Karijera Xabija Alonsa kao igrača bila je lekcija iz elegancije i tajminga.

Imao je nevjerovatnu sposobnost da se pojavi tačno tamo gdje se fudbalski trenutak tek počinjao događati. Bio je tu za „Čudo u Istanbulu“ s Liverpoolom. Zatim je otišao u Real Madrid, taman na vrijeme za finale u Lisabonu koje je pokrenulo desetogodišnju dominaciju Lige prvaka. Na kraju, Bayern München, gdje je stigao baš kad je Pep Guardiola počeo pretvarati Bundesligu u evropski centar taktičkih inovacija.

Od San Sebastiána, preko Liverpoola i Madrida, do Münchena – kretao se s lakoćom koja se rijetko viđa. Trofeje je skupljao kao pečate u pasošu, uvijek idući naprijed ili bočno, ali nikad unazad. Bio je, na neki način, fudbalski ekvivalent Instagram influensera koji je uvijek na savršenom zalasku sunca.

Čak je i penzionisanje bilo elegantno i filmski jednostavno:

„Proživio sam to, volio sam to. Zbogom, prelijepa igro.“

Naravno da će se naći u Real Madridu baš u trenutku kad tajming najviše znači. Klub se nakon Galácticos ere ponašao kao na produženoj zabavi, s Carlom Ancelottijem kao nenametljivim domaćinom. Italijan je donosio trofeje, ali nikad nije razvio jasnu fudbalsku filozofiju ili dosljednu taktičku strukturu.

Reći da je Ancelotti bio samo „trener dobre atmosfere“ bilo bi pogrešno i uvredljivo. Osvojio je 15 trofeja u dva mandata u klubu i otišao ovog ljeta kao jedan od najuspješnijih trenera svih vremena.

Ali, takođe je tačno da u Real Madridu ne opstaješ dugo ako ne znaš „osjetiti prostoriju“. Ancelottijev dar je uvijek bio čitati sobu.

Madrid – klub vječne unutrašnje dileme

Madrid je mjesto koje nikad sasvim ne zna šta želi. S jedne strane imate taktičke generale s tablicama i PowerPointima, a s druge bivše igrače u odijelima koji obećavaju kontinuitet i dobre vibracije. Kada je Antonio Conte bio na listi kandidata 2020. godine, Sergio Ramos je brzo ugasio tu ideju riječima:

„Poštovanje se ne nameće, ono se zaslužuje.“

Dodao je i:

„Znati kako voditi svlačionicu je važnije od toga koliko znaš o fudbalu.“

Conte posao, naravno, nije dobio.

Madrid nikad nije uspio uspostaviti ravnotežu: previše strukture i nastane pobuna, premalo i ostaneš na improvizaciji i neodrživim preokretima. Zidane i Solari su više bili ambasadori nego treneri, dok su Lopetegui i Benítez bili sušta suprotnost.

Zašto je Alonso drugačiji?

Alonso ima sve – trofeje, iskustvo i jasnu taktičku viziju. U Real Sociedad B i Bayer Leverkusenu pokazao je da zna izgraditi tim s identitetom. Ali ima i respekt svlačionice.

„Vidiš da je bio igrač jer razumije ekipu i ulijeva samopouzdanje,“ rekao je Alejandro Grimaldo.

„Ali voli i disciplinu. Ponekad je teško prenijeti ideje, ali on to radi sjajno – svi znaju šta trebaju raditi i uživaju u igri.“

Alonsovo imenovanje za trenera Real Madrida znak je da je vibes era završena. Vrijeme je da se stvori održiv stil igre.

Xabi Alonso i redefinisanje Real Madrida

1. Popraviti odbranu

Uprkos mistici, Real Madrid je prošle sezone igrao kao tim alergičan na strukturu.

Od 24 ekipe koje su igrale nokaut fazu Lige prvaka, Madrid je bio 21. po broju presinga u visokoj zoni – svega 6.2 po meču. Po očekivanim golovima protiv – tek ispred Bresta i Feyenoorda.

U četiri utakmice protiv Barcelone – nijedna pobjeda, 16 primljenih i 7 postignutih golova, uz xG razliku od -4.3.

U prvoj utakmici nokaut faze protiv Arsenala – samo 36 visokih presinga – najniže u 45 mečeva nokaut faze.

2. Uvođenje sistema s trojicom u zadnjoj liniji

Alonso preferira sistem s trojicom u odbrani, koji donosi više uglova u izgradnji napada i bolju pokrivenost bokova. Umjesto da krilni napadači moraju igrati kao bekovi, koristi se pravi wing-back i široki stoperi.

Prošle sezone Madrid je koristio dvicu u odbrani u 97% utakmica, kroz čak 11 različitih parova. Sada s oporavljenim Carvajalom i mladim Deanom Huijsenom, Alonso ima osnove da izgradi trajniju strukturu.

Ključna riječ: Kontrola

Sistem s trojicom pozadi omogućava gušći srednji blok, rotacije unutar jasnog okvira i – štednju energije. Kako kaže Martin Rafelt za Opta Analyst:

„To je najbolji balans između kontrolisanja kontri i slanja dovoljnog broja igrača naprijed.“

3. Ponovno kreiranje “Xhaka efekta”

U svim sistemima koje Alonso koristi postoji double pivot. Nekad su to dva veznjaka, nekad se jedan bek ubacuje u sredinu. Primjer? Grimaldo u Leverkusenu. Igrao je sve – beka, krilo, veznog.

U Madridu tu bi ulogu mogao preuzeti Trent Alexander-Arnold, koji bi kombinovao pozicije kreatora, veznog i bekovske širine.

Ali postoji problem – nema više Tonija Kroosa.

Xhaka je pod Alonsom postao metronom. Prije 2023/24 nikad nije imao više od 80 pasova po utakmici. Sad ih ima preko 100. Alonso ga nije unaprijedio – pretvorio ga je u drugog igrača.

U Madridu bi slično mogao pokušati s Camavingom, Tchouaménijem ili Ardom Gülerom. Ne treba čarobni pas – treba neko da održi ritam i poveže sve linije.

4. Napad koji napada

Na papiru – fantastičan. U praksi – teško uklopiv. Ako Mbappé ide lijevo, Vinícius mora u sredinu. Ako Vinícius ostane široko, Bellingham gubi prostor za ulaske u šesnaesterac.

Bellingham je ove sezone morao raditi defanzivno zbog nedostatka strukture – imao je 639 visokih presinga, više od Viníciusa (520) i više nego duplo od Mbappéa (320).

Šta donosi Alonsov sistem?

- Alexander-Arnold između krila i sredine

- Bellingham kao osmica koja ulazi u šesnaesterac

- Vinícius i Mbappé mijenjaju pozicije i zbunjuju odbrane

- Sve izgleda haotično – ali nije

Zaključak

Alonsova igračka karijera trajala je skoro deceniju na vrhunskom nivou. Tek četiri godine u trenerskoj karijeri i već je na vrhuncu. Real Madrid nije mjesto za blage početke – pritisak, očekivanja i egosi su ogromni.

Ali ako uspije, mogli bismo gledati novi svjetski fudbalski poredak. Real Madrid s jasno definisanom ideologijom i taktikom, u čijem središtu je ponovo Xabi Alonso.