogledaju svi parametri.

I da, ono što su svi pričali, a bilo je vjerovatno stotine miliona NBA fanova, na kraju se moralo obistiniti – Dejvis je morao baš na prvom meču da se povrijedi i da odsustvuje minimum mjesec dana, sa zlom kobi koja bi, ako ode „pod nož“ hirurga, mogla da znači i kraj sezone nakon svega 31 minut.

<span style="text-decoration: underline;">https://x.com/BleacherReport/status/1888346314062324072</span> pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— BleacherReport (@BleacherReport) December 7, 2023

A Dončić tek treba da se dokaže u Los Anđelesu sa svom svojom magijom i da ovom gradu priušti novu čaroliju na terenu, opravdavajući taj nadimak koji je prije njega nosio, po mnogima, i najbolji Lejkers svih vremena.

I dok se tu bura neće ugasiti, osim ako se Luka sa shooting guarda ne proširi na stretch guarda (ko je rekao OJ Majo?), NBA liga je i ranije imala trejdove, prelaske, potpise koji su znali da izazovu buru.

Ovo su neki od njih.

KEVIN DURENT – SVAKI PRELAZ

Realno, kada ste igrač kvaliteta Kevina Durenta, morate da znate da svaki prelazak i promjena kluba stvara blage potrese.

Svaki prelazak momka iz Vašingtona punio je medijske naslove, pravio višesatne analize i izazivao blagu nelagodu kod bivših timova.

<span style="text-decoration: underline;">https://x.com/BleacherReport/status/1383963998970802178</span> pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— BleacherReport (@BleacherReport) December 7, 2023

Bilo je šokantnijih prelazaka od njegovih, ali da neko sam ima tri takva, to se već rijetko kada u istoriji lige desilo.

Vjerovatno najveći prelazak bio je onaj kada je od dobrog momka NBA lige, uzora mnogima, preko noći postao najveći negativac lige, kada je koristeći platformu „The Players’ Tribune“ (medij u kojem tekstove i kolumne pišu direktno sportisti), 4. jula izbacio članak „Moje iduće poglavlje“.

„Moj glavni mandat pri donošenju ove odluke bio je da je zasnujem na potencijalu za svoj napredak kao igrača – jer me je to uvijek vodilo u pravom smjeru. Ali, takođe sam u fazi života u kojoj mi je podjednako važno da pronađem priliku koja će podstaći moj razvoj kao čovjeka: izlazak iz zone komfora u novi grad i zajednicu koja mi nudi najveći potencijal za doprinos i lični rast. Imajući to na umu, odlučio sam da se pridružim Golden Stejt Voriorsima“, napisao je on u tekstu.

Uz tekst je išla njegova crno-bijela fotografija, prekrštenih ruku, koja će brzo postati meme generacije – kako koja ekipa osvoji, tako će pošten narod iz NBA lige opravdano da se sprda sa Durantom.

Kao najbolji igrač lige prešao je u tim koji je prethodnu sezonu oborio rekord Džordanovih Bulsa i imao sezonu sa jednocifrenim brojem poraza – 73:9. Još gore, prešao je u tim protiv kojeg je njegova Oklahoma vodila 3:1 u plej-of seriji, da bi na kraju izgubila istu.

To se jednostavno ne radi, i nosiće se s tim do kraja. Pa i pored činjenice da je jedan od generacijskih talenata, ma, jedan od najboljih igrača svih vremena, uvijek će ga pratiti ta želja da bude okružen velikim zvijezdama u nekim verzijama „super timova“.

Bilo je i ranije takvih uparivanja – biće o tome nešto kasnije priče – ali niko nikada nije uradio na ovaj način.

Durent je u Golden Stejtu imao najbolji šuterski bekovski tandem svih vremena u Stefu Kariju i Kleju Tompsonu, dok su mu Drejmond Grin i Andre Igudala pružali elitnu defanzivu. Teško da je mogao pronaći bolji fit.

Ostatak priče je poznat – osvojio je dvije titule s Voriorsima, a three-peat je zaustavila povreda i Reptorsi predvođeni Kavajem Lenardom.

Iz San Franciska se preselio na drugu obalu, u Bruklin, gdje je prvo propustio cijelu sezonu, a zatim gledao kako mu uprava Netsa pravi „sjajno“ okruženje dovođenjem Džejmsa Hardena i Kajrija Irvinga.

Prelazak u Bruklin bio je šok, ali ne toliko kao onaj u GSW.

Dani u „srcu Njujorka“ završeni su time što je zbog broja patika ostao uskraćen da tim povede dalje u plej-ofu – u sedmoj utakmici serije protiv Milvokija nagazio je minimalno crtu, pa su umjesto pobjede u regularnom dijelu Netsi otišli u produžetak, gdje su Janis i ekipa slavili i kasnije osvojili titulu.

Prije dvije godine, u februarskom prelaznom roku, prešao je u Finiks Sanse, kod Devina Bukera i Krisa Pola, da bi ubrzo umjesto veterana na pleju dobio Bredlija Bila (koji je ubrzo postao jedan od najgorih ugovora lige).

Pokušao je sada da se ponovo vrati u Golden Stejt, ali do trejda u posljednjem trenutku nije došlo, jer je odlučio da ostane.

VILTOV TREJD IZ VORIORSA U SIKSERSE 

Dok je franšiza iz Zaliva nosila ime grada, a ne mosta, Siksersi su tokom All-Star vikenda 1965. godine odlučili da trejduju – ni manje ni više – nego Vilta Čemberlena.

Ako se ijedan trejd može porediti sa Lukinim, onda je to ovaj.

Priča zapravo ide ovako: Čemberlen je igrao za Voriorse, koji su ga i draftovali (kao teritorijalnog pika), dok su oni još bili stacionirani u Filadelfiji. Utakmica sa 100 poena, sezona sa 50,5 poena u prosjeku (niko nikada nije ni blizu tome bio) – sve je to Čemberlen radio noseći dres tima iz svog rodnog grada.

Potom se cijela franšiza za nekih 850.000 dolara preselila iz Filadelfije u San Francisko (danas se za sto ne sjeda ispod 3-4 milijarde eura).

Iako je u dresu novog grada Vilt stigao do finala NBA lige, već na All-Staru naredne godine trejdovan je nazad u Filadelfiju.

Grad iz Pensilvanije nije mogao dugo bez košarke, pa se franšiza Sirakjuz Nacionalsa preselila ponovo u Filu.

Ima tu više faktora oko trejda.

Iz San Franciska su puštali priče da se Vilt nikako nije slagao s navijačima u Zalivu, da je često tokom utakmica ulazio u rasprave – što je, doduše, više priča koja podsjeća na Dalasovu oko Luke – „ugojio se“, „odbrana, veli, osvaja titule“.

Na kraju je Vilt poslat u Filadelfiju za Pola Numana, Konija Dirkinga i Lija Šafera.

Samo je Šafer bio All-Star, i to jednom, međutim, kada je saznao da je trejdovan u San Francisko, odlučio je da se penzioniše u 25. godini života (ponavljam, to su bila neka druga vremena).

San Francisko je uz igrače dobio i 150.000 dolara.

Realno, razlog za trejd bio je i taj što je franšiza htjela da krene s Nejtom Turmondom, ruki centrom koji će kasnije postati član Kuće slavnih.

Vilt se tako vratio u Filadelfiju i naredne tri godine bio MVP, a vjerovatno najveća „karma“ u istoriji lige desila se tri godine nakon trejda, kada su se u finalu sastali upravo San Francisko i Filadelfija – i Siksersi su slavili 4:2 u seriji, donijevši Viltu prvu titulu u karijeri.

Kasnije će osvojiti još jednu kao veteran u Los Anđeles Lejkersima.

Njegov prelazak u Lejkerse bio je prvi slučaj u kojem se igrač izborio za svoja prava, što mnogi smatraju prekretnicom u igračkoj moći.

Vilt je insistirao na prelasku u Kaliforniju i dobio skoro tri puta veći ugovor od Džerija Vesta.

ŠEKOV RASKID S KOBIJEM I TITULA U MAJAMIJU

Jeste, njegov prelazak u Los Anđeles bio je svojevrstan šok – kako su u Orlandu odlučili da nakon četiri godine puste svog najboljeg igrača, rukija iz 1992. godine, da već nakon četiri sezone napusti Floridu.

Međutim, to samo po sebi nije bilo sporno – dešavalo se i ranije.

Šek je u Holivudu osjetio svu moć onoga što znači biti superzvijezda u punom sjaju, a s Kobijem je napravio jedan od najboljih tandema svih vremena (dobro, Džordan i Pipen su tu nedodirljivi).

Jedina ekipa koja je nakon Džordanovih Bulsa vezala tri uzastopne titule. To je posljednji put u istoriji američkog sporta da je neka ekipa osvojila three-peat (na radost svih nas kojima se smučila Tejlor Svift i Kanzas u NFL-u – za to se pobrinula Filadelfija).

O'Nil je svaki put ponio titulu MVP-a finalne serije, ali su polako počeli da izlaze na površinu njegovi sukobi s Brajantom.

Isprva su to bile šale, ali su strelice postajale sve otrovnije.

Lejkerse su nakon treće titule zaustavili San Antonio Sparsi u polufinalu Zapadne konferencije – 4:2 u seriji, gdje se odbrana Lejkersa raspala bukvalno u drugom poluvremenu šeste utakmice.

Tim je pokušao da smiri situaciju u svlačionici dovođenjem dokazanih superzvijezda veterana – Gerija Pejtona i Karla Melouna. Ekipa je stigla do finala, ali se odbila o granitnu odbranu Detroit Pistonsa.

Stvari u svlačionici postale su gotovo nesnosne, a insajderi su nagovještavali da će jedan od dva igrača napustiti tim.

Brajant je tada bio ubijeđen da će on biti taj koji će otići iz Lejkersa, pa je istraživao tržište kao slobodan agent – pominjala se rodna Filadelfija – ali je tim, na iznenađenje svih, odlučio da to ipak bude Šek.

U Majami je otišao on, dok su u suprotnom pravcu doputovali Lamar Odom, Karon Batler i Brajant Grant, kao i prvi pik, koji se kasnije pretvorio u Džordana Farmara (ogromna zvijezda u danima srednje škole i lokalni momak, koji je na kraju postao solidan igrač rotacije).

Majami je bio pobjednik ovog trejda, barem kada se odmah pogledaju rezultati. Šeku je trebalo samo dvije godine da s Majamijem osvoji titulu, u tandemu sa Dvejnom Vejdom, kojeg je upravo on krstio nadimkom „Fleš“ (Šekova lista igrača kojima je dao nadimak zaslužuje poseban fun fact tekst).

Lejkersi su potom konsolidovali redove i 2008. godine, trejdom s Memfisom za Pola Gasola, napravili ekipu koja će osvojiti dvije vezane titule i lansirati Kobija u priču o tome da je možda i najbolji Lejker svih vremena (da praštaju Medžik i Karim).

KEVIN GARNET U TREJDU 7 ZA 1

Bolno je bilo gledati kako se Kevin Garnet pati u Minesoti. Igrač koji je 2004. godine bio MVP lige i gurao „čopor“ iz Mineapolisa do finala Zapada, gdje su poraženi u šest utakmica od Lejkersa.

Očekivalo se da će ljudi iz Minesote „ograditi“ talenat kakav su imali u Garnetu dobrim saigračima, ali tri godine kasnije sve je bilo očajno, i jednom od najboljih igrača lige više je svega bilo preko glave – koliko god da je imao ljubav prema navijačima i timu.

Finiks Sansi bili su spremni da se odreknu svog superstara Amarea Stodemajera, Lejkersi su htjeli da ga upare s Kobijem.

Na kraju, Sansi su se povukli, a Lejkersi su bili odredište na koje je sam Garnet htio da dođe, ali je rekao da nije uspio da stupi u kontakt s Kobijem.

Tada je stigao poziv Bostona, koji u tom trenutku nije izgledao kao ekipa koja bi mogla da pruži nešto novo, mada su imali Pola Pirsa u rosteru.

Kada je doveden i Rej Alen, Garnet je prelomio i prihvatio da dođe u Boston.

Sve ono što su Seltiksi ponovo postali u NBA krugovima izgrađeno je na temeljima te sezone, kada su osvojili titulu, Garnet nagradu za najboljeg defanzivnog igrača, a finale dobili baš protiv Lejkersa.

Boston je Minesoti poslao Ala Džefersona, Tea Ratlifa, Džeralda Grina, Sebastiana Telfera i Rajana Gomesa, plus dva pika prve runde – što je rekord u istoriji NBA lige kada je u pitanju broj datih igrača za jednog.

To je bila ona čuvena odluka Minesote da na draftu uzme Džonija Filna umjesto Stef Karija, a nakon ovog trejda ekipa narednih deset godina nije ušla u doigravanje.

OSTALI VRIJEDNI POMENA

Nije bio trejd, ali svakako jeste prelazak koji je izgledao kao pravi filmski spektakl, sa sve kamerama, najavom, trejlerom – Lebronova „Odluka“ da 2010. godine pređe iz Klivlenda u Majami.

Ovaj prelazak ostaće upamćen kao prvi put da je neki igrač orkestrirao cijelim ljetnim prelaznim rokom, odnosno potpisivanjem slobodnih agenata, jer je njegov dolazak značio i angažovanje Krisa Boša.

Džejms Hardenov svaki prelazak takođe je bio šok sam po sebi.

Prvo je napustio Oklahomu i otišao u Hjuston, a zatim i u Bruklin, gdje se upario sa Kevinom Durentom i Kajrijem Irvingom, ali ta priča se nije završila slavom i titulama.

Čarls Barkli napustio je Filadelfiju nakon što je postao jedno od zaštitnih lica Siksersa, jedan od rijetkih koji je dobio svoju action figure igračku.

Međutim, dug na jeziku, Sir Čarls je često podbadao organizaciju Siksersa da se ne trude dovoljno da izgrade tim oko njega. Ranije je čak prozivao pleja Morisa Čiksa da „ima samo zdravo oko na strani gdje je Doktor Džej“.

Džef Hornaček, Tim Peri i Endrju Leng otišli su iz Sansa u suprotnom pravcu.

Barkli je bio MVP lige, igrao finale NBA, ali su ga zaustavili Džordan i Čikago.