Saša Ibrulj - Cardiff je utihnuo: BiH nakon epske drame izborila finale baraža

Bosna i Hercegovina je u finalu baraža. Savladali su Vels na penale i s Italijom će se boriti za Svjetsko prvenstvo. Preživjela je ova mlada generacija sa Sergejem Barbarezom na klupi kada joj niko više nije davao ni najmanje šanse i onda usput srušila i svaku lošu tradiciju - preokrenuli su rezultat i još dobili na penale. Može li teže od toga? Može li ljepše od toga?

Sastavi nisu donijeli prevelika iznenađenja, ne ako ste u posljednjih dvije godine pratili reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Sergej Barbarez opet se odlučio minimizirati rizik kada je protivnik u posjedu, odlučivši se za defanzivno orijentisane veznjake u Ivanu Šunjiću i Benjaminu Tahiroviću. To je, logično, značilo da su igrači poput Armina Gigovića i Amira Hadžiahmetovića ostali na klupi, na žalost dijela javnosti koji je očekivao ofenzivniji pristup. Pitanje je bilo i hoće li Barbarez od početka dati priliku Kerimu Alajbegoviću i Esmiru Bajraktareviću, ali samo je ovaj posljednji himnu odslušao na terenu - Barbarez je BiH posložio u 4-4-2 pa je Bajraktarević završio na desnoj strani, a Memić na lijevoj.

Velšani su počeli onako kako su svi i najavljivali; pokušali su maksimalno raširiti odbranu Bosne i Hercegovine i sa što više dodavanja dolaziti u zadnju trećinu i stvarati paniku BiH. Zapravo, sam početak je sahranio sve fudbalske stereotipe o ove dvije selekcije - Velšani su spustili loptu na zemlju, a BiH nametnula agresivnost, igru na rubu faula i preskakanje igre. Za dvadeset minuta BiH je napravila pet prekršaja, Velšani svoj prvi, i to u napadu, tek u 25. minuti.

Tom faulu prethodila je najbolja šansa prvih pola sata utakmice. Harry Wilson je stalno na sebe izvlačio barem dvojicu defanzivaca BiH, da bi nakon jedne greške u komunikaciji najednom ostao sam iskosa, na vrhu šesnaesterca. Sjajno je šutirao, savladao Vasilja, ali se slavlju ispriječila stativa.

Završnicu prvog poluvremena nisu obilježile neke šanse, ali daleko od toga da se nije imalo šta vidjeti. Bosna i Hercegovina je nastavila agresivno i snažno u svakom duelu, što je izazvalo reakciju i publike, ali i Velšana, koji su sve češće okruživali Rumuna Istvana Kovacsa. Čak je i Craig Bellamy dva puta dolazio do Barbareza i ulazio u prilično žustru i dugotrajnu raspravu, na koju selektor BiH skoro da nije ni reagovao - znao je da mu ovakvo stanje na terenu u tom trenutku više odgovara nego domaćinu.

Međutim, Sead Kolašinac je nakon nekoliko žestokih duela sa Wilsonom i Danielom Jamesom zaradio žuti karton u 39. minuti, što je značilo da je BiH već do tada na lijevom boku - preko kojeg je Vels napadao najveći dio vremena - imao dva igrača sa kartonima. Uz ogroman pritisak na sudiju, ali i činjenicu da je do tada Kolašinac počeo i da hramlje i sve češće ima bolan izraz na licu, fokus na odmoru otišao nam je na igrače koji se zagrijavaju - ima li Barbarez uopšte alternativu na tom mjestu?

Odgovor na to pitanje došao je kada su igrači istrčali na teren - i Kolašinac i Memić su bili tamo, niti jedan niti drugi selektor nisu ništa mijenjali. Ali otvaranje drugog poluvremena jeste nam potvrdilo jednu važnu razliku u Barbarezovom pristupu u odnosu na kvalifikacije - ovdje je BiH izašla visoko jedan na jedan na protivnika u posjedu, pokušavajući ga izbaciti iz ravnoteže i natjerati da odustane od svoje prvobitne zamisli.

To je donijelo i prvu relativno dobru šansu koju je odbranio Leedsov Karl Darlow. Ipak, generalno to nije donijelo neki preveliki rezultat, obzirom da su Velšani u ostalim situacijama relativno lako riješavali taj pritisak i dolazili u polovinu BiH.

Čitava priča ipak se na kraju svela na seriju katastrofalnh grešaka. Barem je s tribina Cardiff City Stadiona izgledalo tako - i večeras slabi Tahirović je pomalo iracionalno odigrao povratni pas koji je završio u nogama Daniela Jamesa. Ovaj je raspalio, Vasilj se (valjda) okliznuo a u isto vrijeme i nekako ukopao i lopta se zakoprcala u golu.

Barbarez je reagovao u 62. minuti, na klupu je (konačno) povukao indisponiranog Tahirovića, a izašao je i Kolašinac koji je potpuno ostao bez energije. Na teren su ušli Ivan Bašić - kao direktna zamjena za Tahirovića - te Alajbegović. On je otišao na lijevu stranu, Memić se prebacio na desnog beka, a Dedić na lijevog; u teoriji je sve ostalo isto, ali s puno više fokusa na probijanje bočnih pozicija.

Ono što Vasilj nije uradio pred svojim vratima, barem ne dok nije došlo ono najvažnije, penal Williamsa, jeste Darlow pred svojim - spasio gol. Centaršut s desne strane glavom je u sredinu vratio Džeko, glavom je pucao i Demirović, ali loptu koja je iz našeg ugla izgledala kao da je već neuhvatljiva vrhovima prstiju je izbacio Darlow.

BiH je od konačnog kraja - barem u tom trenutku - još jednom spasio okvir gola, obzirom da je Vasilj bio nemoćan na udarac Wilsona. To kao da je malo uznervozilo i domaće, jednom nogom već su bili u finalu i to su mogli i ovjeriti. Barbarez je u međuvremenu izveo i Memića, Dedića vratio desno, a Burnića poslao lijevo; onda je Šunjića izveo a stavio i trećeg klasičnog napadača Tabakovića. To je značilo da je sredina potpuno žrtvovana za potpuni napad po bokovima - Barbarezovu verziju igre na sve ili ništa.

Vels je odgovorio tako što je loptu prepustio Bosni i Hercegovini i čekao svoju priliku iz kontranapada i šuteva iz daljine, misleći da će tako ugasiti Bosnu i Hercegovinu. Ali Velšani su zaboravili jedan jako bitan faktor.

Utisak SkautaJan. 23, 2026Saša Ibrulj: Još jedan SchwanengesangPročitaj tekst

Bosna i Hercegovina je u tim svojim centaršutevima sa strane - do kraja regularnog toka ih je imala 18, u prvom dijelu 6 - izborila korner. Kerim Alajbegović, koji je unio ogromnu energiju u igru BiH i vratio nas pitanju da li bi bilo drugačije da je igrao od početka, je taj korner proslijedio u gužvu u šesnaest, a tamo je kralj samo jedan. Edin Džeko je zabio, a tišina u Cardiffu nije zvučalo ovako još od kada je Tan plavu boju pretvorio u malezijsku crvenu.

U kontekstu rezultata produžetak je sada djelovao savršeno, ali obzirom na ono što smo gledali na terenu, BiH je pokušavala gurati i prema pobjedi. Prije svega zbog činjenice da je i dalje stvarala šanse; Demirović je imao još jednu od svoje ukupno tri velike koju iz peterca nije pospremio u gol. Šteta, baš šteta, jer Velšani su bili na koljenima.

Dodatnih trideset minuta fudbala značilo je i da Barbarez mora da mijenja. Bilo je jasno da je energija na izmaku, ali i da će Vels opet dominirati u posjedu. Pogotovo jer je BiH bila gotovo bez veznih igrača, na terenu je bio tek Ivan Bašić. Zato je bilo logično da je Edin Džeko ostao na klupi, a da je na teren ušao Amir Hadžiahmetović. Produžetak je, naravno, značio i više opreza i kod jednih i kod drugih, ali je BiH barem sada djelovala puna samopouzdanja.

Produžetke su Džeko i Kolašinac prestajali pored klupe, crtali zajedno sa stručnim štabom na taktičkoj tabli, aktivno sudjelovali u svemu. Sve je eskaliralo u 111. minuti - činilo se da je Katić izbacio loptu u aut zbog povrede Dedića, ali Velšani su prosto nastavili igrati. To je razljutilo klupu BiH - Džeko je bukvalno dotrčao i unio se u lice Bellamyju, a priključili su se i ostali. Bilo je jasno da Velšanima nije više stalo ni do druženja ni gostoprimstva kojeg su pokazivali čitav dan - sada su htjeli pobjedu po baš svaku cijenu. S druge strane nervozu im je stvarala i činjenica da su igrači BiH sve češće bili na zemlji; prosto nije bilo više energije u nogama.

Dedić je morao vani, pa je BiH nominalno ostala bez desnog beka; Armin Gigović je vjerovatno prvi i jedini put u životu igrao na toj poziciji. Valjda je to osjetio i Bellamy, pa je sve išlo na tu stranu; ono što je BiH u drugom dijelu donio Alajbegović, Velšanima je u produžetku donio Stokeov Sorba Thomas. Bitna razlika je ipak u kvalitetu - Sorba je svoju gomilu centaršuteva gurnuo na glavu fantastičnom Tariku Muharemoviću, možda i najvećem stoperskom talentu kojeg je BiH imala ikada - sjetite se samo one reakcije u produžetku kada je glavom bukvalno odbranio gol.

Na kraju sve je stalo, po viđenom u 120 minuta, u zaslužene penale. Prvi je loptu uzeo Demirović i opet promašio, nažalost nije ovo bila njegova noć. Prednost je domaćima donio Wilson; svi do Brennana Johnsona su pogodili, ali veznjak Palacea je pucao preko gola. Break je vratio Nikola Vasilj, koji je odbranio udarac Forestovog Neco Williamsa, iz jednog od tragičara se pretvorio u heroja i gospodski Kerimu Alajebgoviću prepustio završnu riječ. Zalet, udarac, doviđenja Cardiff, laku i lijepu noć vam želim, vidimo se neki drugi put.