Huliganske firme britanskog fudbala (I dio)
"Fudbal je oduvek bio više od igre u Britaniji. To je bila arena gde se ispoljavao klasni identitet, lokalni ponos i pripadnost. Kada su tradicionalne industrije počele propadati tokom 60-ih i 70-ih, fudbal je postao još važniji kao nositelj identiteta.
23.05.2025. 15:22h

Britanske tribine bile su svedoci veličanstvenih fudbalskih trenutaka. Međutim, decenijama one su prostor gde su se oblikovali neki od najintenzivnijih društvenih fenomena moderne istorije. Fudbalski huliganizam, fenomen koji je dobio ime po liku iz viktorijanske literature, Patriku Huliganu, izrastao je iz specifičnog konteksta poslijeratne Britanije. Postao je jedan od najupečatljivijih, ali i najkontroverznijih aspekata britanske pop i sportske kulture.
Huliganizam ne predstavlja samo nasumično ulično nasilje. Pre svega se radi o kompleksnom sociološkom fenomenu. On je odražavao duboke društvene promene, klasne podele i identitetske krize koje su obeležile Britaniju od 60-ih godina prošlog vijeka nadalje. Da bismo razumeli kako su nastale ozloglašene "firme", moramo razumeti njihov izvorni društveni kontekst u kojem su nicale.
Posleratna Britanija i koreni huliganizma
"Fudbal je oduvek bio više od igre u Britaniji," objašnjava sociolog dr Mark Perryman. "To je bila arena gde se ispoljavao klasni identitet, lokalni ponos i pripadnost. Kada su tradicionalne industrije počele propadati tokom 60-ih i 70-ih, fudbal je postao još važniji kao nositelj identiteta."
Posleratni period doneo je značajne promene u britanskom društvu. Nekad moćne industrijske zone zapale su u krizu, nezaposlenost je rasla, a mnogi mladi muškarci iz radničke klase osećali su se zapostavljenim od strane sistema. U ovom vakuumu, tribine su postale mesto gdje su mogli izraziti svoj identitet, bes i frustraciju.
Bivši policijski inspektor Ian Harrison, koji je decenijama radio na fudbalskim utakmicama, priseća se: "Početkom sedamdesetih osetila se promena. Fudbal je uvijek privlačio strastvene navijače, ali sada je ta strast počela dobijati drugačiji, tamniji ton. Grupice mladića počele su se organizovati, tražiti sukobe. Nije to bilo nasumično – postojao je obrazac, hijerarhija, teritorijalnost."
Od spontanog nasilja do organizovanih "firmi"
Ono što je počelo spontano, kao sukobi između rivalskih navijača postepeno se transformisalo u nešto mnogo organizovanije. Kasnih sedamdesetih i tokom osamdesetih, fudbalsko nasilje nije više bilo stvar trenutka. Nastale su organizovane grupe, takozvane "firme", sa specifičnim identitetima, hijerarhijama i taktikama.
"Naziv 'firma' nije slučajan," objašnjava dr Gary Armstrong, antropolog koji je godinama proučavao huliganizam. Taj naziv je odražavao nivo organizacije i ozbiljnosti s kojom su ove grupe pristupale svojim aktivnostima. Imali su svoju teritoriju, svoje vođe, svoju reputaciju koju su ljubomorno čuvale.
Termin "firma" ima svoje korene u britanskom slengu za kriminalne organizacije, što ilustruje kako su se ove grupe doživljavale. To su bile strukture sa jasnom organizacijom, daleko od spontanog nasilja. Organizacija i planiranje postali su njihovi ključni elementi.
Posebno važan trenutak u evoluciji huliganizma bio je nastanak "casual" kulture kasnih sedamdesetih i tokom osamdesetih. Umesto lako prepoznatljivih klupskih šalova i dresova, huligani su počeli nositi skupu dizajnersku odeću – brendove poput Sergio Tacchini, Fila, Ellesse, kasnije Stone Island, CP Company i drugih.
"Casual pokret je bio revolucionaran," objašnjava Mark, bivši pripadnik Manchester United-ove firme. "Odjednom nismo bili prepoznatljivi policiji. Mogli smo se infiltrirati među obične navijače, putovati bez privlačenja pažnje, a onda se organizovati na licu mesta i delovati. To je promenilo pravila igre."
Najozloglašenije britanske "firme"
Inter City Firm (ICF) - West Ham United
Istočni London dao je jednu od najpoznatijih huliganskih grupa u istoriji britanskog fudbala – Inter City Firm, povezanu s klubom West Ham United. Ime firme dolazi od njihove inovativne taktike: umesto putovanja navijačkim autobusima koje je lako pratila policija, koristili su regularne Inter City vozove.
"ICF nije bila samo u tuči na dan utakmice," objašnjava Bill Gardner, jedna od najpoznatijih figura povezanih s ovom firmom. "Bila je to prva firma koja je razvila 'mobilnu' taktiku. Do tada, huligani su se okupljali na istim mestima. Mi smo bili nepredvidivi, koristili smo obavještajne informacije, planirali kao vojska."
"West Ham je oduvek bio radnički klub," objašnjava sociolog dr Emma Roberts. "East End Londona bio je siromašan, industrijski kraj, s dugom tradicijom siromaštva, ali i ponosa i zajedništva. ICF je izrastao iz tog konteksta – bili su ponos kraja gdje uobičajena pravila uspeha nisu važila."
The Headhunters - Chelsea FC
Chelsea Headhunters, povezani s londonskim klubom Chelsea, stekli su reputaciju jedne od najnasilnijih i najorganizovanijih huliganskih grupa u Engleskoj. Za razliku od ICF-a, Headhuntersi nisu krili svoje desničarske političke orijentacije, s vezama prema ekstremno desničarskim organizacijama.
Kevin, bivši pripadnik Headhuntersa, opisuje strukturu grupe: "Imali smo nešto što biste mogli nazvati 'unutrašnjim krugom'. To nije bilo samo na dan utakmice. Postojala su pravila, hijerarhija. Lojalnost grupi bila je na prvom mestu. Izdaja se nije praštala."
"Chelsea je imao reputaciju kluba s desničarskim navijačima još od sedamdesetih, kada su skinheadi dominirali Shed End tribinom," objašnjava dr Roberts. "Headhuntersi su ovu reputaciju odveli korak dalje, postavši simbol ekstremizma na tribinama."
The Bushwackers - Millwall FC
Ako postoji klub čije je ime gotovo sinonim za huliganizam u Britaniji, to je Millwall iz jugoistočnog Londona. Njihova navijačka grupa "Millwall Bushwackers" dugo je smatrana jednom od najžešćih i najnepokolebljivijih huliganskih grupa.
"Niko nas ne voli, nije nas briga" – čuveni slogan Millwall navijača savršeno oslikava mentalitet ove grupe, koja je svoj identitet izgradila upravo na reputaciji opasnih autsajdera.
Dave, bivši član Bushwackersa, objašnjava: "Južni London uvijek je bio grub kraj. Odrastao sam znajući da moraš biti jak da bi preživio. Na tribinama je bilo isto. Bushwackers su bili odraz te realnosti – surovi, direktni, bez ulepšavanja."
Bushwackersi su se isticali po tome što su, za razliku od mnogih drugih firmi, duže ostali verni skinhead estetici, prije nego što su prihvatili casual stil. Njihova lojalnost radničkom identitetu bila je duboko ukorenjena u industrijskoj istoriji područja oko stadiona The Den.
"Millwall je dugo bio simbol za sve što viša klasa u Britaniji prezire i čega se plaši kad je riječ o fudbalu – nefiltrirani radnički bes, teritorijalna lojalnost i spremnost na nasilje", objašnjava kulturolog dr Michael Thompson. "Za Bushwackerse, ta reputacija bila je orden časti."
The Service Crew - Leeds United
Na sjeveru Engleske, Leeds United Service Crew razvio se u jednu od najozloglašenijih huliganskih grupa van Londona. Kao i ICF, svoje ime duguju načinu putovanja – koristili su regularne željezničke linije ("service trains") umjesto specijalizovanih navijačkih vozova.
Ray, koji je bio povezan sa Service Crew osamdesetih, prisjeća se: "Leeds je industrijski grad, tvrd grad. To se odražavalo i na našem stilu. Nismo imali suptilnost londonskih casual firmi. Bili smo direktniji, agresivniji možda. Kad bi Service Crew stigao u grad, to se znalo."
Service Crew je bio poznat po posebno intenzivnom rivalstvu s Manchester United-ovim Red Army, što je dovelo do nekih od najnasilnijih navijačkih sukoba u istoriji engleskog fudbala.
"Leeds i Manchester – to je bilo više od fudbala. To je bila bitka dva grada, dva identiteta. Kad god bi se Service Crew i Red Army sreli, policija je znala da će biti haos", objašnjava historičar Owen Davis.
Service Crew je takođe bio poznat po tome što je među prvima razvio efikasnu mrežu mobilnih telefona za koordinaciju, što im je omogućilo da izbegavaju policijske zasede i organizuju sukobe na neočekivanim lokacijama.
The Zulu Warriors - Birmingham City
Birmingham City Zulu Warriors predstavljaju zanimljiv primer multietničke huliganske grupe. U vremenu kada je rasizam bio rasprostranjen među mnogim navijačkim grupama, oni su bili drugačiji. Naziv "Zulu" odnosi se na činjenicu da su mnogi članovi ove firme bili afro-karipskog porekla. To je bila retkost u pretežno belom svetu huliganizma sedamdesetih i osamdesetih.
Winston, bivši član Zulu Warriorsa, objašnjava kako je grupa nastala: "Birmingham je uvijek bio multietnički grad. Naša tribina je bila mešavina belih, crnih i azijskih momaka. Kad su druge firme počele dolaziti na naš teren s rasističkim uvredama, prirodno smo se ujedinili da se branimo. Tako su nastali Zulu."
Zulu Warriors postali su poznati po disciplinovanom pristupu nasilju – često su koristili taktike u stilu gerile i strateški pristup sukobima, što je bilo neobično za to vrijeme.
"Zulu su bili inovativni jer su među prvima shvatili važnost koordinacije i komunikacije", objašnjava sociolog dr Patrick Hill. "Dok su druge firme često delovale u haosu, oni su imali jasan lanac komande i strategiju."
Njihovo najveće rivalstvo bilo je sa Aston Villa Crew. Tu nastaje jedan od najintenzivnijih gradskih derbija u engleskom fudbalu, kako na terenu tako i izvan njega.
The Red Army - Manchester United
Manchester United je klub s najvećom navijačkom bazom u Engleskoj. Imao je jednu od najmasovnijih huliganskih grupa – Red Army. Za razliku od nekih manjih, elitističkijih firmi, Red Army je bio poznat po svom brojčanom pristupu. Na gostujuće utakmice putovale bi stotine, nekad i hiljade navijača spremnih na sukob.
Steve, koji je bio povezan s Red Army kasnih sedamdesetih, prisjeća se: "Bilo je nešto zastršujuće u tome. Kad Red Army uđe u grad, čitava policijska uprava bi bila na nogama. Nije to bila mala, elitna grupa kao neki londonski huligani – to je bila prava armija."
Masovnost Red Army bila je povezana s jedinstvenom sociološkom situacijom Manchestera – grada s jakim industrijskim identitetom, ali i velikim gravitacionim uticajem na okolna manja mesta.
"Za mnoge mladiće iz manjih gradova oko Manchestera, pripadnost Red Army bila je način da pobegnu od monotonije svojih života i postanu dio nečeg većeg, uzbudljivijeg", objašnjava sociolog dr Thomas Brown. "To objašnjava masovnost ove grupe u poređenju s nekima iz manjih klubova."
Jedinstveno za Red Army bilo je i to što su, uprkos masovnosti, uspevali održati visok nivo organizacije, s jasnom hijerarhijom i sistemom mobilizacije koji je omogućavao brzo okupljanje na različitim lokacijama.
The Herd - Arsenal
Arsenalova najpoznatija huliganska grupa je The Herd (Stado). Predstavljala je zanimljiv primer evolucije huliganizma u Sjevernom Londonu. Za razliku od Chelsea Headhuntersa, The Herd nije bio poznat po ekstremnoj desničarskoj politici, već prvenstveno po teritorijalnoj odbrani svog dela Londona.
Alan, bivši član The Herda, objašnjava teritorijalni aspekt: "Arsenal je sjever Londona. To je naš kraj, naše ulice. Kad su dolazili Tottenham, Chelsea ili West Ham, nije to bila samo utakmica, već pitanje ko kontroliše ulice. The Herd je branio Islington kao svoju teritoriju."
"The Herd je zanimljiv jer ilustruje kako su se razlikovali identiteti huliganskih grupa", objašnjava kulturolog James Reed. "Dok su neki poput Millwalla ponosno isticali svoj sirovi, radnički identitet, The Herd je odražavao drugačiju, sofisticiraniju ali jednako opasnu stranu londonske kulture."
The Villa Crew - Aston Villa
The Villa Crew (TVC) razvili su se sredinom sedamdesetih kao odgovor na rastuće prisustvo organizovanih navijačkih grupa u Birminghamu. U gradu poznatom po industrijskoj prošlosti i duboko podeljenoj lojalnosti između Aston Ville i Birmingham Cityja, TVC je predstavljao ponos severnog dela grada.
"Birmingham je uvek bio grad podeljen između Villa i City navijača," objašnjava Mark, bivši član Villa Crew-a. "Nije to bila samo fudbalska podela – to su bili različiti delovi grada, različite društvene grupe. Kad su Zulu Warriors počeli dominirati gradskim sukobima, mi nismo imali izbora nego da se organizujemo."
Najintenzivniji period aktivnosti Villa Crew-a bio je tokom osamdesetih, kada su redovno vodili tzv. "bitke za Birmingham" sa Zulu Warriorsima. Ovi sukobi često su se dešavali na neutralnim lokacijama u centru grada, daleko od stadiona.
Dr James Morris, sociolog koji je proučavao rivalstva u britanskom fudbalu, objašnjava: "Derby Aston Villa i Birmingham Cityja bio je jedan od najintenzivnijih u Engleskoj. Dvije firme bile su gotovo jednako moćne, što je stvaralo posebnu dinamiku. Za razliku od nekih drugih gradova gdje je jedna firma jasno dominirala, u Birminghamu je postojala stalna borba za prevlast."
"S Villa Crew nikad nisi znao šta te čeka," prisjeća se bivši policajac John Davies. "Bili su manje brojni od Zulua, ali zato često podmukliji u pristupu. Mogli su se pojaviti niotkuda, napraviti haos i nestati prije nego što bi policija stigla reagovati."
Yid Army – Tottenham
Navijačka grupa Totenhema, poznata kao "Yid Army", predstavlja jedan od značajnijih navijačkih grupacija u engleskom fudbalu. "Yid Army" nije klasična "firma" (organizovana huliganska grupa) u tradicionalnom smislu, već širi termin kojim se opisuju navijači Totenhema.
U ranim danima glavne navijačke grupe Totenhema su se okupljale pod imenom "Tottenham Massive", ali su kasnije evoluirale u širi identitet "Yid Army".
Najveća Rivalstva su:
· Arsenal - Severnolodonski derbi je jedan od najžešćih u Engleskoj, rivalstvo datira od 1913. kada se Arsenal preselio u severni London
· Chelsea - Londonski derbi sa dugom istorijom nasilja između navijača
· West Ham - Još jedan londonski rival sa istorijom tenzija
· Millwall - Iako ne igraju često u istom rangu, kada se sretnu, utakmice su pod visokim rizikom
Nekoliko značajnih incidenata povezanih sa Totenhem navijačima:
· 1974: Neredi nakon finala UEFA kupa protiv Feyenoorda
· 1983: Sukobi sa navijačima Feyenoorda u Roterdamu
· 1991: Neredi na FA Cup utakmici protiv Arsenala
· 2007: Veliki sukob sa navijačima Seville u Španiji
· 2012: Sukobi sa navijačima Lacija u Rimu
Nastaviće se…