Nadir Hifi - divlji mustang evropske košarke

Legende starog MMA, Don Fraj i Joširo Takajama, ušli su u PRIDE meč u japanskoj Saitami i ponudili jedan od najspektakularnijih mečeva koji su ostali zabilježeni kamerama.

Nije tu bilo taktike, nije tu bilo valjanja po parteru dok neko polugu ne napravi, dva diva su se uhvatila za ramena jednom rukom, a drugom mlatila protivnika kao da sjutra ne postoji, pa ko prvi padne. A pao je Takajama.

Osobi koja se sjetila da ubaci "Free Bird" kao pozadinu za ovaj meč treba dati neku nagradu, jer je match made in heaven za spektakl koji je ostao vanvremenski.

(Free Bird) Don Frye vs Yoshihiro Takayama Watch on YouTube

Prebacimo se sada na srijedu, ovu sad što je bila, i jedan jedini meč Evrolige, Pariz - Asvel. Možda prosječan ljubitelj košarke neće ostati vezan za TV da gleda, ali kakav je to grijeh bio. "Adidas arena" u Bersiju pružila je jedan takav spektakl, košarkašku verziju Fraj - Takajama, sa toliko pogođenih trojki sa obije strane (29 ukupno), ali nije bilo sve samo u tome. Jednostavno, svaki napad je prštao na obije strane, bilo je toliko zabavno, toliko adrenalina, kao da uživate u pomenutom PRIDE spektaklu, jer niste došli zbog tehnika, dublje analize, nego zbog dobrog starog krljanja.

Sad polako da uvedem i heroja priče. Imao je te noći 30 poena u rukama već, rekord njegove karijere. Imao je i posljednju loptu u rukama dok je njegov tim gubio dva razlike. Trebala su dva poena Parizu da meč odvede u produžetak, ali Nadir Hifi nije jedan od tih "sigurica ljudi". Sa štitom ili na njemu, state of mind, pripalio je za pobjedu i nije pogodio, Asvel je slavio 98:96.

FRENCH DERBY DRAMA! | Paris Basketball - LDLC ASVEL | LAST 5 MINUTES Watch on YouTube

Moram da priznam da sam bio raspolućen. Sa jedne strane želio sam da gledam još spektakla, sa druge navijao sam da pogodi i da baš ide na to "sve ili ništa".

Potpuno razumijem i svakoga ko ima argument da je trebalo da se ide na ulaz, možda i faul da se izvuče, ali ko se iznenadio što Hifi i sigurica ne idu ruku pod ruku zajedno?

Interesantno je vratiti napad prije toga i vidjeti da je i tu on zas... ovaj, izgubio loptu, što će kasnije rezultirati poenima Asvela.

Mnogi timovi bi rekli "ok, nisi glavom u završnici", ali ne i Pariz. Dali su mu ponovo loptu i ne postoji nijedan scenario paralelnih univerzuma gdje on nije opet pripalio.

Ta tvrdoglavost, samopouzdanje, ali i ono zbog čega je košarka toliko lijepa kada se približi kraju.

Hifi je divalj igrač. Njegovi šutevi su oni zbog kojih bi svaki trener mlađih kategorija zaustavio trening, okupio djecu i istog stavio na stub srama, odnosno objašnjavao djeci da to ne rade nikada.

Ali ne bi bilo pravedno. Majka mu stara, ljevak koji može da podigne daleko od linije, koji iz driblinga sebi napravi mikroprostor potreban za izbačaj. Ma i da podigne preko odbrane koja je stigla, kao da ne priznaje prepreke (za ljude iz Crne Gore TBOG skeč loading).

Ta atomska košarka koju Pariz gaji još dok je Isalo bio trener, a napad predvodio Ti Džej Šorts, ostala je kao gen za generacije koje su došle poslije.

Sa Hifijem u petorci, lopta tako brzo ide preko pola, blok za njega dođe prije nego što se odbrana namjesti, centar mora da izađe toliko visoko da ostavi onaj autoput do obruča. Pri tome, ako ste bek koji čuva Hifija, ne možete da ostanete iza bloka i kažete sebi "uh, daleko je odavde da šutne".

Čak i kad odbrana izađe ranije, otvara mu se put prema košu, i to je to otvaranje kapije za svoje saigrače. Tako da prije epiteta "divljan", pogledajmo sve uglove.

U Le Manu je prije tri dana uz 33 poena imao devet asistencija i nijednu izgubljenu loptu. Uz sve svoje pokušaje stigao je da vidi i saigrače, pa na kraju ipak ostavio svoj šut zbog kojeg će se ta utakmica pamtiti. Pariz je gubio poen, Hifi je otišao na desnu stranu, završio u ćošku sa dvojicom igrača nad sobom, fintom ih podigao i pogodio trojku za 103:101, sa sirenom. Poslije je objašnjavao da je znao da je Le Man u bonusu i da je najprije htio da izvuče faul. Dakle, imao je i on plan. Onda je Melvin Ažinsa poletio na fintu i plan je malo promijenjen.

Le Mans vs Paris Basketball BUZZER BEATER! | Betclic ELITE 2026 Game Highlights Watch on YouTube

Koliko je završnica bila luda vidi se i po proslavi. Hifi je poslije koša završio napolju, umoran sjeo na trotoar, pa su morali da ga vrate jer sudije još nijesu završile provjeru vremena. Mi u košarci imamo razrađene protokole za gotovo sve, ali nisam siguran da postoji procedura za vraćanje strijelca pobjedničkog koša sa trotoara.

A tek tada je pogodio pobjednički šut baš uz sirenu u zvaničnoj utakmici za Pariz. Ranije je takve pokušaje promašivao, između ostalog protiv Hapoela i Gravlina. Njegova istorija posljednjih lopti mnogo je manje uredna nego što biste pomislili gledajući kako ih uzima.

S tim da je njegova sposobnost da pogodi veliki šut odavno imala ozbiljniju potvrdu od jednog lijepog snimka za društvene mreže. U petoj utakmici finala francuskog prvenstva 2025. godine, protiv Monaka, ubacio je trojku za 85:85, pa još jednu sa velike udaljenosti za 94:91.

Pariz je slavio prvu titulu u istoriji kluba te noći, a heroj pobjede je pogodio, uz dvije pomenute, samo još jednu trojku, khm, khm, šta? Iz koliko pokušaja? Ovaaaj, deset.

Ali nemojmo sada onu Milojkovu o statistici, jer nije bitno koliko je pucao, nego one koje su ušle, koje se broje.

Ta odluka da kod 91:91 u petoj utakmici finala on uzme šut sa Lilardove distance i pogodi, to je sve što volimo kod sporta.

https://dai.ly/x9q1kjk

Košarka, koja kao sport ulaže u pripremu, skauting, Hifi je kriptonit svega toga, jer vas tjera da pokrijete i one distance sa kojih biste pustili komotno 99 odsto ljudi da šutira.

Evroligaški meč u Pireju, tamo gdje se igra pet na osam, decembar 2024. godine. Vodio je francuski tim 20 poena razlike, 60:80, pa preživio torturu serije "crveno-bijelih" od 22:0.

Hifi je tada pogodio trojku kojom je vratio vođstvo, 83:82. Na samom kraju pogodio je još jednu za konačnih 96:90, ali je ona prva bila mnogo teža za uzeti, jer je u tom napadu trebalo šutnuti kao da sve ono što se prethodno dogodilo nije ostavilo nikakvu posljedicu.

Trojkom desetak sekundi prije kraja četvrtog meča polufinala protiv Šolea ovog juna poslao je Pariz u još jedno finale, a u septembru je odlučio i pripremnu utakmicu protiv Žalgirisa u Londonu.

Ima tu različitih protivnika, dvorana i uloga, ali dovoljno konkretnih lopti da se vidi zašto mu Pariz i poslije izgubljene lopte protiv Asvela ponovo daje napad. Klub je već dobro upoznao šta može da dobije.

Uostalom, Tuomas Isalo je prilikom osvajanja Evrokupa 2024. otvoreno pričao da Hifija nije bilo lako uklopiti u ekipu. Ljudi su govorili da uzima potpuno lude šuteve, a trener koji je u Pariz donio jezgro svog sistema iz Bona vremenom je prihvatio da taj način igre može da dopuni ono što ostali rade. Hifi je i u završnici revanša finala protiv Burga ubacio veliku trojku, pa je Isalo poslije utakmice pitao Ti Džeja Šortsa da li ovaj momak uopšte osjeća pritisak. Šorts je odgovorio da ga ne osjeća.

To mi je možda i najzanimljiviji dio cijele priče, jer je Isalo trener sa vrlo preciznom predstavom kako njegova košarka treba da izgleda, a ipak je u njoj našao prostor za Hifijeve šuteve.

Zamislite koliko bi lakše bilo sve mu zabraniti, svesti ga na pokušaje koje je odbrana ostavila i pohvaliti ga što je poslušan. Sa takvim igračem morate da radite, da ga korigujete, da tražite da vidi saigrača i da odigra odbranu, uz dovoljno prostora da iskoristi ono zbog čega ste ga uopšte doveli.

Prije tri godine, u sezoni 2022/23, taj isti momak igrao je u Le Portelu sa Zoranom Nikolićem.

Zoran je pričao mom kolegi kako je Hifi na telefonu gledao utakmice Partizana i navijanje, kako ga je privlačilo sve ono što se oko tih utakmica dešava, pa njegov kasniji odlazak među "grobare" u Arenu ima nešto mnogo simpatičnije od obične posjete kolegi iz Evrolige. Za meč Partizana i Milana u oktobru prošle godine kupio je običnu kartu i sjeo među navijače, sa kapuljačom na glavi, da vidi i osjeti ono što je ranije gledao na ekranu.

Pariz je objavio snimak svog igrača sa tribine, a Hifi je pričao da je oduvijek želio da doživi takvu energiju.

HIFI spotted at the Partizan's game | Can’t get enough basketball Watch on YouTube

Taj dio da želi da osjeti strast i energiju takođe govori o njegovom karakteru kao igrača, a tu je i to koliko je on zapravo freak za košarkom.

Obožavao je kao mlađi Šejna Larkina i putovao u Beograd da ga gleda na Fajnal-foru. Kako da ne volite to?

Sve su to parametri koji pokazuju da Hifi razumije košarku i na terenu i na tribinama. Brz je, nekada i za svoje prilike prebrz, ali to je tip igrača koji prodaje karte.

Kada želite da posjetite EL utakmicu, jasno je da kad vidite Pariz u rasporedu, kažete "hell yeah", biće dobra zabava. Bez obzira na kom su mjestu u Evropi, jer igraju kao da ih to ne zanima. Dovoljno je da je on u rosteru i dovoljno je samo par puta da prebaci u brzinu koju ni sam ne umije nekada da isprati.

Ako ste navijač Pariza, vjerovatno ima noći kada poželite da ga zaključate u svlačionicu, da ne pokvari nešto. Takav heroball koji on sprovodi ostavi i četvoricu saigrača kao publiku.

Ni ljubav prema njemu nije slijepa, jer ne možete baš uvijek da branite svaki pokušaj kao dobru odluku.

Ali jednostavno volim taj tip igrača. Onaj koji u ključnim trenucima ima cojones kao Rendi Marš iz South Parka. Biće grešaka, biće pretjerivanja, ali i hrabrosti da se odluči utakmica, pa kud puklo da puklo.

Kao da gledate nekog divljeg, gizdavog mustanga kako trči, uživate u svakom njegovom koraku, ali ste svjesni da nije svaki konj za jahanje.

I neće mu ovaj promašaj protiv Asvela ugraditi kočnice. Sjutra će opet imati loptu u rukama, nekoliko sekundi na satu i mogućnost da uradi nešto zbog čega bi ga svaki trener mlađih kategorija poslao na klupu. Možda će promašiti, možda će pogoditi sa devet metara, možda će opet četiri saigrača ostaviti da gledaju šta mu je palo na pamet.

Ali ćete i vi gledati, i nećete trepnuti.

Ako to ne volite, imam loše vijesti za vas.