Kraj „Grande Torina“ i rađanje večnog prijateljstva sa Riverom | Skaut Sport

Kraj „Grande Torina“ i rađanje večnog prijateljstva sa Riverom

Nakon Drugog svetskog rata, Torino je važio za najjaču italijansku ekipu, bio poznat pod nazivom „Grande Torino“ ali je njihov uspon prekinut avionskom nesrećom nadomak grada. Ekipa Torina vraćala se sa prijateljskog susreta protiv Benfike, koji je odigran u Lisabonu, čast portugalskog kapitena Franciska Fereire

22.06.2025. 22:05h

Main Article Image
Slika: Guliver

7865

0

Povezanost među klubovima i njihovim navijačima često na prvu loptu zvuči nelogično, nespojivo ili kako već, iako njihova veza ima duboku i plemenitu pozadinu. 

Fudbal je često mnogo više od igre, a pripadnost i konekcija nadilazi razlike među narodima, hiljade kilometara udaljenosti i druge prepreke. Takav slučaj je i sa jednim od najdirljivijih prijateljstava koje postoje u svetu fudbala, onom između River Plate i Torina. 

Da, dobro ste pročitali argentinski i italijanski velikan gaje prijateljstvo koje traje preko sedam decenija, a sve je počelo jednom tragedijom. 

Nakon Drugog svetskog rata, Torino je važio za najjaču italijansku ekipu, bio poznat pod nazivom „Grande Torino“ ali je njihov uspon prekinut avionskom nesrećom nadomak grada. Ekipa Torina vraćala se sa prijateljskog susreta protiv Benfike, koji je odigran u Lisabonu, čast portugalskog kapitena Franciska Fereire. 

Po povratku avion sa ekipom Torina, vraćao se preko Španije, gde je u Barseloni napravljena pauza, koju su fudbaleri iskoristili da ručaju sa sportskim rivalima, ekipom Milana koja je bila na putu za Madrid. 

Oko 14.50 časova avion je preko Francuske nastavio ka Torinu, a kako se približavao cilju tako su se pogoršavali i vremenski uslovi. Naime, kada je preletao Savonu, na oko 30 minuta do Torina, jak vetar, oblaci i kiša otežavali su let. Piloti su pokušavali da što bezbednije slete, na vezi su konstatno bili sa kontrolom letenja tražeći najbezbolnije rešenje, ali neka viša sila je toga dana odlučila da prekine Torinovu supremaciju. Oko 17.03 piloti su se pripremali za sletanje, a od 17.05 više nije bilo odgovora. Svima je uveliko bilo jasno, avion se zakucao u zid bazilike na brdu Superga. U trenutku kompletan tim, stručni štab, novinari i posada nastradali su. 

Veći deo članova Torina bio je deo italijanske reprezentacije, koja je naredne godine trebala da putuje na Svetsko prvenstvo. Jedini preživeli članovi tima, a preživeli su jer nisu otputovali, bili su bek Sauro Toma zbog povrede meniskusa, rezervni golman Renato Gandolfi (njegovo mesto zauzeo je treći golman, Dino Balarin). Radio komentator Nikolo Karosio, Luigi Đuliano (kapiten omladinskog tima Torina) i bivši selektor reprezentacije Italije Vitorio Pozo nisu išli na put iz različitih razloga. Predsednik Torina, Ferućo Novo, takođe nije putovao jer je bio bolestan.

Do kraja sezone odigrana su četiri kola, ali za Torino su nastupali omladinci, a svi rivali bili su jedinstveni u zahtevu, Torino mora biti šampion. I bio je. Na dan sahrane stradalih, više od pola miliona ljudi je izašlo na ulice da na poslednji put isprati svoje heroje. 

Guliver

A nakon što je završena sezona, argentinski velikan je odlučio da pomogne. Samo tri sedmice nakon nesreće, na stadionu „Komunale“ stigao je River, predvođen Alfredom Di Stefanom. Navodno, River je čak obećao da će Torinu ustupiti Di Stefana, ali on je ubrzo nakon utakmice potpisao ugovor sa Milionariosom. 

Samom meču prisustvovalo je oko 60.000 gledalaca, a sav prihod uplaćen je porodicama nastradalih. Tog dana rodila se neraskidiva veza između dva kluba. Tome je značajno doprinela i činjenica da ogromna italijanska dijaspora živi u Argentini, te da mnogi od njih navijaju za River. 

Od 1949. godine pa do danas, dva kluba su odigrala nebrojeno prijateljskih duela, čuvajući prijateljstvo koje je nastalo u teškim trenucima. U više navrata kao izraz dubokog prijateljstva dva kluba, Torino je nosio poseban dres. U pitanju je beli dres sa štraftom u bordo boji (po uzoru na Riverov kultni dres) u okviru koje je pisalo „ETERNA AMISTAD“, odnosno večno prijateljstvo. Sličinu inicijativu imao je i River, pa je povodom 70. godišnjice tragedije, nosio bordo garnituru na kojoj je na italijanskom jeziku stajala identična poruka „Eterna Amicizia“. 

Torino se nakon tragedije nikada nije oporavio, nikada više nije predstavljao dominantnu silu, iako je 1976. godine osvojio titulu, poslednju do danas. Torino je tog 4. maja izgubio gotovo ceo prvi tim, izgubio je svetlu budućnost, ali je dobio prijatelja za ceo život koji je bio uz njih u najtežim trenucima. A večiti prijatelj je River Plata.