Nikšićka (ne)logična vrteška uoči osvajanja titule

Crnogorski klupski fudbal u kontinuitetu preživljava čudne situacije koje često izbijaju u prvi plan ispred rezultata. Nedavno je meč između podgoričkih klubova, Mladosti iz Donje Gorice i Budućnosti, odigran u Pljevljima. Razlog stadion ekipe iz predgrađa glavnog grada Crne Gore je neupotrebljiv trenutno zbog izmještanja reflektora koji je svojevremeno izgrađen usred kanala Mareze, čija je zatrpanost dospjela u žižu društvene javnosti tokom velikih poplava u Podgorici prije mjesec i kusur dana.

Čistio se kanal, koji odvodi vodu u Moraču, dužine nekoliko metara, nakon godina zapuštenosti, pa je morao biti uklonjen i reflektor DG arene na kojoj igra Mladost. Inače, "kolovođa" čišćenja kanala i izmještanja reflektora bio je zamjenik gradonačelnika Podgorice, Boris Spalević, inače predsjednik Budućnosti. Plavo-bijeli su na sjeveru slavili 4:1, pa je i ta priča polako prošla.

A taman kad jedna prođe, rodi se druga. Sutjeska je promijenila trenera. Ništa strašno, neobično ili čudno u najavi. Ali, ipak nije tako. Nikšićki klub zahvalio se na saradnji Dejanu Jeleniću u momentu kada je ekipa prva na tabeli. Neko je procijenio da trener koji je klub poveo do "jesenje titule" i koji je odradio zimske pripreme sa ekipom ne treba da završi sezonu na tom mjestu. Uprkos tome što je prvi na tabeli. A opšti je utisak da je Sutjeska u posljednja tri prelazna roka napravila odličan posao i da je ovaj tim kadar da osvoji titulu. Pa na klupi bio Jelenić ili Peković.

Sutjesku je na startu sezone vodio Milija Savović. Čovjek koji je posljednji osvojio titulu šampiona države sa nikšićkim velikanom, u ljeto 2022. Od kako se vratio u klub, Savović je konstantno bio na ivici, prozivali su ga sa tribina, negodovali su pojedini članovi uprave. U takvoj atmosferi nije bilo ni realno da duže ostane, a čekala se samo prilika u kojoj Savović neće dobiti nekoliko utakmica (čitaj tri zaredom), da bude smijenjen. To se i desilo uoči oktobarske reprezentativne pauze. Kao kec na 10 upravi kluba pao je poraz u derbiju od Budućnosti 0:2. Iako je u tri kola prije smjene osvojio samo bod, Savović je Sutjesku ostavio u vrhu tabele, na dohvat prvog mjesta.

Nakon Milije Savovića, klub se odlučuje da privremeno ili trajno rješenje, nije nikad objašnjeno, bude Dejan Jelenić, do tada pomoćnik Savovića i jedan od trenera nove, mlade generacije crnogorskih stručnjaka. U tom vakuumu neizvjesnosti, Jelenić je pokazao dosta. Do zimske pauze, od osam prvenstvenih mečeva dobio je šest, uz jedan remi i poraz. Međutim, uprava će i njemu suditi po istom principu kao Savoviću. Opšti je utisak da se i Jeleniću tražila slamka u plastu sijena, ali pošto je krenuo izuzetno dobro, nije bilo logično da ga mijenjaju, ili s druge strane nijesu imali kandidata koji bi ga zamijenio. Kako bilo, Sutjeska je prvi dio sezone završila na prvom mjestu, proslavljena je neformalna titula jesenjeg šampiona i uslijedila je pauza. Jelenić je ostao trener.

Pomalo čudno djeluje da u trećoj deceniji 21. vijeka, kad su zimske pripreme u Antaliji postale standard velikog broja prvoligaša iz svih država regiona, trenutno najbolja ekipa crnogorskog šampionata pripreme za nastavak sezone radi na crnogorskom primorju, gdje nema međunarodnih rivala sa ozbiljnim kvalitetom. Nikšićani su tako odigrali pet utakmica sa rivalima iz prve lige i nekoliko sa niželigašima. Budućnost je ove godine išla u Malagu na tempiranje forme, Mornar, Petrovac i Dečić su birali tursko primorje. Nije ni prvi put da Sutjeska to radi, crnogorsko primorje bila je baza kluba i prošle zime sa trenerom Savovićem.

Uglavnom, ako se štedilo sa parama za pripreme, nije za dovođenje igrača. Zato i ona rečenica od ranije, da bi titulu vjerovatno osvojio i Jelenić da ga nisu smijenili, dobija smisao kada se pogleda sastav kluba. Prije svega, vezni red. Sutjeska ima daleko najbolji centralni dio terena od svih ekipa u Crnoj Gori. Iskusni Aleksandar Šćekić, potom još jedan nekadašnji reprezentativac, Deni Hočko, internacionalac sa dugim stažom "preko" Jovan Čađenović i aktuelni reprezentativac Marko Šimun, čine četverac koji pravi razliku i najveće je oružje ekipe u pogledu balansa, stabilnosti i iskustva.

Ako bismo mogli da kritikujemo upravu Sutjeske što je mijenjala trenere koji su bili u vrhu tabele, Jelenić pride i lider, onda ih treba i pohvaliti za poteze na tržištu od prošle zime pa do danas. Od Borisa Kopitovića, preko Andrije Ražnatovića, do pomenutih vezista, pa mladog Vračara i još jednog štopera, Babića. Sve su to igrači koji su iznad nivoa klupskog fudbala u Crnoj Gori. Ti potezi, kao direktni udarci najvećem rivalu, Budućnosti, donose određeni integritet, ali je vizija sa trenerima baš problematična.

Jelenić nije imao sreće da tokom svog mandata na mjestu šefa struke bude eliminisan iz kupa, u duelu sa Dečićem u Tuzima, po izuzetno lošim uslovima za igru. Ali tako je kako je. Ispadanje iz kupa "pokrila" je jesenja titula, ali se potom desio derbi na startu drugog dijela u kojem je Sutjeska još jednom izgubila od Budućnosti. Na premijeri "neuigrane" ekipe Miodraga Božovića Sutjeska je morala i mogla bolje. Ali nije prvi put da Nikšićani ne mogu da dobiju Podgoričane. Ta priča imala je svoje nastavke i u skoro 20 činova. Je li tadašnji šef mogao bolje ili drugačije sada nije ni važno, to je u očima uprave kluba bio drugi kiks. Bilo je jasno da su dani odbrojani.

Izbor za nasljednika pao je na Milorada Pekovića. Čovjeka koji je prije dvije sezone donio Dečiću istorijsku titulu šampiona države. Nekadašnji crnogorski reprezentativac posljednji trenerski angažman imao je kao član stručnog štaba u njemačkom Grojter Firtu. Peković je i kao igrač proveo dosta vremena u toj državi, pa se može reći da je prilično njemački nastrojen u poslu. Gdje god da je radio u Crnoj Gori napravio je rezultat. Svojevremeno je, na startu trenerske karijere, doveo Podgoricu do četvrtog mjesta i izlaska u Evropu. Nije se libio Peković da sa mjesta šefa struke ode negdje da bude pomoćnik. Takvu praksu imao je sa Sašom Ilićem, kojem je asistirao u Čukaričkom i CSKA Sofiji.

Novi trener Sutjeske debitovao je na klupi ubjedljivom pobjedom 4:1 nad Arsenalom. Sa njim će igra biti disciplinovana, znaće se ko šta i kako radi. Došao je u dobrom momentu, ima 7 bodova više u odnosu na glavne rivale i ostaje mu da samo privede trku kraju i upiše još jednu titulu. Lako je to reći, treba i uraditi, ali baš bi bilo pravo čudo da Sutjeska sa ovom ekipom ne osvoji naslov najboljeg tima.