"Bolja" i Željo - doviđenja, a ne zbogom

Dolazak Sanina Mirvića u upravne strukture Željezničara označio je novi početak za klub iz Sarajeva, a nadaju se svi navijači Želje da uz to dolaze i bolji dani za klub, kako finansijski, tako i rezultatski. Titula na Grbavici ne stanuje odavno, klub je daleko od borbe za prvo mjesto i ove sezone. Sve to uslovilo je i dosta česte promjene trenera, pa je sa novom upravom došao i novi šef stručnog štaba, Slaviša Stojanović.

Prije nekoliko dana, iskusni Slovenac obavio je prozivku i upoznao igrače sa kojima će pokušati da učini sezonu malo uspješnijom. Svaka promjena donosi neku novu energiju i viziju, pa se tako, na krilima velikih očekivanja od novih rukovodilaca govori i o igračima koji bi mogli zaigrati na Grbavici. Mašta ide toliko daleko da se kreira utopija u kojoj je glavni lik Edin Džeko. Pošto mu u Fiorentini ne ide, a u itekako je ozbiljnim godinama, možda je i vrijeme da dođe još jednom na stadion sa kojeg je otišao u fudbalski svijet. Spominje se i Miroslav Stevanović, baš kao i mnoga druga imena koja bi "Manijaci" rado gledali u plavom dresu.

Ipak, svaki dolazak često znači odlazak. Ovih dana Željezničar je ostao bez jednog od najomiljenijih fudbalera među rajom i sarajevskim življem posljednjih par godina. Aleksandar Boljević ili kako su ga zvali u glavnom gradu BiH "Bolja" pozdravio se sa Grbavicom, Željom i Manijacima. Nakon dvije i po godine, došlo je vrijeme za rastanak. Krilni napadač, koji je krajem prošle godine napunio 30 godina, karijeru će nastaviti u Uzbekistanu, u ekipi Sogdiane.

Iako se znalo da se rastanak Boljevića i Željezničara bliži, da je moglo i ranije da se desi, emocije su proradile. I u klubu a i kod igrača. Lijepim riječima su se u javnosti, na društvenim mrežama oprostili međusobno, a sigurno da je uživo bilo još intimnije. Momak iz Zete za velikana jugoslovenskog i BiH fudbala odigrao je 65 utakmica, postigao 21 gol i upisao 10 asistencija. Kad se sve sabere, osim što je izgradio lijepu vezu sa navijačima na tribinama, Boljević se potrudio da i na terenu opravda očekivanja, a to je u najvećoj mjeri i uradio. Moglo je možda biti više golova, ali je moglo biti i manje. Ono što je sigurno, da nije bilo povreda, ali i nekih čudnih trenerskih ideja s vremena na vrijeme, nekadašnji crnogorski reprezentativac sigurno bi bio još bolji.

Boljevićev period u klubu obilježilo je nekoliko momenata ili ciklusa. Najbolje mu je išlo pod komandom Denisa Ćorića u sezoni 24/25. Kada je konačno uhvatio ritam i formu, Boljević je bio neuhvatljiv za rivale u šampionatu, pa je tako u jednom momentu, s kraja oktobra do starta decembra 2024. postigao pet golova na isto toliko utakmica. U tim momentima je i zapalio Grbavicu, navijače i sve u klubu. Tada su vidjeli zašto ga je, kao dječaka, svojevremeno doveo PSV. To je period nakon kojeg su već počele priče da bi mogao da napusti klub, te da postoji interesovanje za njegove usluge. Da pokaže svoju veličinu, ljudsku i fudbalsku, ali i ljubav prema klubu koji mu se našao u teškim momentima, Boljević je početkom ove godine potpisao novi ugovor sa klubom, što je izazvalo veliko oduševljenje, a i u pr i marketing sekciji su se tada potrudili da to saopšte na zanimljiv način.

Pečat u plavom dresu Boljević je ostavio tamo gdje je i najznačajnije. U vječitim derbijima sa Sarajevom. Kao igrač Želje sedam puta je doživio najveću utakmicu i uspio da spakuje dva gola bordo timu. I jedan i drugi na Koševu. Upisao je dvije pobjede, tri remija i dva poraza. Odlazak Boljevića iz Željezničara na neki način je označio i kraj "crnogorske" ekipe u klubu, pošto su ne tako davno uz njega tu bili i Nemanja Cavnić i Stefan Radinović. Sada su svi daleko, makar fizički, ali mislima sigurno da svrate ponekad do Grbavice. Jasno je i iz Boljevićevih riječi kojima se oprostio od kluba da možda nije rekao posljednju riječ u ovom klubu.

" Došao sam prije dvije i po godine kao ostvaren igrač, danas odlazim kao ostvaren Željovac. Čast je moja, nije zbogom, samo doviđenja"

Nije Boljević previše star, još uvijek je u najboljim igračkim godinama, i sigurno da ima nekoliko sezona u nogama. Odlazak u Uzbekistan nije čudan niti neobičan. Zemlje tog regiona postale su itekako popularne kod igrača sa ex yu prostora. Šampiom te države je Nefči iz Fergane za koji sada nastupa Vladimir Jovović, Boljevićev kolega po reprezentaciji. Jovović je igrao prije Nefčija za Sogdianu i bio najbolji igrač lige. Da ih ne poredimo kao igrače, ali i Boljević bi to mogao postati. A da mu lakše bude privikavanje na novi klub, grad i zemlju potrudiće se i Ivan Bošković, crnogorski trener i nekada odlični napadač, a tu je i nekoliko igrača iz Srbije.

Dolazak Boljevića u Željezničar 2023. godine je mnoge iznenadio. Priznao je u kasnijim medijskim nastupima da je prolazio kroz težak period u karijeri, da je nakon epizode u Izraelu čekao ponude, da ih je bilo, ali da je čekao najbolju koja se nije desila. Da se tada nije pojavio Željezničar, ko zna šta bi bilo. U odnosu na klubove u kojima je igrao, Željezničar je bio, pogotovo u tom momentu, stepenik niže. Ne klub kao klub, već kao klub koji igra u BiH ligi, koja nije najreprezentativnija u Evropi u tim momentima, pogotovo ako se poredi sa Belgijom i Izraelom, da ne govorimo o Holandiji. Ipak, dolazak se vremenom ispostavio kao pogodak, iako je bilo i dosta padova. Boljević nije uvijek bio miljenik trenera koji su se mijenjali, čini se da je takva situacija bila jesenas sa Admirom Adžemom. Nećemo saznati da li bi kliknuo sa Slavišom Stojanovićem. Osim golova koje je postizao pamtiće se i da je kao stranac, mada po pravilniku Fudbalskog saveza BiH to nije, ponio kapitensku traku Željezničara što je svakako veliko priznanje. Koliko je god Boljeviću u fudbalskom smislu pomoglo to što u biografiji ima stavku "PSV", utisak je da mu je dosta puta i odmoglo. Očekivanja javnosti su uvijek velika kada dolazi igrač sa takvom reputacijom. A nije samo PSV, tu je i Standard iz Liježa, a uz sve to i 26 utakmica za reprezentaciju Crne Gore. I onda se postavlja pitanje je li mogao ili morao više, kako se desilo da sa 28 godina završi u nekoj od liga regiona, a ne u nekom od top 10 evropskih šampionata. Možda bi Boljević nešto i mijenjao da može vratiti film ali, ako bi se vodio emocijama, sigurno da ovaj period u Željezničaru ne bi izbrisao.

Još kao dječak, kada se pojavio u dresu Zete, koji mu je ponekad djelovao i kao prevelik, vidjelo se da ima nešto. Da u nogama gaji iskru koja može da se zapali svakog momenta kada se stušti ka protivniku i golu. Demonstrirao je to na crnogorskim terenima pa je brzo i postao dio skauting izvještaja koji su pisali o momku sa 16 godina. Nije to promaklo Holanđanima, PSV je tih godina bio prilično aktivan na crnogorskom tržištu, a Boljević je bio jedna od akvizicija. U Ajndhovenu je igrao dvije i po godine za mladi tim u drugoj ligi, a debitovao je kod Filipa Kokua i za prvi tim. Međutim, da je tada kao mlad momak uspio da "glavom" isprati talenat u nogama napravio bi i više među Filipsovcima. Ali, ko bi zamjerio dječaku kojem se život promjeni preko noći. Jer razlika između Zete i PSV-a je prevelika. Bilo je to jasno i u dvomeču ove dvije ekipe u evropskim kvalifikacijama u kojima je Boljević igrao za Zetu i dodatno podigao sebi cijenu u očima emisara PSV-a. Jeste da je Zeta u dva meča primila 14 golova ali se kod Boljevića i u tom potopu vidio talenat. Inače, Zeta je te sezone do plej of faze kvalifikacija Lige Evrope i dvomeča sa Holanđanima došla eliminacijom Sarajeva sa kojim će Boljević voditi bitke 10ak godina kasnije. I to je neka sudbina.

Aleksandar Boljević i Željezničar su bili odličan spoj. Nije sve uvijek bilo idealno, ali se međusobno povjerenje nije dovodilo u pitanje. Djeluje da priča o njihovoj saradnji nije gotova, da bi se mogla desiti opet jednog dana, pa da Manijaci još jednom padaju u trans nakon Boljinih majstorija. Do tada, neka se čuvaju defanzivci uzbekistanskih klubova.