Prijavite se
side menu icon

Adebajovih 83 - Veliki rekord i još veće pitanje

U takvim trenucima utakmica često prestaje da bude obična utakmica i pretvara se u projekat. Kao da gledate neki UFC meč u oktagonu, i onda se isti pretvori u kečere

11.03.0026. 09:50 h

0

Luka Vlaisavljević Luka Vlaisavljević
Main article image
Slika: Guliver/AP Photo/Rebecca Blackwell

Noć u kojoj je Bam Adebajo ubacio 83 poena protiv Vašington Vizardsa već je počela da ulazi u onu vrstu sportskih večeri koje se ne pamte samo po rezultatu ili pobjedi, nego po jednoj brojci koja se odvaja od svega ostalog i počinje da lebdi iznad čitave lige. Jer kada igrač probije granicu od 80 poena, košarka prestaje da bude samo utakmica i pretvara se u istoriju, onu istoriju koju su decenijama čuvale samo dvije partije: stotka Vilta Čembrlena iz 1962. godine i 81 poen koji je Kobi Brajant ubacio Torontu u januaru 2006. godine.

Zato je vijest da je Adebajo stigao do 83 poena izazvala gotovo trenutnu reakciju širom NBA svijeta, od svlačionica do konferencija za medije, jer takve brojke jednostavno ne prolaze nezapaženo: igrači su u hodnicima dvorana gledali završnicu utakmice na telefonima, treneri su u nevjerici vrtjeli glavom, a među prvim komentarima pojavilo se i pitanje koje je možda najpreciznije opisalo čitavu situaciju - kako je moguće da centar koji nikada nije bio poznat kao klasični volume strijelac odjednom dođe do brojke koju su prije njega dotakli samo najveći individualni eksplozivi u istoriji lige. Bem Adebajo!!! BEM ADEBAJO!!! Gospodin "imao sam samo jednu 20 ppg sezonu".

Ali idemo redom.

Na papiru, statistika izgleda impresivno do granice nevjerovatnog: 83 poena, devet skokova, tri asistencije, dvije ukradene lopte i dvije blokade u pobjedi Majamija 150:129, uz šut 20 od 43 iz igre i sedam pogođenih trojki, brojke koje same po sebi djeluju kao savršena podloga za jednu od onih NBA priča koje se godinama prepričavaju, ali već kada se linija pogleda malo pažljivije pojavljuje se detalj koji ovu utakmicu odvaja od gotovo svih velikih partija u istoriji košarke.

Taj detalj su slobodna bacanja.

Adebajo je pogodio 36 od 43 slobodna bacanja, čime je postavio dva nova rekorda NBA lige u jednoj utakmici, i upravo ta brojka daje potpuno drugačiju strukturu njegovoj istorijskoj partiji, jer gotovo polovina njegovih poena nije došla iz igre nego sa linije penala, što je statistički raritet čak i među najvećim individualnim poenterskim eksplozijama koje je liga vidjela.

Za poređenje, Brajant je u svojoj čuvenoj partiji od 81 poena šutirao 28 od 46 iz igre uz 18 pogođenih slobodnih bacanja, Devin Buker je u partiji od 70 poena imao 26 bacanja, Donovan Mičel u svojoj utakmici od 71 poena šutirao je 25 slobodnih bacanja, dok je kod Adebaja taj broj skočio na čak 43 pokušaja, što je cifra koja sama po sebi već otvara pitanje kako je utakmica uopšte izgledala na parketu.

Odgovor na to pitanje nalazi se u završnici meča.

Adebajo je do kraja treće četvrtine imao 62 poena, što je već samo po sebi bila istorijska cifra, ali je posljednjih dvanaest minuta utakmice pretvorilo tu veče u nešto što je mnogo više ličilo na jurnjavu za rekordom nego na klasičnu košarkašku utakmicu, jer je u četvrtoj četvrtini šutirao svega osam puta iz igre i pogodio tri koša, dok je sa linije slobodnih bacanja izveo čak 16 pokušaja i pogodio njih 14.

Drugim riječima, dvije trećine njegovih poena u posljednjoj dionici došlo je bez igre.

Trener Vašingtona Brajan Kif, kasnije je rekao nešto što je možda najbolje opisalo završnicu utakmice: četvrta četvrtina, po njegovim riječima, u jednom trenutku više nije izgledala kao prava košarkaška utakmica, nego kao niz sudijskih zvižduka, prekida i slobodnih bacanja, situacija u kojoj je ritam igre potpuno nestao, a čitava dvorana počela da prati samo jednu stvar - koliko je Adebajo još daleko od istorije.

U takvim okolnostima rekord je počeo da dobija vlastitu dinamiku.

Svaki napad Majamija tražio je njega, svaka akcija bila je nacrtana tako da lopta završi u njegovim rukama, dok su igrači Vašingtona, ruku na srce, pokušavali da ga udalje od lopte i spriječe da nastavi seriju, ali su upravo ti pokušaji često završavali novim faulovima i novim odlascima na liniju slobodnih bacanja.

U jednom trenutku Adebajo je izjednačio Brajantovih 81 upravo sa linije penala, a zatim je i rekord prebacio na isti način, sa još dva pogođena bacanja nešto više od minut prije kraja utakmice, nakon čega je trener Majamija odlučio da ga izvede iz igre dok je publika već slavila jednu od najvećih individualnih partija koje je liga vidjela.

Tu počinje zanimljiviji dio priče.

Jer postoje dvije potpuno različite interpretacije te večeri.

Prva je ona jednostavna, ona koja će vjerovatno ostati zapisana u almanasima i statističkim knjigama: Bam Adebajo ubacio je 83 poena i tako postigao drugi najveći učinak u istoriji NBA lige, odmah iza Vilta Čembrlena i njegovih 100 poena.

Druga interpretacija govori o nečemu drugačijem - o tome kako moderni NBA ponekad izgleda kada se istorija počne približavati.

U takvim trenucima utakmica često prestaje da bude obična utakmica i pretvara se u projekat. Kao da gledate neki UFC meč u oktagonu, i onda se isti pretvori u kečere (sa, manje spektakla, jer khm...nije da ne volim da gledam WWE, svi imamo svoje tamne strane).

Saigrači počinju da hrane igrača koji je "vruć“, publika počinje da prati samo njegov broj poena, sudijske odluke postaju sve važnije, a protivnik često nesvjesno ulazi u spiralu faulova pokušavajući da spriječi ono što je već počelo da izgleda neizbježno.

Sve to zajedno stvara atmosferu u kojoj statistika raste brže nego što raste sama igra.

I upravo zato će ova partija vjerovatno ostati predmet rasprave među ljubiteljima košarke, jer je početak večeri bio čista eksplozija talenta, 31 poen u prvoj četvrtini i 43 na poluvremenu - ali je završnica utakmice počela da liči na nešto drugo, na trenutak kada se čitava utakmica savila oko jedne brojke.

Naravno, istorija rijetko pamti takve detalje.

Kada se za dvadeset ili trideset godina bude govorilo o ovoj utakmici, većina ljudi vjerovatno neće znati koliko je slobodnih bacanja Adebajo šutirao, niti će pamtiti koliko je faulova dosuđeno u posljednjoj četvrtini.

Pamtiće samo broj. 83!

Baš kao što danas većina ljudi pamti samo da je Vilt ubacio 100 (smijem li poke the bear, da kažem da je ovih 100 dosta diskutabilno, ali to je za neku drugu priču), a Kobi 81, dok se detalji tih utakmica polako gube u vremenu, ostavljajući iza sebe samo jednu veliku, gotovo mitsku statistiku koja se prenosi sa generacije na generaciju.

Nama ostaje gorak osjećaj, jer smo čekali Lebrona, sada se nadamo u Tejtuma, Vembija, Luku...da napadnu u jednoj pravoj utakmici, da pogađaju u serijama. Dobili smo Adebaja. BEMA ADEBAJA!!!

Možda je upravo to i najveća ironija ove večeri.

Jer dok se danas raspravlja o slobodnim bacanjima, sudijskim odlukama i ritmu utakmice, vrijeme će vjerovatno učiniti ono što uvijek radi sa velikim sportskim rekordima - izbrisaće sve nijanse i ostaviti samo broj koji će jednog dana izgledati jednako čisto kao 100 Vilta Čembrlena i 81 Kobija Brajanta.

A kada se to dogodi, ova utakmica će prestati da bude debata i postaće legenda.

#Bem Adebajo #Majami Hit #rekord NBA #Vilt Čemberlen #Kobe Brajant
Majami Hit logo Majami Hit

Komentari | Podijeli vijest