Barbarezova BIH potvrdila karakter, kvalitet i novi nivo

Trijumf nad Poljskom i nova tri boda u ovogodišnjoj Ligi nacija su izuzetno važni, ali nakon ove noći u Zenici Sergej Barbarez ima mnogo više stvari kojima može da se raduje od još jedne “obične” pobjede.

Ova selekcija Bosne i Hercegovine je protiv Poljske - ali i u sve četiri do sada odigrane utakmice nakon Svjetskog prvenstva - još jednom potvrdila kvalitetu i karakter te ogromno samopouzdanje koje ima.

Međutim, u ovoj utakmici je pokazala i to da ima sposobnost prilagoditi se protivniku i utakmici; ne samo taktički nego i psihološki. Bosna i Hercegovina nikada u svojoj istoriji nije imala ovakav momentum - i ova generacija ga za sada sjajno koristi.

Igrati dvije utakmice protiv istog protivnika u rasponu od jedanaest dana jedan je od najtežih zadataka u fudbalu, pogotovo na reprezentativnom nivou. Osim što se ekipe toliko poznaju da se automatski smanjuje prostor za taktičke manevre i (velika) iznenađenja, svježa su sjećanja i na mane jednih i drugih, mane koje je teško ispraviti u tako kratkom roku.

Sergej Barbarez i njegov stručni štab i dalje ne mogu reći da imaju pretjerano iskustvo, ali su u ovu utakmicu ušli na najbolji mogući način. Potpuno su promijenili ne samo sistem u odnosu na Varšavu, nego i čitav pristup pripremili i samoj utakmici.

Kerim Alajbegović, doduše dijelom i silom prilika, je završio na tribinama u ulozi navijača, dok se Barbarez odlučio na sistem s trojicom stopera. Ruku na srce, kada smo tek vidjeli sastave, to nije djelovalo logično. U utakmici s Šveđanima možda je najumorniji djelovao bekovski par Memić-Kolašinac; obojica su odradila dobar posao, ali s ogromnom potrošnjom ionako iscrpljene energije.

Zapravo, čitava ekipa je protiv Švedske djelovala umorno, no ispostavilo se da je Barbarez našao rješenje za to. Nije im poput Čudomixa davao čarobni napitak, nego im je kroz sistem omogućio da mogu kontrolisati utakmicu protiv blijedog protivnika.

Za razliku od Varšave i jedan i drugi selektor su svojim igračima dali više napadačke slobode. Kod BiH ključnu je ulogu trebao imati Ermin Mahmić, no opet su sjajnu utakmicu odigrali Ivan Bašić i Armin Gigović, koji su taj ključ uzeli u svoje ruke. Lopta je išla brzo i direktno, s ciljem što prije doći u protivničku trećinu. Nije, doduše, bilo ogromnih šansi, ali već smo naučili da je strpljenje jedno od najjačih oružja ovog tima.

Najveći problem BiH je imala na desnoj strani odbrane. Barbarez je kasnije priznao da je postojao problem u komunikaciji između Smajlovića i Memića, te odličnim izdanjem Poljaka Nicole Zalewskog. Ali taj je problem relativno brzo otklonjen; Poljaci jesu imali možda i konkretnije šanse, ali daleko je to bilo od nečega što je izbacilo iz takta domaće.

Pobjednički gol je došao nakon jedanaesterca, nakon što je BiH u potpunosti promijenila igru. Ulazak Bajraktarevića donio je novu energiju, dok je Tahirovićev dodatak veznom redu malo usporio, ali i osigurao zadnju liniju dodatnim igračem koji preferira defanzivu. U međuvremenu smo vidjeli i poništeni gol Tabakovića, no mnogo je važnija bila reakcija Barbareza prije gola.

On je izvođenjem Smajlovića opet promijenio sistem, vrativši se na četvoricu u zadnjoj liniji. Nakon gola ta je intervencija dobila novi spin; Radeljić je zamijenio Gigovića i utakmicu je BiH završila opet s petoricom defanzivaca u liniji.

Dakle, iz prve ruke smo vidjeli nekoliko alternativa, i to u situaciji kada na raspolaganju nisu najbolji, obzirom na Alajbegovića na tribinama ili povrijeđenog Dedića. To je samo po sebi veliki dobitak za selektora, koji je tako uspio prioritizirati rezultat, ali u isto vrijeme dati priliku ovoj mladoj ekipi da se traži u različitim uslovima. Njihova reakcija bila je impresivna; promjena sistema, promjena igrača unutar tog sistema, sve je funkcionisalo jako dobro i otud i takav rezultat na kraju.

Naravno, nije ova BiH bez mana i još dugo neće biti bez mana, ali je nekoliko nepobitnih činjenica. U ove četiri utakmice odigrala je drugačije, direktnije, agresivnije, pa ako hoćete i kreativnije u odnosu čak i na Svjetsko prvenstvo, te svojim navijačima ostavila skroz drugačiji utisak u odnosu na Kanadu ili Ameriku. Utisak da je ekipa - napredovala. Barbarez je protiv Poljske osvojio ta tri boda, ali je i sebi mogao potvrditi da ništa u ove četiri utakmice nije bila ni slučajnost ni sreća; ova generacija se razvija i strprljivim, pismenim i dobro organizovanim fudbalom pravi kontinuitet pozitivnih rezultata.

Ovo je Barbarezu bila trideseta jubilarna utakmica. Od utakmice s Nijemcima, a odigrane su 23 od tada, izgubio je samo one dvije na SP (USA i Švicarska) te Austriju kući i Sloveniju u prijateljskoj utakmici. Vremena su se, očito, drastično promijenila za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.- sada je to ozbiljna, respektabilna ekipa, koja ne samo da pripada ovdje u Ligi B nego je doslovno porasla za jedan nivo više nego ranije.

Savršeni momentum stvarno jeste i skoro savršeno iskorišten ili je barem putu da bude. Dvije utakmice u novembru prilika su da se taj kontinuiet nastavi i da BiH najbolji mogući način uđe u kvalifikacije za Evropsko prvenstvo.