"Kao Mornar dobro more sanjao sam te"

Prvi trofej za Mornar iz Bara. I to veoma zaslužen. Vitrine kluba sa Topolice bogatije su za pehar Kupa Crne Gore. 28. maj postao je najsvjetliji dan barske fudbalske istorije. A ako je neko ove sezone u crnogorskom fudbalu zaslužio pohvale i lijepe riječi, to je Mornar. Jer po svemu su se odvojili od drugih. Mogli su i do titule šampiona, ali dovoljan je i Kup. Barski klub primjer je kako bi trebalo da funkcioniše klub u Crnoj Gori.

Gol Stefana Denkovića jedan je od najljepših ove sezone u crnogorskom fudbalu. Iskusni krilni napadač raspalio je po lopti sa skoro 30 metara i matirao Danila Radoševića. Denković je tako srušio bivši klub, ujedno se osvetio Tuzanima za prošlogodišnji poraz u finalu Kupa, jer su isti rivali igrali i godinu ranije. Tada je Dečić slavio 1:0, sada je rezultat bio isti, samo su se drugi radovali. Iako je Denković krunisao sjajnu ličnu i timsku sezonu, zasluge za osvojen trofej idu svima u klubu.

Mornar je jedna zanimljiva priča. Klub koji je od 2006. godine i obnove crnogorske nezavisnosti često bio drugoligaš. Ali je i tada bio zaštitni znak grada Bara. Iako su se dešavali neki drugi projekti, poput kratkotrajnog vijeka OFK Bara na najvećoj crnogorskoj sceni, Mornar je uvijek bio prisutan, ali i tih, daleko od očiju javnosti. Nikada niko nije percipirao Mornar kao klub koji će jednog dana sigurno isploviti na krov crnogorskog fudbala. I zaista je to bio spor, ali izgleda i dobro isplaniran proces.

Da se ipak osvrnemo na aktuelnu sezonu. Mornar je u nju ušao kao petoplasirana ekipa iz prethodne godine i poraženi tim u finalu Kupa. Trener Zoran Đurašković bio je dugo u klubu, predugo za crnogorske standarde. Ali radio je odličan posao. Od kluba koji je strijepio za opstanak i igrao baraž napravio je pravu malu evropsku bajku. Ali svaka priča ima početak i kraj. A Đuraškovićev je uslijedio početkom ove sezone, koju je Mornar, gle apsurda, užasno otvorio. Prvo kolo i poraz od Sutjeske u Nikšiću 3:0. U prvih pet kola samo jedna pobjeda, tri poraza i remi. Bilo je vrijeme za rastanak.

U tom momentu, uprava kluba morala je dobro da izvaga koga da dovede za trenera. Izbor je pao na Veska Steševića, iskusnog stručnjaka, veoma cijenjenog među trenerskom zajednicom u Crnoj Gori. I bio je to bingo pogodak za obje strane. Kako su se Stešević i Mornar poklopili, zasebna je priča. Od prvog meča u Kotoru i pobjede nad Bokeljom, pa sve do titule u Kupu, Mornar je izgledao odlično. Zato je pehar i više nego zaslužen. Stešević je utegao ekipu, uvjerio igrače da imaju kvalitet i znanje, a oni su mu vjerovali i vratili na najbolji mogući način na terenu.

Mornar je ove sezone imao nekoliko velikih serija. Izjednačili su rekord Budućnosti od 11 vezanih pobjeda u prvenstvu i Kupu, imali su tokom jeseni seriju od 10 mečeva bez poraza u prvenstvu. Barani su igrali fudbal života i izgledali kao ozbiljan tim, sa jasnim individualnim i timskim zadacima. Mornar je imao nekoliko lidera na terenu, sve linije tima bile su uigrane i nije bilo previše padova u formi. I tako je došla prva titula kluba koji je osnovan prije 103 godine. Kako sad stvari stoje, Mornar neće dugo čekati na novi trofej, biće oni u vrhu i naredne sezone.

Barani su plijenili ove sezone i na transfer tržištu. Kupovali su pametno, investirali u pojačanja koja imaju iskustvo i znanje. Mornar vjerovatno ima najbolji štoperski tandem u ligi, Ilija Martinović i Jovan Baošić. Nekadašnji reprezentativac Crne Gore, koji je još u dobrim godinama, nakon dosta promijenjenih klubova u inostranstvu, kao da je našao mirnu luku u Baru. Martinovićeve partije ove sezone činile su sve igrače Mornara boljim. Pogotovo kolege iz posljednje linije. Možda bi, da je bio tu od prvog kola, osvojili i titulu, ali je i ovo dosta. Dolazak Nikole Stijepovića na poziciju lijevog beka donio je iskustvo i pouzdanost. Momak koji je sa Sutjeskom osvajao trofeje ima šampionski mentalitet i to je mnogo pomoglo ekipi. Na desnom beku se tokom sezone pozicionirao Velimir Ljutica, dijete kluba, koje sa 20 godina života iza sebe ima već četiri pune sezone. Sve u jednom dresu.

Ako je bilo nepravdi na temu ko je dobio poziv za reprezentaciju, a ko ne, jedna takva tema mogla bi se otvoriti oko Andrije Kaluđerovića, kapitena Mornara i momka koji je najenergičniji igrač na crnogorskim terenima godinama. Što bi rekli, radilica. Nekada je sa 18 godina debitovao za mladu selekciju, ali u seniorskom timu nikada nije bio. Ok, bila je jaka konkurencija, imala je Crna Gora dobrih veznih igrača, ali se mogao naći neki minut i za Andriju nakon evropske odiseje Mornara prije dva ljeta, pa i nakon igara ove sezone. Makar da ga publika pozdravi, a i da se njemu ispuni san. Kaluđerovića apsolutno svi cijene koji prate crnogorski fudbal i nema sumnje da je ključni faktor u Mornaru. Kako na terenu, tako i van njega. Ne kažu džabe saigrači: "Da ga nema na sredini, sa njegovom energijom, ne bi bili na ovom mjestu."

Mornar je ove sezone dao najboljeg igrača i strijelca. Balša Sekulić zvanično je dobio priznanje od svojih kolega iz lige i krunisao najbolju ličnu sezonu. Vratio se preko Mornara u dres reprezentacije, sigurno i napravio ozbiljan korak ka novom odlasku u inostranstvo, nakon što je dio karijere proveo u Koreji. Sekulić je bio ozbiljna snaga Barana ove sezone. I baš na njegovom primjeru se vidi koliko je Mornar dobar klub. Nakon što se prilično mučio u dresu Budućnosti, Sekulić je pronašao ritam u Baru. Mir, manje pritiska, manji grad, sve se poklopilo. Uz to, saigrači koji izuzetno dobro pakuju asistencije i golove.

Nije Sekulić jedini kojem je krenulo od dolaska u Mornar, tu je još nekoliko igrača. Odličnu sezonu imao je i Jovan Dašić, vezista koji nikada nije dobio pravu šansu u ekipi Budućnosti. Preko Mornarovog dresa do nacionalnog tima stigao je golman Benjamin Krijestarac. Imao je Mornar raspoložene igrače u svim linijama, Denković, meč viner u Kupu, bio je jedan od najboljih igrača CFL-a ove sezone. Na pragu 35. rođendana postigao je 10 golova u prvenstvu. Mogli bi nabrajati dugo ko je koliko radio i značio za tim. Demir Škrijelj, Jan Jao, Darko Zorić. Svi su bili na visokom nivou.

Može li Mornar sad da ponovi evropski nastup s početka sezone 23/24? Potencijal ima, dosta igrača koji su igrali tada i sada je u klubu. Popović, Ljutica, Baošić, Mitrović, Zorić, Kaluđerović, Đurišić... U skladu sa nepisanim pravilima ovdašnjeg fudbala, ugovori se najčešće dogovaraju na jednu sezonu, pa treba sačekati da se vidi ko će od momaka koji su odigrali izvrsnu sezonu ostati na Topolici i krenuti u novu evropsku odiseju. Ono što se zna jeste da će u novu sezonu Mornar ući sa istim trenerom, jer je Vesko Stešević ranije dogovorio da bude tu i dalje.

Mornar je dočekao prvi, istorijski trofej. Ovo je prekretnica za klub, pozicija koju treba iskoristiti za rast i razvoj fudbala u Baru. Značajno je i za crnogorski fudbal jer je Mornar osvojio titulu. Diversifikacija je uvijek dobra. Mornar je treći primorski klub koji je podigao trofej, nakon Mogrena i Petrovca. Bar će da slavi, a onda da proba da napravi novu evropsku priču. Miriše na lijepo ljeto na Topolici.