Fudbalski Prometej

To vam dođe gotovo kao scena iz neke visokobudžetne serije, one koju bindžujete i jedva čekate nastavak. Momak, gotovo dječije face, naježene frizure, sjedi u pritvoru u Lisabonu i, sa osmijehom čovjeka koji je svjestan sebe, ponavlja lozinke. One koje vode do šifrovanih diskova, gdje se krila prava Pandorina kutija, odnosno dokumentacija koja će dobro da prodrma fudbalski svijet.

Uhapšen je u Budimpešti, po potjernici iz Portugala, deportovan, zatvoren, i gomila uređaja našla se ispred istražitelja, samo nisu imali jednu stvar... upravo lozinke.

Ta slika mi se vratila odmah nakon što je konačno stigla vijest iz Engleske, ona koju smo svi čekali, pa sad već godinama, ona u kojoj je komisija Premijer lige presudila da je Mančester siti odgovoran za skoro sve povrede pravila koje su stavljene na teret ekipi koja je definisala ostrvski fudbal u posljednjoj deceniji. Rezultat kaže 114 od 115 puta proglašeni krivim, a kazna? Pa dobro, nećemo sad o njoj, pobogu, nije Siti neki, šta znam, Everton, pa da to po kratkom postupku i oduzmu bodove i desetine miliona sa računa.

Biće to proces u kojem, kako stvari stoje, još neko dogledno vrijeme nećemo znati ono što nas sve interesuje: hoće li se ostvariti svi oni memovi o Halandu u ekipi u nižim ligama, vratiti titule Junajtedu i Liverpulu (baaaaaaš promil šanse za takav scenario), i šta sad? Kako dalje?

Pratili smo zajedno na Skaut sportu situaciju sa Klipersima, Stivom Balmerom (za koga je važilo da je pozitivan lik NBA lige, blizak Adamu Silveru), pa smo vidjeli da, kada neko proba da izigra sistem, milosti nema. Fudbal je, pak, dosta podložniji tome da se žmuri na oba oka ako treba.

Zato je priča o Robertu Manćiniju gotovo nevjerovatno slična mnogo svježijem slučaju Kavaja Lenarda i LA Klipersa. Lenard je, pored maksimalnog NBA ugovora, dobio višemilionske sponzorske aranžmane sa kompanijama koje su poslovale sa Klipersima, među njima i 28 miliona dolara vrijedan ugovor sa Aspirationom, kompanijom u koju je vlasnik Klipersa Stiv Balmer prethodno uložio desetine miliona i sa kojom je klub imao veliki poslovni odnos, a istraga NBA utvrdila je da iza dijela tih ugovora nije stajala stvarna količina promotivnog rada koja bi objasnila isplaćeni novac.

Drugim riječima, košarkaš formalno dobija novac kao zaštitno lice kompanije, a liga zaključuje da je pravi smisao aranžmana bio da mu se van seleri kepa obezbijedi ono što klub kroz ugovor nije smio da mu plati.

Kod Manćinija je konstrukcija bila fudbalska verzija gotovo iste ideje: trener Sitija formalno postaje "savjetnik" Al Džazire, drugog kluba povezanog sa šeikom Mansurom, za posao toliko neodređeno opisan da je u procurjelim dokumentima ostalo pitanje šta je zapravo savjetovao, dok mu je taj ugovor donosio više od osnovne plate koju je primao kao trener Mančester sitija, a dokumentacija je ukazivala i na tok novca preko povezanih kompanija.

Jedan je, dakle, na papiru prodavao svoj marketinški lik u kampanjama kojih nije bilo, drugi fudbalske savjete, kojih, naravno, nije bilo.

Al da se vratimo na heroja, Prometeja modernog fudbala. Pinto je godinu dana proveo u istrazi, pa u kućnom pritvoru, pa, u dogovoru sa organima Portugala, živi uz policijsku zaštitu.

Sjećamo se kako je sve to naivno krenulo sa "Football Leaksom". Firmino je mogao biti prodan bilo gdje sem u Arsenal, Rafa van der Vart je imao klauzulu u Betisu po kojoj mu je bilo striktno zabranjeno da nosi crvene kopačke (jer Sevilja). Najsmješnije je svakako ono kada je Real probao da umanji transfer Gareta Bejla, kako ne bi udario na ego Kristijana Ronalda.

Onda su krenule ozbiljnije teme, pa ozbiljnije, dok se nije došlo do mejlova na relaciji Mančester - Abu Dabi, gdje se pričalo o tome kako novac vlasnika obući u dres sponzora, kako bi ga UEFA blagonaklono gledala.

Volio bih da se na tom detalju zadržimo malo duže, jer se iza izraza "finansijski fer-plej" obično sakrije dosada takva da čovjek poželi da pređe na sljedeću vijest.

Neki pokušaj stvaranja ujednačenosti, iako nema te velike ekipe koja se nije barem jednom o isti ogriješila. Prosječan fudbalski navijač zna za postojanje pravila, ali vjerovatno i ne zna do kraja da ga objasni, uz one čuvene maksime iz političkog života: "a da svi nešto petljaju".

Pinto je pomogao da dobijemo dokumente sa kojima se to pitanje, barem u slučaju Sitija, do kraja ogoli.

Siti se uz sve to jako loše branio. Umjesto da se okrene slučajevima, spremi strategiju pravdanja, oni su kukali kako su informacije van konteksta, kako su pribavljene nelegalno, hakerski ukradene. Ali nikog nije zanimala priča o poštaru.

A da budem pošten, sa već dovoljno godina da više ne vjerujem u striktno podijeljene uloge "dobrih i loših", Rui Pinto nije svetac.

Rani radovi, zbog kojih je uslovno i osuđen, bilježe klasičan pokušaj iznude od investicionog fonda Dojen, gdje je tražio novac u zamjenu za ćutanje.

Međutim, taj podatak mogu da pročitam i ostanem full na njegovoj strani, jer kasniji radovi, posebno ovi koji se tiču fudbala, zaslužuju pomilovanje.

Imao je i sreće, da ne kažem božje pomoći, ali posjeta pape Franja Portugalu 2023. godine skinula mu je čak 79 krivičnih djela.

Vlada Portugala je amnestirala određena djela za koja je bila zaprijećena kazna do godinu zatvora ili do 120 dana novčane kazne, ukoliko ih je počinila osoba između 16 i 30 godina.

Jeste, imao je još suđenja, neka su se vraćala na dnevni red, što je dobro uzdrmalo pravnu struku.

Sudije su govorile o njegovom ljudskom dostojanstvu i nedopustivom produžavanju sudskog puta, uz oštre kritike tužilaštvu da ponovo reciklira već suđene i presuđene činjenice. Tužilaštvo je na takvu odluku uložilo žalbu.

Zato i poređenje sa Prometejem, njega mrcvare iznova i iznova, baš kao orao čovjeka koji je donio vatru čovječanstvu.

I dok mi čekamo ima li još kakvih pikanterija iz "Football Leaksa" i čitamo ovo što smo do sada imali, Pinto ne živi baš svoj najbolji život.

Podsjeća to i na "Insajdera" Majkla Mana (ako niste gledali, SPOILER ALERT), kada Rasela Kroua, kao zviždača duvanske industrije, pritiskaju sa svih strana, rasturaju mu brak, Al Paćina pritiska sopstvena medijska kuća. Intervju izađe na kraju, ali nijedan protagonista na kraju ne izlazi kao pobjednik.

Pa opet, fudbal je dobio mnogo od Pintovog otkrića. Mi koji pišemo o fudbalu, pričamo o njemu, dobili smo meso koje nam nijedna služba za odnose sa javnošću ne bi ustupila, možemo da izmjerimo priče čije smo veličine mjerili trofejima, pa kao takvi moramo da imamo dug prema Pintu. Kad se samo sjetim da je Siti 2017. godine na odbranu potrošio 150 miliona eura (ta cifra je tada zvučala wooow), a da je Crna Gora kao država na odbranu potrošila iste godine 66 miliona.

I sa takvim sredstvima, vi tražite prečice? HOW DARE YOU??? (unutrašnja Greta Tunberg).

Nema te kazne kojom će svi biti zadovoljni. Zamislite sada da vrate Stouku ono finale FA kupa, prije 14 godina. Riječima velikog Tonija Pjulisa:

"Ja se i dalje osjećam prevarenim. Šta god da se sada dogodi, taj dan više nikada ne možemo dobiti nazad, niti priliku da sa peharom i medaljama proslavimo širom Stouk on Trenta ono za šta smo se pošteno borili. Nakon što je prekršio pravila, Mančester siti je umjesto nas dobio priliku da to uradi".

Niko bolje nije objasnio svu ovu novonastalu histeriju.

Jer na kraju, kada se podvuče crta ispod svih miliona, presuda, advokata, titula, mejlova i sponzorskih ugovora, ostane samo ono najjednostavnije pitanje: koliko vrijedi pobjeda ako ste do nje stigli tako što ste sebe stavili iznad pravila.

Pinto nam nije donio vatru koja će očistiti fudbal, ali je barem osvijetlio mjesta koja su godinama bila namjerno držana u mraku.

Zato, kada jednog dana ova priča dobije posljednju tačku, kakva god kazna bila, meni će njen glavni junak ostati onaj momak dječije face iz lisabonskog pritvora, koji je sam sebi ponavljao lozinke u pritvoru.