Pripreme Mančester junajteda za sezonu 2025/26 počele su u mirnoći Islanda, daleko od užurbanosti Karingtona i buke prelaznog roka. Tamo su se uoči utakmice protiv Lidsa u Stokholmu (završene 0:0) okupili suvlasnik kluba Džim Ratklif, generalni direktor Omar Berada i direktor fudbala Džejson Vilkok. I dok je ribolov bio dio neformalne agende, glavna tema bila je mnogo ozbiljnija — novi identitet Mančester junajteda.

Ratklif, strastveni mušičar koji je još 2019. pokrenuo projekat zaštite lososa „Six Rivers“, iskoristio je poznato opušteno okruženje za donošenje važnih odluka. Upravo taj lični pristup i insistiranje na razgovorima licem u lice, po svemu sudeći, bili su okidač da Junajted pošalje treću ponudu za Brajana Mbouma — 76 miliona eura plus bonusi — dok su signal i internet bili slabiji nego u prosječnoj kabini na Old Trafordu.

U međuvremenu, u Karingtonu, trener Ruben Amorim preuzima kontrolu nad sportskim aspektima sa stilom koji je podjednako odlučan. Njegova poruka o „dolasku boljih dana“ poslije mučne prošle sezone (15. mjesto u Premijer ligi, bez Evrope i bez trofeja) sada poprima konkretnije obrise.

Amorim, koji je odbio da putuje na Island kako bi ostao sa ekipom uoči prve utakmice priprema, već je povukao oštar potez. Petorica fudbalera — Markus Rašford, Alehandro Garančo, Antoni, Džejdon Sančo i Tajrel Malasija — treniraju potpuno odvojeno od ostatka tima. Dozvoljeno im je da dolaze u Karington tek od 17 časova, kada su svi iz prvog tima već otišli. Poruka je jasna: više nisu dio projekta.

Iako postoji bojazan da ovakav tretman može dodatno umanjiti njihovu vrijednost na tržištu, naročito u trenutku kada klub otpušta radnike u administraciji, u Junajtedu vjeruju da je ovo nužan korak kako bi Amorim dobio potpunu kontrolu i jasno razdvojio prošlost od budućnosti. Problem, međutim, ostaje: visoke plate i nedostatak konkretnih ponuda znače da pojedinci, poput Garanča, koji je procijenjen na 70–82 miliona eura, mogu svjesno čekati s izlazom, nadajući se da će Junajted na kraju morati da popusti. Čelsi već prati situaciju.

Na drugom kraju spektra nalazi se Dijego Leon, osamnaestogodišnji lijevi bek iz Paragvaja. Pojačanje bez pompe, koje nije odmah dobilo ni broj u svlačionici, ali je ove sedmice ostavilo odličan utisak na treninzima. On će, zajedno s mladima poput Bendita Mantata, Šeja Lejsija i Sekua Konea, pokušati da se izbori za mjesto na predstojećoj američkoj turneji, gdje Junajted igra protiv Vest Hema, Bornmuta i Evertona.

U odsustvu novih velikih pojačanja (osim potencijalnog dolaska Mbouma), Amorim se odlučio za kontrolisani pristup. Pripreme će voditi s manjim brojem igrača kako bi simulirao sezonu bez evropskih obaveza — prvu takvu za Junajted u poslednjih 11 godina. Slično planira i sa kadrom u svlačionici: samo posvećeni, samo korisni.

Lisandro Martinez još nije spreman za povratak nakon povrede ligamenata, ali se nada priključenju ekipi na turneji u SAD-u, ako ljekari daju zeleno svjetlo. Amorim ga tamo želi ne samo zbog taktičke uigranosti, već i zbog njegove energije i uticaja u svlačionici. Martinez (27) je blizu povratka grupnim treninzima, ali povratak u Premijer ligu još nije izvjestan – Junajted ne želi da rizikuje.

Promjene se dešavaju i van terena. Novi menadžer ekipe Akasio Valentim preuzeo je funkciju organizacije oko tima, koju je ranije decenijama obavljao Džeki Kej. Valentim dolazi iz Brage, a radio je i u Portu u eri Žozea Murinja. Iako nije ranije sarađivao s Amorimom, portugalski kontingent u Junajtedu se širi.

Sve to čini jasnu sliku: Junajted ulazi u novu sezonu kao klub koji mijenja svoj DNK. Bez evropskih ambicija, ali s jasnom internom strukturom. Dok Ratklif sa Islanda povlači poteze u pozadini, Amorim preuzima komandu nad svakim segmentom tima. I premda proces još traje, konture njegove ere polako izlaze na vidjelo — u satima, sastancima, treninzima i neizbježnim transferima koji se tek spremaju.