"Povratak" Slaviše Stojanovića na Grbavicu

Od prvog januara sve će biti drugačije, postavio sam ciljeve, krenuću u teretanu, svaki dan ću da napravim minimum 10 000 koraka, pročitaću 12 novih knjiga, zaradiću više para nego prethodne godine, otići ću na dva putovanja. Ovako izgledaju misli ili stranice dnevnika prosječnog čovjeka koji je željan promjena u životu, pa mu prvi januar dođe kao idealan momenat da krene u potragu za boljim danima. Prvi januar je toliko jak da ne mora nužno biti ponedjeljak, za koji se često hvatamo.

E sad, jeste bio ponedjeljak, ali par dana prije 1. januara, kada je na zvaničnim kanalima Fudbalskog kluba Željezničar objavljeno da je izabrana nova uprava. A u tekstu saopštenja se između ostalog navodi:

"Potvrđen je sastav Skupštine FK Željezničar, koju čine strateški partner kluba Sanin Mirvić, sa većinskom zastupljenošću, te delegati Armin Zelenturović, Nedim Sijerčić i Marko Dmitrović, sa pravom po jednog glasa. Funkciju predsjednika Skupštine obnašat će Sanin Mirvić."

Čovjek koji se prethodnih mjeseci pominjao kao budućni član uprave Željezničara, Sanin Mirvić, i formalno je postao dio rukovodećeg tima. U pitanju je biznismen porijeklom iz Sarajeva koji posluje u SAD. Osim što će biti predsjednik Skupštine, Mirvić ima i status strateškog partnera kluba. A iz Željezničara tek treba da objave kakav će sporazum biti sa Mirvićem, mada je jasno da će mu zadatak biti da popravi finansijsku situaciju na Grbavici i stabilizuje klub. Ono što je zanimljivo, vjerovatno i raritet u svijetu fudbala jeste da je Mirvićev brat, Ismir, vlasnik vječitog rivala Željezničara, Sarajeva. Moglo bi to označiti i novu eru u odnosu dva sarajevska giganta, jer ekipa sa Koševa mnogo je solventija prethodnih godina od kako je tu jedan od Mirvića. Da li će Sanin preuzeti neke rukovodeće navike svog brata, saznaćemo ubrzo. Ali, na Bulevaru Ivice Osima imaju velika očekivanja od njega.

Izbor nove uprave podrazumijeva i mnoge promjene u sportskom sektoru, a uvijek one najzanimljivije budu na terenu. Ili pored njega. Tako je došao red i da se odmah imenuje novi trener. Nakon odlaska Admira Adžema, ekipa je bila u trenerskom smislu u v.d. stanju, a sada je poznato i ko će predvoditi tim od januara.

Možda malo iznenađujuće, ali izbor je pao na Slavišu Stojanovića, dobro poznato trenersko ime iz Slovenije ili za one koji ne prate slovenački fudbal, možda je bolja asocijacija njegova titula sa Crvenom Zvezdom u sezoni 2013/2014. Stojanović je iskusan trener, dugo je u poslu, više od dvije i po decenije. Njegov izbor pokazuje namjeru novog rukovodstva da angažuje nekoga ko zna kako se osvajaju trofeji mada je to bilo davno. Prije titule u Srbiji bio je dva puta šampion Slovenije sa Domžalama. Namjera uprave je očigledno bila i da dovede trenera sa strane, koji nije previše opterećen istorijskim vezama sa klubom ili samom ligom. Po medijima u BiH, jedna od opcija bio je i crnogorski stručnjak, Božidar Bandović, ali je Nikšićanin završio u Radničkom iz Kragujevca.

Slaviša Stojanović ove sezone je već bio na Grbavici i to je neka igra sudbine. Od marta do oktobra bio je trener Kopra, koji je baš u prvoj rundi kvalifikacija za Ligu Konferencija dobio za rivala ekipu Željezničara. Stojanović je izašao kao pobjednik iz tog dvomeča sa 1:1 u Sarajevu i pobjedom 3:1 u Sloveniji. Ipak, boravak u klubu poljuljan je veoma brzo nakon što je norveški Viking demolirao njegovu ekipu sa 7:0 i 5:3 u narednoj rundi. Generalno, Stojanović se tokom trenerske karijere nije mnogo nigdje zadržavao, osim na startu iz perioda uspjeha sa Domžalama. Dva puta je bio imenovan i za selektora pa je tako predvodio svoju matičnu državu i nešto kasnije selekciju Letonije.

Pred Stojanovićem su veliki izazovi u popularnom "Želji". Prije svega da izvadi tim iz letargije u koju je upao na kraju jesenje polusezone. Željezničar je vezao osam utakmica bez pobjede u Wwin ligi, što ga je prilično degradiralo na tabeli. Trenutno su peti, iako su tokom većeg dijela sezone bili treći, iza Borca i Zrinjskog. Željezničar je došao u fazu nakon što je u mjesec dana srušio Zrinjski, Borac i Sarajevo, da ne može postići pogodak i da primi četiri komada u vječitom derbiju što je kap koja je prelila čašu. Željezničar ima samo 19 datih golova na isto toliko utakmica, a tokom ljeta i jeseni i ptice na grani mogle su da vide koliko se ekipa muči u napadu, to jest u završnici, jer provjerenog golgetera nema. To jest, ima formalno na papiru, ali ga je Admir Ažem odstranio iz ekipe na startu, a u pitanju je do tada kapiten tima, Sulejman Krpić.

Najbolji strijelac Željezničara do sada je Matej Cvetanovski, momak koji je postigao tri gola. Po dva imaju Hamza Jaganjac, Vini Peišoto, Žoao Erik i Aleksandar Boljević. Ovo je bolna tačka ekipe ove sezone i Stojanović će morati u januaru da uradi nešto po tom ptanju. Željezničaru je nasušno potreban napadač koji će da moći ponešto da ubaci u mrežu. Takođe, zadatak za novog trenera je da u ofanzivnom smislu pronađe "žicu" Aleksandru Boljeviću, koji što zbog povreda, što zbog Adžemovih taktičkih zamisli ima svega 500 i kusur ligaških minuta na 19 utakmica, a jasno je da kada je on na terenu, uvijek se nešto dešava.

Veliki problem za tim sa Grbavice, a samim tim i za Stojanovića, biće zamjena za Madžida Šošića, koji je ponio kapitensku traku nakon suspenzije Krpića. U pitanju je plemenit igrač, možda uz Adema Ljajića i momak sa najboljom vizijom na terenu u BiH klupskom fudbalu, ali njegova povreda koljena u potpunosti je poremetila balans u timu, prije svega u kreaciji igri i završnom pasu.

Međutim, Stojanović se ranije dokazao kao trener koji je sposoban da napravi rezultat kada se to ne očekuje. Možda više nego ovaj angažman u Željezničaru iznenadio je njegov dolazak u Beograd u ljeto 2013. godine. Zvezda je tada pokušavala da prekine Partizanov niz kojem se nije vidio kraj i čekala je dugo da titulu vrati u Ljutice Bogdana. U sezoni prije Stojanovića, promjenjena su čak tri trenera. Robert Prosinečki je počeo, Aleksandar Janković nastavio, a Rikardo Sa Pinto završio. Potom zatišje i imenovanje trenera iz Slovenije.

A sve je moglo brzo da se završi tada. Stojanovićev prvi meč na klupi bio je u Evropi, okršaj sa Vestmanejom sa Islanda za koju je tada branio legendarni Dejvid Džejms. 2:0 i 0:0 bilo je dovoljno za prolazak dalje, ali se pored Černomoreca iz Odese nije moglo. U toj ekipi Zvezde bili su Boban Bajković, Marko Vešović, Filip Mladenović, Nenad Milijaš, Miloš Ninković i Stojanovićev sunarodnik, te sezone izuzetno iskorišćeni, Nejc Pečnik. Imao je tada neka ozbiljna imena u ekipi, prije svega u veznom redu. Stojanović je te sezone sa svojim momcima prekinuo sedmogodišnju dominaciju Partizana i najavio neke bolje dane na "Marakani". Upravo se ta titula može uzeti kao početak Zvezdinog odgovara crno bijelima, jer je nakon Stojanovića za dvije godine titulu uzeo i Miodrag Božović, a dvije godine nakon toga i Vladan Milojević, a sve nakon toga je već dobro poznato kao najbolji period Zvezdine moderne istorije.

Stojanović se u Zvezdi dokazao u teškim momentima za klub, nije bilo ni blizu uslova i novca kao danas. Beograd je napustio kao šampion ljeta 2014. i prepustio kormilo tada perspektivnom Nenadu Lalatoviću. Stojanović će ostati upamćen i kao trener kod kojeg su debitovali Luka Jović i Predrag Rajković.

Da li je ipak sada vrijeme da se zadrži duže na jednom mjestu. Ako uprava njegovog novog kluba radi planski, Stojanović bi morao dobiti na vremenu. Prije svega jer je tim sa Grbavice i dalje aktivan u kupu i mogao bi na taj način do Evrope, ako u prvenstvu ne ostvari dobar rezultat. Šta god da je cilj, pojačanja su potrebna u svim linijama, a Stojanović sigurno ima u glavi i na papiru skauting izvještaje o Željezničaru koje je pravio ljetos dok je vodio Koper.

Stojanović će na klupi Željezničara debitovati 7. februara kada se nastavlja šampionat, a njegov tim biće gost Posušja.