Saša Ibrulj: Lovac i lovina

Prošla premijerligaška godina završena je međusobnim dvobojem dva zadnja prvaka, odnosno dvije prvoplasirane ekipe na tabeli i faktički derbijem čitavog prvenstva. Trijumf Zrinjskog u Banja Luci značio i smanjenje prednosti Borca na vrhu tabele na samo tri boda, ali i ostavio nas s pitanjem, nakon malo manje od pedeset dana odmora, ko će zapravo u ovoj priči biti lovac, a ko lovina?

Nema nikakve sumnje da je Zrinjski i u ovu sezonu ušao kao favorit prvenstva. Devet titula složila je ekipa iz Mostara, izgradila jasan pobjednički mentalitet i identitet na čijim krilima se bez problema održavaju u vrhu bh. fudbala. Međutim, isto tako je bilo jasno, barem jednom kada je Zrinjski izborio ligašku fazu Konferencijske lige, da će im ove sezone konkurencija biti ozbiljnija, ako ništa zbog činjenice da bilo koji roster u ovoj ligi teško podnosi igranje u ritmu srijeda-subota.

Naravno da igranje s kalendarom donekle pomaže, ali u Zrinjskom su bili svjesni problema, te da je prioritet zadržati korak za ostalima dovoljno dugo da se u završnicu sezone može ući u punom trku. I oni su u tome - uspjeli.

Koliko god je za aktuelnog prvaka problem i to što je liga deset izuzetno kompetitivna i prilično teška, toliko im je to i pomoglo. Prije svega kada je u pitanju broj konkurenata u utrci za titulu. Tu prije svega mislim na sarajevske ligaše, koji su i ovu jesen proveli pucajući sebi u koljena.

Od Željezničara je bilo i teško očekivati da se uključi u borbu za prvaka, s obzirom na sve što su prošli u nekoliko prošlih sezona, ali jeste njihov dobar start razveselio navijače, a zabrinuo protivnike. Sve se raspalo nakon onog poraza od Veleža na Grbavici; do tada se i pored slabijih partija rezultatima održavao privid konkurentnosti vodećem dvojcu, no s 11 uzastopnih utakmica bez pobjede Željo je, realno, ispao iz te trke.

Sarajevo je, s druge strane grada, imalo nešto što bi se možda najbolje opisalo kao tipična jesen. Opet su u sezonu ušli s mnogo promjena, s mnogo ulaganja, zvučnih i skupih pojačanja i velikih najava. Ali na terenu su opet bili daleko od očekivanog i željenog; polusezonu su završili s četiri utakmice bez poraza, ali i s “tek” 29 bodova, odnosno 11 minusa za Zrinjskim i 14 minusa za Borcem.

Što nas dovodi do zaključka da je, barem iz današnje perspektive, zapravo jedini pravi konkurent Zrinjskom - banjalučki Borac. Ni njihova, kao uostalom ničija, sezona nije bila bez ozbiljnih problema, počevši od sramoćenja u Evropi, pa ispadanja iz Kupa, ali i slabih performansi u derbijima - izgubili su od Zrinjskog dva puta, jednom od Sarajeva i jednom od Želje.

I upravo zato i danas, kada su usamljeni na vrhu sa tri boda prednosti i daleko najviše postignutih golova, djeluju kao da i nisu baš sigurni da Zrinjski lovi njih; kao da je situacija obrnuta.

Teško se oteti utisku da je Vinko Marinović malo pogubio konce. Njegov oprezni i defanzivni pristup u derbijima, odnosno slabašne reakcije u situacijama kada se Borac mučio, zapravo su djelovale kao svojevrsna potvrda da Marinovićeve nesigurnosti u sebe i svoje odluke.

A Zrinjski je baždaren poput ajkule i lako namiriše krv.

Zanemarite na trenutak činjenicu da je Igor Štimac karakterom siromašni i humorom nenadareni populista; činjenica je da je njegov tim dobio ogromno samopouzdanje završnicom jesenjeg dijela sezone, i u Evropi i u prvenstvu.

Na to dolazi i utisak da su solidno poslovali u prijelaznom roku, nadoknadivši Jakova Pranjića Adijem Nalićem, te ojačavši rotaciju s Danom Lagumdžijom i Tomijem Jurićem. Ne znači da nemaju problema - kao što ne znači da ih neće rješavati do kraja prijelaznog roka - ali u odnosu na Borac, u kojem je preko zime dominirala priča o dugovanjima, djeluju da imaju bolju polaznu tačku.

Banjalučani će u prvih sedam dana nastavka u ozbiljno vatreno krštenje - prvo idu Veležu u subotu, a onda narednog vikenda dočekuju upravo Zrinjski. I ne bi bilo nikakvo čudo da, iako se radi o samom restartu sezone, posao Vinka Marinovića debelo ovisi o broju osvojenih bodova u ove dvije utakmice. Jer ne bude li ih šest, Zrinjski će vjerovatno osim psihološke, imati i matematičku prednost, što ovakav tim, s ovim kvalitetom i mentalitetom, realno - teško ispušta.

Ipak, još teže je zamisliti da će u bilo kakvom raspletu ova sezona biti bez utrke za prvaka skoro do samog kraja. Već spomenuti faktor Evrope i velikog broja utakmica će definitivno utjecati, pogotovo jer Borac nema ni opterećenja Kupom. Utjecat će i to što u ovoj ligi deset nema laganih utakmica; svako kolo je maltene jednako teško. Utjecat će, ako dobro poznajemo bh. ligu - a poznajemo - i ponešto drugo. I treće. Ali u ovom trenutku niko od vodećeg dvojca ne djeluje dovoljno jak da mu se bezgranično vjeruje; i to gotovo da nam garantuje uzbudljivu sezonu.

Neka lov krene.