Mornarov adut u borbi za trofej - Darko Zorić

Crnogorski klupski fudbal od 2006. do danas krunisao je sedam šampiona države. Od Zete do posljednje, sedme titule Budućnosti, okitili su se više puta fudbaleri Sutjeske (5), Rudara i Mogrena (2), dok su po jednom prvaci bili još Mladost i Dečić. Loša stvar je što od sedam prvaka, jedan klub više ne postoji Mogren, jedan je drugoligaš Rudar, dok u najnižem rangu tavore Zeta i Mladost, današnji Titograd.

Kako bilo, aktuelna CFL sezona do vikenda išla je u pravcu jednog scenarija. Sutjeska je već viđena kao novi šampion, kraj Bistrice će se slaviti šesta titula prvaka. Ipak, nakon subote, računica nije baš tako jednostavna, jer ima još osam utakmica do kraja prvenstva, a zaliha u odnosu na Mornar pala je na samo četiri boda. Nije to malo, ali nije ni previše, pogotovo za standarde crnogorske lige gdje u svakom kolu bude neko iznenađenje.

U derbiju 28. kola na Topolici, Sutjesku je načeo momak iz Nikšića, Darko Zorić. Da stvar bude zanimljivija, iskusni fudbaler Barana godinama unazad bio je želja kluba iz rodnog grada. Ali nikad se nije desilo, a teško i da hoće do kraja Darkove karijere, jer planovi su mu nešto drugačiji. Makar za sada, vezani za Bar i dres Mornara.

Nikšićani su razmišljali da mogu na +10 nakon utakmice u Baru, bili bi vjerovatno zadovoljni i sa remijem pa da je ostalo +7, na kraju im se desilo najgore, izgubili su, prvi put otkako je na klupu sjeo Milorad Peković. Za Darka Zorića gol protiv Sutjeske bio je šesti u prvenstvu, a drugi u nizu pošto je prethodno tresao mrežu Jezera.

Zorić je iskusan igrač, ali nije previše star fudbaler, u septembru će napuniti 33 godine. Za nivo CFL a ima i više nego dovoljno znanja i kvaliteta da pravi razliku još par sezona. Pogotovo ako bude u stanju da održi tijelo u optimalnom stanju i izbjegne povrede. Možda nije brz i okretan kao nekada, ali klasa u nogama je i dalje tu. Zato Mornar zajedno sa njim potajno sanja prvu titulu u istoriji kluba i najveći uspjeh ikada.

Zorić je atipičan fudbaler za pozicije koje je pokrivao tokom karijere. Prije svega jer je prilično visok za krilnog napadača ili nekoga ko igra odmah iza najisturenijeg igrača. Ali nije mu to smetalo da se već u ranim danima karijere nametne kao jedan od boljih igrača u crnogorskom klupskom fudbalu i to u dresu Čelika, koji je baš tokom Darkovog igranja u klubu upisao i najveće uspjehe, osvojivši Kup Crne Gore 2012. Tu je ispisana istorija jer se prvi i jedini put desilo da trofej ode u vitrine drugoligaša. Za Čelik su tada, osim mladog Zorića, igrali i poznatiji u regionu, golman Zoran Banović i napadač Ljubiša Vukelja.

Zorić i Čelik bili su strašna kombinacija, ubrzo je počelo da se piše o momku iz Nikšića koji je postao najbolji igrač CFL a. Išlo se od regiona i Crvene zvezde do priče o interesovanju nekih najvećih klubova iz najjačih liga. Izbor je na kraju bio atinski AEK. Odlaskom u Grčku počelo je Zorićevo skoro decenijsko loptanje u inostranstvu, ali daleko od nivoa koji se možda nekada očekivao. Sačekala ga je suviše velika promjena u odnosu na crnogorske uslove i standarde. Pravu šansu nikad nije dobio.

Iako je AEK uzeo Zorića ispred nosa Crvenoj zvezdi, Nikšićanin se upisao u istoriju kluba sa stadiona Rajko Mitić odnosno Marakane. AEK je Zorića dao na pozajmicu čačanskom Borcu, koji je tada predvodio bivši trener Zvezde, Nenad Lalatović. Igrao je Borac fantastično, lomio rivale, bio čak i prvi na tabeli, a odlično im je išlo i u kupu. Lalatović je u međuvremenu digao sidro, došao je Milorad Kosanović. A onda se desio drugi decembar 2015. godine.

https://youtu.be/6s4SMbAzG9M?si=0fFl6MsMtGRz4Mzx

Mladi Zorić, tada sa 22 godine, istrčava na Marakanu u 1 16 finala srpskog kupa. U napadu udarna igla Srđan Vujaklija, iza njega Zorić, na bokovima Filip Knežević i Milan Jevtović. U odbrani Zvezde Vukašin Jovanović, Aleksandar Luković, Luis Ibanjez i Marko Petković. Konačan ishod 5:1 za Čačane usred Beograda. A junak utakmice, ko drugi nego Darko Zorić. Učestvovao je u svih pet pogodaka, tri je dao, za dva asistirao. To je sigurno najdominantnija partija nekog protivničkog igrača na stadionu Zvezde u modernoj istoriji kluba. Eto koliko je dobar igrač bio Darko Zorić. I onda su ljubitelji statistike vadili podatke koji su kazali da je Zorić drugi u istoriji koji je Zvezdi spakovao tri gola na Marakani. Jedini koji je to uradio prije njega bio je Vladimir Gaćinović.

Pričao je kasnije u javnim nastupima da su ga zvali iz AEK a da čestitaju, ali ni odlična sezona u Srbiji nije mu pomogla da se nametne u Atini. Čak štaviše, partije u Borcu na neki način su pokazale Zoriću da će mu igranje u Srbiji u dobrom dijelu obilježiti karijeru. Jer osim za Borac, igrao je i za Čukarički, i to dvije godine, ali nije bilo upečatljivijih momenata. Na Banovom brdu su ga mučile i povrede pa je u jednom momentu i sam sebe nazvao malerom.

Poslije Srbije, period u Kazahstanu, četiri sezone, Oktepeš i Kizilžar su bili klubovi čije je boje branio. A taman pred odlazak na istok, Zorić je odigrao četvrtu, posljednju utakmicu u nacionalnom dresu Crne Gore. I postigao je baš gol u tom duelu sa Litvanijom. Skroman učinak u odnosu na talenat koji je pokazivao.

Dolazak ili povratak u Crnu Goru djelovao je malo iznenađujuće, s jedne strane i logično. Nakon godina u inostranstvu lijepo je biti kući. A i Dečić je krenuo u projekat osvajanja titule, a platama je sigurno mogao konkurisati klubovima iz Kazahstana, odnosno platom i blizinom kuće. Ali opet su ga sačekale povrede pa je Dečić na Zorića morao da čeka skoro pola godine. U sezoni 23 24 klub iz Tuzi konačno je osvojio titulu, Zorić nije igrao previše, dao je dva gola, ali daleko je to bilo od njegovog nivoa. Ipak pisaće mu se da je bio dio šampionske generacije.

E sad, čini se da mu je pred kraj karijere Mornar legao idealno. Klub koji funkcioniše na zdravim osnovama, ne mijenja često trenere, ima stabilne uslove za igrače, a tu je i život u vjerovatno jedinom primorskom gradu u Crnoj Gori koji nije pojela katastrofalna politika urbanizacije obale. Od nedavno, stadion Topolica ima i novu podlogu, pa je uz stadion u Podgorici vjerovatno teren na kojem je najlakše igrati. Sve to čini Mornar danas privlačnim klubom, a nema ni prevelikog pritiska. Nije ni čudo što u tom klubu čak i stranci ostanu po nekoliko sezona.

Zorić je sa Mornarom igrao čuvene kvalifikacije za Ligu konferencija u kojima je eliminisao Dinamo Tbilisi, Radnički iz Kragujevca i potom ispao od mađarskog Pakša, prilično nesrećno. To evropsko izdanje jedan je od najboljih nastupa nekog crnogorskog kluba u Evropi, u kojoj još uvijek niko nije dočekao septembar i glavnu fazu. Zorić je bio akter svih šest utakmica.

Mornar danas djeluje da bi mogao biti naredni šampion Crne Gore. Možda bi to bilo dobro i za crnogorski fudbal, da još jedan klub, nakon Dečića prije dvije godine, razdrma dominaciju Sutjeske i Budućnosti. Barani u posljednje vrijeme najbolje igraju velike mečeve. Dobili su Sutjesku 2:1, a nešto ranije i Budućnost 3:0. Gubili su tamo gdje su bili favoriti, od Jedinstva i Arsenala. Da to nisu potrošili, bili bi sada prvi ili makar korak bliži Sutjesci.

Zorić i drugovi imaju osim prvenstva dobre šanse i u kupu. Čeka se žrijeb polufinala, u kojem su još i Petrovac, Otrant i Jezero. Prošle godine su u finalu kupa izgubili od Dečića.

Darko Zorić ima jednu želju koju ne krije. Kada dođe vrijeme da razmišlja o kraju karijere, to će da uradi u dresu Čelika, ekipe koja ga je prije skoro 15 godina lansirala ka profesionalnim vodama. Današnji Čelik daleko je od onog iz Darkovog boravka, ali postoji želja i volja da se klub vrati makar u drugu ligu u nekom doglednom periodu. Da li će taj zadatak morati da sačeka Darka ili ne, pokazaće vrijeme. A kad god to da se desi, sigurno je da će čuvenu FAP mašinu znati da dočeka svog nekadašnjeg, a i budućeg kapitena.