Ali Pedra više nema, ako ga nema... bez njega se može

Ako vas ikad put nanese u Firencu, što podrazumijeva MUST odlazak u galeriju Ufici, dok čekate red da pogledate Botičelijevu "Veneru", stoji i slika "Krštenje Isusovo" Andree del Verokija.

Zastanite malo da je dobro pogledate. Hrist stoji u Jordanu do članaka, Jovan sprovodi čin krštenja, ali priča se ne krije u jednoj od najpoznatijih scena Novog zavjeta, nego u detalju u ćošku.

Krštenje posmatraju dva anđela. Onog krajnjeg, koji je glavu okrenuo preko ramena i ima pogled koji probija kroz platno, naslikao je tada 20-godišnjak iz Verokijeve radionice, koga će svijet i istorija kasnije zapamtiti kao Leonarda da Vinčija.

Đorđo Vazari, i sam slikar, ali i vjerovatno prvi pravi hroničar istorije umjetnosti, zapisao je da je Verokio, nakon što je vidio Leonardovog anđela, odlučio da nikad više ne uzme kist u ruke. E sad oprez, Vazari je strašno volio dobru anegdotu i u njegovom pisanju ima spoja divljenja, ali se provuče i poneka ukrasna izmišljotina, kako bi priča imala onu "sočnost". Nek baci kamen prvi koji misli da to nije ljepše u naraciji.

Istoričari umjetnosti ovu njegovu priču zato drže na distanci i vjerovatno nije istinita. Ali priča kao priča je preživjela pet vjekova i jedan je od dokaza za istinitost one "Učenik je nadmašio učitelja".

Nakon ovakvog uvoda selimo se u Valensiju, u Roig arenu.

Pedro Martines nas je dvije godine počastio atomskom košarkom, toliko lijepom za gledanje da sam se trudio da baš ispratim svaki meč te Pedrove "paklene pomorandže". Atraktivna napadačka igra, sa tečnim napadom, velikim brojem koševa, velikom brzinom. Uživanje samo takvo, ali i uživanje koje Valensija nije "naplatila" do kraja. Prije dvije godine u Eurokupu se ispriječio Hapoel iz Tel Aviva (ne bih o sudijama), a prošle godine su uspjeli da izbace domaćina Final 4, Panatinaikos, i to nakon što su izgubili prva dva meča kući, pa onda vezali tri pobjede.

First FINAL FOUR in HISTORY | Valencia - Panathinaikos | EuroLeague Basketball PLAYOFFS Watch on YouTube

Naišli su na Real i tu se priča završila. Jeste, osvojili su ACB ligu, koja kod njih, iako "nema prohodnost ka Evroligi", i te kako ima značaja kod svih navijača.

Pedro je u martu produžio ugovor do 2028. godine, ali Real ga je otkupio. Sa njim je u prijestonicu pošao Haime Pradilja, dok su Žan Montero, Branku Badio, Darijus Tompson i Serhio de Larea pronašli novu sredinu.

Fast forward u današnjicu, tačnije četvrtak uveče u Milanu. Valensija je u posljednjoj četvrtini radila isto ono što je radila i pod Pedrom. Uzalud su domaći zvali tajm-aut, brojali faulove, "paklena pomorandža" je skakala u napadu, krala lopte i pogađala iz svih uglova. Posljednja dionica završena je 14:33, a konačni presjek tabele kaže sedam pobjeda i tri poraza, i da, ubačenih 958 poena, odnosno 95,8 po utakmici.

Baskoniji su spakovali 111 poena, Asvelu 105, Parizu 104, a u Milanu se malo i mučila, ali je na kraju "otčepila" u posljednjoj dionici. "Narandžasti" su ubacili 112 trojki iz 290 pokušaja i imaju u prosjeku 20 asistencija po meču.

A na klupi ne sjedi nijedno veliko ime, niti su ga tražili. Sjedi Ćavi Albert, lokalni momak koji je od svojih 40 godina života, na ovaj ili onaj način, 34 proveo u klubu.

Prošao je sve kategorije mlađih košarkaša, kasnije sve kategorije trenera. Imao je iskustvo i u NBA Ljetnjoj ligi, gdje je ljeto 2022. godine proveo u timu Portlanda kod Čonsija Bilapsa, u eri prije nego što će Mr. Big Shot da se pretvori u hosta ilegalnih poker partija sa velikim ulozima. Kratko je vodio i Valensiju 2024. godine, kada su se konačno trsili Aleksa Mumbrua, kojeg ne volimo ni zbog Dača Nikolića ni zbog Bojana Dubljevića. Protekle dvije godine bio je desna ruka tog starog katalonskog mačka, za koga Tomas Isalo kaže da je trener na čijoj je filozofiji bazirao svoju košarku (da vas ne čudi zašto Pariz igra slično).

Ali ajde da budemo iskreni, nije bilo previše euforije kada je Valensija i zvanično kazala da ide u tom smjeru, odnosno da Pedra mijenja dojučerašnji asistent. Uvijek je to asocijacija na nužno rješenje, odnosno kad se nema previše novca ili vremena.

Ali Ćavi je već tada pokazao pripadnost, prisjećajući se vremena kada je kao dječak lupao nogama o pod tribina stare Fontete kad god bi Aron Svinson zakucao, a taj je to radio onako old school American dunk, ili što volim da kažem, nije samo zakucavanje nego stav.

Aaron Swinson (final Copa del Rey 1997-98) Watch on YouTube

Govorio je Albert o dinamici, brzini i igri u kojoj se uživa, a podsjetio je i da je publika ovog kluba umjela da se veže za sasvim drugačiju košarku, još u vrijeme Mikija Vukovića (upravo era u kojoj je Svinson igrao 95-00), kada je u odnosu na danas sve bilo sporije minimum tri brzine.

To ograđivanje mladog trenera od potrebe da sopstveni stil proglasi jedino ispravnim mi se mnogo svidjelo.

Sviđa mi se i što nije dogmatičan, već je trener koji prati vrijeme. Neko je ko smatra da su klasične pozicije u savremenoj košarci razbacane, pa ne govori o svojim igračima klasično po pozicijama, već kao o generatorima igre.

Nekome bi možda zvučalo kao priča sa košarkaških seminara, ali kada pogledate Valensiju na parketu, shvatite da to nije samo verbalni način da se pokažete kao kul inovator.

Ti Džej Šorts je stigao u Španiju nakon samo jedne godine u Panatinaikosu, gdje smo mogli da vidimo klasično nesnalaženje.

Albert je tu prvo morao da radi na glavi igrača kojeg smo svi voljeli da gledamo u Parizu, a ovaj je vratio nagradom MVP-a za oktobar mjesec.

TJ SHORTS | EuroLeague OCTOBER MVP | A Month to Remember Watch on YouTube

Šorts nije samo konstantna opasnost po odbranu, a taj vam ide sekund prije svakog postavljanja protivnika pozadi, već je počeo u svakom slobodnom trenutku da priča sa saigračima, namješta ih, okuplja, pravi lider na terenu.

Mario Sen-Siperi je bio neko ko je probijao odbranu prvim driblingom, a kod Alberta se značajno okrenuo defanzivi. On je onaj igrač koji uzme najboljeg protivničkog spoljnjeg i odjednom je počeo da se nazire defanzivni plafon za koji do sada niko nije znao da postoji.

Armoni Bruks je još u februaru, dok je igrao za Milano, na pitanje u kojem bi klubu volio da nastavi karijeru odgovarao: Valensija. Privlačili su ga način igre, atmosfera u dvorani, ono što je taj klub postao. Kada je u septembru objašnjavao svoj izbor, Pedro Martines već je bio u Madridu, a dobar dio igrača koji su mu nekoliko mjeseci ranije učinili Valensiju poželjnom adresom takođe je otišao. Bruks je, ipak, došao i nije zažalio.

U septembru je pao i potpis Nikole Mirotića, koji je koketirao... Ok, ovdje ću da se zaustavim, jer mi je glodur bacio opasku da svaka priča na kraju završi sa "plavo-bijelima". Reći ću samo da mislim da se u Podgorici tajming oko njegovog potpisa poklopio s izlaskom novih sezonskih karata. Slučajnost?

Nikola ima problema sa povredama, nije ga, recimo, bilo u Milanu, ali su ostali momci to nadoknadili.

Albert je iskoristio jedan pridjev za svoju ekipu: trenabilna (trainable u originalu, svi znamo šta znači, ali nema je u našem jeziku).

Jako mi se sviđa to što je Valensija ovog ljeta pokazala da ideja i filozofija kluba stanuju u Alkeriji, njihovom kampusu za mlade igrače. Pedro je pošao, ponio svoje rokovnike, bilježnice, playbook, ali je ostavio navike.

Armani Olimpia Milan - Valencia Basket | R10 Basketball Highlights 2026-27 Watch on YouTube

To je glavna razlika u odnosu na bilo koju balkansku ekipu i način na koji se kod nas rješava kadrovska politika: od nule sa svakim novim trenerom. U Valensiji su momka koji je dvije godine sjedio pored maestra pomjerili samo jednu stolicu udesno.

Da se vratimo na početak, nije na kraju bitno je li Verokio stvarno odložio četkicu nakon što je vidio Leonardov rad. Pedro Martines nije odložio ništa, samo je zamijenio radionicu onom glamuroznijom, sa većim prozorima, bogatijim gazdom i većim pritiskom. Dobro mu ide zasad.

Ali gledajući momke kako trče posljednju dionicu u Milanu, kako stižu, prestižu, pa onda melju protivnika, vidi se da je platno ostalo u Valensiji, a da je momak koji je možda "miješao boje" tri godine naučio svaki potez kista i dodao u međuvremenu i nešto svoje. Onaj pogled koji gleda kroz platno.