Barcelona je 2019. godine uložila 86 miliona eura kako bi osigurala nasljednika Ivana Rakitića. U trci s PSG-om, uspjeli su da privole mladog Holanđanina zahvaljujući izdašnijem finansijskom paketu. Ipak, šest godina kasnije, ni klub ni igrač ne mogu reći da su zadovoljni kako se sve razvilo.

Od samog starta, Frenkie de Jong nije našao pravi ritam. Imao je trzavice sa Sergiom Busquetsom jer su obojica željela isti prostor na terenu. Čak ni Busquetsov odlazak nije bio dovoljan da se Frenkie pokaže u onom svjetlu koje je imao u Ajaxu. Promijenio je pet trenera – Valverdea, Koemana, Setiena, Xavija i sada Flicka – ali se nikada nije istinski ustalio. Tokom godina, povezivan je s Manchester Unitedom, ali nikada nije ozbiljno razmatrao odlazak. Danas je u sjenci mladog Marca Casada, dok njegov put i dalje čeka preokret kakav je imao Pedri.

Godinama je trajala rasprava: da li se de Jong uklapa u Barcinu filozofiju? Jedni su tvrdili da ne zna da brani, drugi da ga je Busquets gušio. Čak ni Koeman, koji ga je poznavao iz reprezentacije, nije uspio da izvuče maksimum. Iako je bilo solidnih perioda, nikada nije zaista opravdao silne milione koji su u njega uloženi.

Danas se priča o produženju ugovora, ali pod uslovima koji podrazumijevaju manju platu – znak da klub više ne vidi u njemu stub budućnosti. Stil igre se mijenjao, ali Frenkie nikad nije evoluirao u ono što se očekivalo. Davao je povremene naznake kvaliteta, ali nikada nije procvjetao – ostao je na obećanju.

Možda je problem bio u idealizaciji. Navijači su ga vidjeli kao simbol obnove veze s Ajaxom, kao duhovnog nasljednika stila iz slavnih dana. Ali njegova slabija koncentracija u defanzivi dovela je do toga da treneri gube povjerenje, bez obzira na njegove tehničke kvalitete. Bilo je trenutaka sjaja, viralnih klipova i lijepih poteza, ali ništa trajno.

U tom svjetlu, možda je vrijeme da se zatvori ovo poglavlje. Ljubav nekad boli, ali ponekad je zdravije pustiti. Igrač kao da nikada nije bio u potpunosti "onaj Frenkie iz Ajaxa", čak ni kada je igrao solidno. Njegova igra nikada nije imala onu dubinu koju su svi očekivali.

On funkcioniše najbolje kada ima punu slobodu i nekog iza sebe ko zatvara prostor koji on otvara svojim iznošenjem lopte. Ipak, njegov stil se ne uklapa u Barcin model – on zadržava loptu, dok se u Barceloni traži brza razmjena i ubrzavanje igre. U tom raskoraku, čini se, leži glavni problem.

U međuvremenu, klub sve više okreće pažnju ka mlađima poput Bernala i Casada. Jasno je – i de Jong i Barcelona bi možda najbolje prošli ako svako krene svojim putem. Holanđanin bi konačno mogao da zaigra rasterećen, a klub da gradi budućnost bez još jednog visokoplaćenog igrača u nejasnoj ulozi.