Donaruma u Premijer ligi - Pepov srednji prst svima koji ga kao trenera stavljaju u kalupe

U fudbalu postoje trenuci kada pomisliš da si shvatio čovjeka, njegov sistem, njegove obrasce. A onda te on demantuje potezom koji sve vraća na početak. Pep Gvardiola već dvadeset godina gradi reputaciju trenera kojeg je nemoguće do kraja pročitati. Neko ga vezuje za tiki-taku, a on tvrdi da to nikada nije igrao. Neko ga opisuje kao čovjeka koji bi izveo tim pun vezista, a on je drugu tripletu osvojio sa četiri štopera.

U napadu je godinama tražio alternativna rješenja: lažnu devetku, pa sistem bez špica, pa napadače koji više podsjećaju na plejmejkere. A onda je doveo Erlinga Halanda, „najstaromodniju devetku“ na tržištu, i oko njega napravio mehanizam koji je oborio sve rekorde Premijer lige i donio istorijsku tripletu na Etihad. Kada ga staviš u kalup, Pep obavezno pokaže da kalupi ne vrijede.

Golman kao prvi vezista

Najbolje se to vidi na mjestu gdje se najmanje očekivalo – na golu. Još u Barseloni je Viktor Valdes shvatio koliko će mu novi trener promijeniti život. Gvardiola mu je crtao magnetima po tabli i govorio: „Ovo su tvoji štoperi, ti im daješ loptu i odatle krećemo.“ Valdes je mislio da je lud, ali je poslušao. Greške protiv Reala su ga koštale kritika, ali filozofija je opstala. Ćavi mu je tada rekao: „Nisi zaboravio našu ideju.“

Kasnije u Bajernu, Pep je imao idealnog golmana za tu viziju – Manuela Nojera. Nijemac je postao simbol novog shvatanja čuvara mreže, gotovo treći štoper koji igra daleko od gola.

Dolaskom u Mančester nije htio da pravi kompromis. Legenda Džo Hart je sklonjena, stigao je Klaudio Bravo – potpuni promašaj – a onda Ederson, koji je otvorio novu eru Sitija. Brazilac je bio oličenje Pepove ideje: smiren u posjedu, sposoban da doda preko cijelog terena i da na osam sezona upiše osam asistencija. Šest titula Premijer lige, Lige šampiona, čitava epoha. Ali i epohe se završavaju.

Edersonov kraj i pitanje nasljednika

Ederson je u posljednjim sezonama počeo da pokazuje slabosti. U Ligi šampiona je bio označen kao jedan od krivaca za ispadanja, sve češće su se pojavljivale greške u igri nogom. Kada je postalo jasno da je vrijeme za promjenu, svi su očekivali „novog Edersona“, golmana koji će nastaviti priču o pas igri sa gol linije.

Umjesto toga, stigao je Đanluiđi Donaruma.

Donaruma – junak, ali i golman drugačijeg profila

Italijan nije prototip Gvardiolinog golmana. Njegov fudbal je građen na refleksima, veličini i hrabrosti u penal-serijama, a ne na sigurnosti u dodavanju. Ipak, njegovo ime u fudbalu već nosi težinu – debitovao je za Milan sa 16, branio za Italiju sa 17, postao heroj nacije na Evropskom prvenstvu 2020. kada je odbranio penale protiv Španije i Engleske. 

Kao jedini golman proglašen je igračem turnira na jednom Euru.

U Milanu i PSŽ-u izborio je mjesto ispred kolega dovedenih iz Reala. 

Osvojio je tripletu sa Parižanima u sezoni 2024/25, bio MVP po riječima saigrača Vitinje, a Francuska mu je dodijelila Jašinovu nagradu. Sa 26 godina ima skoro 500 profesionalnih nastupa i titulu najboljeg golmana svijeta i prema analitici i prema javnosti.

PSŽ-ov raskid i Enrikeova logika

Ipak, karijere rijetko idu pravolinijski. Luis Enrike ga je ovog ljeta otpisao, i to poslije istorijske Lige šampiona. Doveden je Lukas Ševalije iz Lila, uz argument da je Francuz bliži profilu golmana kojeg trener želi. Statistika je išla u prilog toj odluci: Ševalije je imao više dugih pasova, više lansiranja, sedam puta više utakmica bez primljenog gola ali i bolji procenat odbrana od Donarume.

Pariz mu je zatvorio vrata, ali je Pep prepoznao priliku.

Greške koje su ga oblikovale

Donaruma nije bez mana. Njegove greške su često bile spektakularne. Najpoznatija je ona iz 2022. kada mu je Karim Benzema uzeo loptu u šesnaestercu i pokrenuo preokret Reala protiv PSŽ-a. U Francuskoj se pamti poklon Monaku, u Italiji povratna lopta Palete koju je pustio u mrežu i izgubljena lopta protiv Sampdorije kada je pokušao da dribla.

Takvi momenti su ga učinili opreznijim. Umjesto da izlazi daleko, on danas stoji bliže golu, koristi visinu i refleks. 

Riječ je o golmanu koji je gotovo košarkaških dimenzija, a uprkos tome ima sjajan refleks, koji kad se upari sa fizionomijom, nerjetko "zaključa" gol za protivnika. 

Pepov potez – izdaja principa ili dokaz pragmatizma?

Zašto onda baš on? Jer Gvardiola zna da fudbal nije religija, već stalna prilagodba. Isto kao što je godinama izbjegavao špiceve pa napravio sistem za Halanda, sada pravi prostor za Donarumu.

Kritičari će reći da je to izdaja filozofije – golman koji ne zna da igra nogom kod trenera koji je golmane pretvarao u plejmejkere. 

Međutim kada se pogledaju osnovni postulati fudbala...koji trener bi rekao "Ne" Donarumi?

🚨👀 Pep Guardiola: “Donnarumma is so tall and so huge…”. 😉 @City_Xtra pic.twitter.com/25VPj2YUxt
— Fabrizio Romano (@FabrizioRomano) September 12, 2025
 

Pepova snaga oduvijek je bila u tome da ne dozvoli da ga drugi definišu. Kada su mislili da je tiki-taka njegovo obilježje, on je insistirao da to nikada nije igrao. Kada su smatrali da će igrati bez špica, doveo je Halanda. Kada su očekivali još jednog Edersona, izabrao je Donarumu.

Iza svake te odluke stoji pragmatizam. Fudbal je sport sa malo golova, pa je čovjek koji ih postiže u serijama – poput Halanda – uvijek vrijedan rizika. Isto važi za čovjeka koji ih sprječava – Donaruma, bez obzira na stil igre nogom.

Sada je pred Sitijem nova priča. Donaruma neće biti igrač-loptom, ali će donijeti sigurnost. Možda neće upisati asistenciju, ali će možda zaustaviti penal u finalu. Možda neće otvoriti akciju, ali će zatvoriti gol.

Ako se to pretvori u trofeje, biće to samo još jedan dokaz da je Pepova najveća konstanta – promjena. I da ga nikada nećemo moći potpuno pročitati.