Milijardu razloga da mrzite Siti
Zamislite da vodite fudbalski tim koji smije da potroši onoliko koliko zaradi. Neka firma vam za reklamu na dresovima plati 20 eura, a bogati vlasnik doda još 80, pa vi u knjige upišete da je svih 100 eura stiglo od reklame. Novac je stvarno na računu, ali ste pomoć vlasnika predstavili kao zaradu, zbog čega na papiru imate više prostora da kupujete igrače i plaćate njihove plate.
05.10.2026. 08:08 h
First things first. Kolegu Dušana Mrđinca sa Skaut sporta poštujem i kao navijača "građana" i kao odličnog kolumnistu, ali ovdje nema mjesta sentimentu. Ili kako bi to Majkl Korleone izjavio: "It's not personal, Sonny. It's strictly business".
Plavi tim Mančestera izveo je najveću prevaru u istoriji fudbala, a poslije odluke nezavisne komisije više nemamo samo sumnje, procurjele mejlove i prepucavanja navijača, nego i utvrđen način na koji je to rađeno.
U ugovorima je pisalo jedno, na računima se dešavalo drugo. I nemojmo ulaziti u priču "teren ne laže". Jer lako je sklopiti takav tim kada nema granica koje imaju drugi.
Za devet sezona, od 2009/10. do 2017/18, sponzorski poslovi koje je komisija razmatrala u Sitijevim knjigama vrijedjeli su, preračunato po sadašnjem kursu, oko 1,12 milijardi eura.
Same kompanije platile su oko 140 miliona. Ostatak, gotovo 977 miliona eura, prema nalazima komisije dolazio je od Abu Dabi junajted grupe, vlasničke kompanije šeika Mansura, a vođen je kao komercijalni prihod. Novac koji vlasnik unese u klub i novac koji klub zaradi od sponzora različito se računaju kada se provjerava poštuje li finansijska pravila. Siti je vlasnički novac upisivao među prihode koji su mu omogućavali da troši više.
Da pojednostavimo to malo, jer su finansije uvijek bile malo dosadnjikave.
Zamislite da vodite fudbalski tim koji smije da potroši onoliko koliko zaradi. Neka firma vam za reklamu na dresovima plati 20 eura, a bogati vlasnik doda još 80, pa vi u knjige upišete da je svih 100 eura stiglo od reklame. Novac je stvarno na računu, ali ste pomoć vlasnika predstavili kao zaradu, zbog čega na papiru imate više prostora da kupujete igrače i plaćate njihove plate.

Tako je, prema nalazu komisije, funkcionisala Sitijeva šema: sponzori su plaćali dio ugovorenog iznosa, vlasnička kompanija pokrivala je ostatak, a klub je sve prikazivao kao prihod od sponzorstva. Finansije su tako izgledale dovoljno dobro da Siti nastavi da troši, iako bi pravilno prikazani računi pokazali da je prekoračio dozvoljene granice.
Kad se dodaju ostali načini uvećavanja prihoda i prikrivanja troškova, ukupno uljepšavanje finansijske slike kluba prelazi milijardu eura.
Sa većim dozvoljenim prostorom za potrošnju možete da dovedete još jednog igrača, platite ga bolje, sačuvate najboljeg kada mu stigne ponuda ili na klupi držite zamjenu koju konkurent sebi ne može da priušti.
Tokom devet sezona takva prednost ima dovoljno vremena da se osjeti i u januaru, kada počnu povrede, i u maju, kada se titula odlučuje u dvije utakmice. Rival razmišlja može li da produži ugovor svom najboljem igraču, vi možete da razmišljate koga da mu dovedete da se ne umori previše.
Naravno da novac mora neko da pretvori u dobru ekipu. Mora se pogoditi trener, izabrati igrači, raditi, trčati i pobjeđivati. Siti je imao ljude koji su to umjeli, pa je njegova igra često bila toliko dobra da su pitanja o načinu na koji je plaćena djelovala kao kvarenje zadovoljstva. Što bi rekao jedan moj drug: "Greota je da ne osvoje, viđi kako igraju".
Lako se u toj ljepoti zaboravi da je i protivnik želio bolju ekipu, samo je trebalo da nađe način da je plati u okviru istih pravila. Zato me posebno nervira objašnjenje da je sve osvojeno na terenu. Jeste, tamo je svaka utakmica odigrana, ali se odluka o tome ko može da bude na tom terenu donosi mnogo prije prvog zvižduka. Ako ste lažno prikazanim prihodima sebi proširili mogućnost da kupujete i plaćate, uticali ste i na sastav ekipe koja će izaći pred protivnika.
Gol ostaje gol. Samo što se rasprava o regularnosti prvenstva na tom golu ne završava, koliko god puta pustili snimak.
Odluka objavljena 29. septembra posebno je teška za klub zato što govori o namjeri.
Komisija je utvrdila fiktivne ugovore, netačno prikazane račune i prikrivanje stvarnog stanja od revizora i fudbalskih regulatora. Uz sponzorstva su razmatrani poslovi kojima su umanjivani prijavljeni troškovi, kao i aranžman sa kompanijom Fordam oko prava na lik igrača, finansiran vlasničkim novcem.
Prava na lik igrača znače da neko može da koristi njegovo ime i fotografiju, recimo u reklamama, i da mu za to plaća. Siti je na papiru prodao ta prava kompaniji Fordam, koja je preuzela plaćanje igračima. Tako je klub prikazao da je zaradio od prodaje, a da više nema taj trošak. Komisija je, međutim, utvrdila da je novac i za kupovinu prava i za plaćanje igračima dolazio od Sitijeve vlasničke kompanije. Vlasnik je, dakle, finansirao cijeli posao, a Siti je na papiru izgledao kao da zarađuje više i troši manje.
Ne može se ovo sve gledati kroz finansije, ne može se ukinuti, ili barem ne pričati o sentimentalnoj noti.
Majka mu stara, ono "AGUEROOOOO" kada je Martin Tajler ostao bez glasa, a pola Mančestera bez daha. Najpoznatiji gol u istoriji Premijer lige, meni drag zbog statističkog fun facta da je to ujedno jedina asistencija Marija Balotelija za Siti (znam, znam, svi mi imamo svoje đavole), pao je, dakle, u sezoni za koju komisija tvrdi da su knjige bile namještene, sa trenerom čija plata nije cijela stala u te knjige (Manćo je primao veću platu za fiktivnu konsultaciju kluba iz Emirata nego za svoj trenerski posao).
Manćini se, pritom, trenutno, kada su ga pitali za cijelu tu situaciju, ponaša kao Bora Todorović u "Balkan Ekspresu". "Ne znam ja ništa, vidite to tamo sa njima, to je pitanje za njih" (karikiram, ali ne previše od realnog odgovora).
Dvije godine kasnije imamo najpoznatiji flop u istoriji fudbala. Klizanje Stivija Džija protiv Čelsija, kadar koji je objašnjenje jedne izgubljene titule, samo dva boda ispod Sitija. Sam pa sam se ubio, brate, kako bi rekao Miloš Krstajić.
Ali realno je da će svaka rasprava o tome otvarati konkretno pitanje o prednosti koju je imao klub koji je završio ispred njega. Džerard će i dalje da nosi svoj krst na plećima, ali onaj koji je završio ispred njega trebalo je te sezone bar minimum 15 bodova manje da dobije jer je... varao.
Sitijev izvršni direktor Feran Sorijano i poslije odluke govori o teoriji zavjere Premijer lige. Malo je nezgodno objašnjavati zavjerom fiktivne ugovore i novac za koji je komisija utvrdila odakle je došao, ali klub i dalje tvrdi da ima dokaze koji će pokazati da je nevin.
Javio se i Pep Gvardiola, koji je 2022. godine rekao da je saslušao čelnike kluba kada su se optužbe pojavile i da im vjeruje. Uz napomenu da će, ako su ga slagali, dati ostavku. Otišao je ljetos, nekoliko mjeseci prije presude, sa tajmingom kakav je imao i na terenu (ah, taj osjećaj za prostor). Ako je vjerovati komisiji, slagali su ga. On se u srijedu javio sa fotografijom na kojoj stoji pored Haldun al Mubaraka i porukom da je tu, više nego ikad, ali opšti utisak je da je cijela poruka nekako nemušto politikantska, više podsjeća na nešto što možemo čuti u parlamentima širom svijeta.
Čekaćemo kaznu ko zna koliko, jer ovo može da se pretvori u pravnu i parničnu bujicu ako svi klubovi krenu da traže sudske nadoknade zbog izgubljenog u sezonama kada je najbolji među njima varao. Bog te pitaj šta će sve da se desi, mada nas 2020. poziva na opreznost.
UEFA je pokušala da Sitiju zabrani dvije godine Lige šampiona, Sud za sportsku arbitražu je zabranu poništio, dio optužbi proglasio zastarjelim, a od svega je ostala novčana kazna za nesaradnju, koju je Abu Dabi platio kao što svako od nas plati kafu, ili kako bi rekli "pocket money". UEFA se povukla i postiđeno ćutala.
Volio bih da Siti kazne onoliko koliko su varali.
Oduzimanje titula (pa neka budu blank godine PL, bez šampiona, pravednije je). Svi se sjećamo Juventusa i Kalćopolija, izbacivanja u Seriju B, uzimanja dvije titule. I to u godini kada su "azuri" postali prvaci svijeta, sa dosta igrača u timu koji su bili članovi Stare dame. Fudbal je to preživio.
Iskreno, nije zavidna pozicija sada biti čelnik Premijer lige. Neprijatan je to posao, ali sami su krivi, da ne citiram opet legendarnog golmana iz vremena SR Jugoslavije. Istraga je počela 2018. godine, optužbe 2023, a odluka tek na jesen 2026. godine. Šta ćemo za period koji nije obuhvaćen istragom? Trust me bro, tih godina smo bili čisti?
Takmičenja, trofeji, najbolja liga na svijetu... E, sada će morati da pokaže koliko je stvarno jaka i koliko vjeruje u pravila, koliko je spremna da ista primijeni na klub koji je godinama bio u izlogu kao najuspješniji proizvod.
Kao ona scena iz "Diktatora" kad Saša Baron Koen u trci puca na protivnike, a onda mu potrče da skrate trku kako bi ga proglasili prvakom.
I ne, ne bi nikoga iznenadilo da i presuda bude slična tome. Titule zadržane, bodovi u džepu, ali daj da ih "udarimo po džepu".
Udarate ljude koji su, mimo svih para, sami sebi dodali milijardu kako bi bili ispred svih. To je kao da more kaznite jer ćete kofu vode prosuti na pijesak.
Žao mi je pravih navijača Sitija, onih koji pamte 1999. godinu, kada je klub gubio 2:0 od Džilingema, pa kada su Kevin Horlok i Pol Dikov vratili tim u igru, a preko penala ušli iz trećeg u drugi rang. U godini kada je omraženi gradski rival slavio tripletu, plavi dio Mančestera je slavio Čempionšip, onako iskreno, od srca. Tim navijačima nije bilo potrebno da im ljubav kupe bogati šeici, niti su tražili da postanu ono što su postali.
Čitao sam knjigu "Guvnorsi", autobiografiju Mikija Frensisa, jednog od vođa Sitijevih huligana, i naježim se kada čujem kako novije generacije navijača klub sa toliko istorije olako nazivaju "plastikom". Siti je imao Mejn Roud, svoje ljude, velike igrače i godine patnje mnogo prije nego što je šeik Mansur došao u Mančester.
Ali kazna je kazna i baš zbog Dikova, Horloka i svih koji su uz Siti ostali i kada je bilo teško pronaći razlog za radost, mora da bude primjerena onome što je urađeno.
Ti ljudi zaslužuju da se njihova istorija poštuje i da odgovaraju oni koji su je opteretili lažnim računima. Novčana kazna koju vlasnik može da plati i nastavi dalje ostavila bi navijačima da do kraja života objašnjavaju šta je od njihovih uspomena bilo pošteno. Pol Dikov je tom klubu pomogao da se vrati iz treće lige. Njegovo nasljeđe valjda vrijedi više od toga da danas služi kao zaklon ljudima koji su namještali knjige.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram