Prvi obrisi Grofove Budućnosti - mora bolje

Dolazak Miodraga Grofa Božovića na klupu Budućnosti značio je i rađanje velikog optimizma i nadanja da će stvari krenuti u boljem pravcu nakon košmarnih pola godine od juna do decembra. Iskusni stručnjak sa bogatim međunarodnim iskustvom odradio je pripreme sa ekipom, sportski sektor mu je doveo 11 novih igrača, ekipa je rekonstruisana i kao takva je krenula u proljećni dio šampionata.

Grof je sa klupe do sada odradio dvije utakmice - pobjeda nad Sutjeskom, poraz od Arsenala. Od zadovoljstva do zabrinutosti, od radosti do razočaranja u samo par dana. Ali, kakav je generalno utisak ostavila nova Budućnost u dva meča? Neutralna, objektivna ocjena je da mora mnogo bolje i da ima potencijala da tako bude. Prije svega kad pojedinci uhvate ritam i prilagode se uslovima (kvalitetu podloge) crnogorskog fudbala. Nije lako nakon „tepiha“ na Gradskom stadionu u Podgorici zaigrati na „njivi“ u Tivtu. Ali, tako je kako je, svima je isto.

U duelu sa Sutjeskom, Božović je u startnih 11 ubacio pet novajlija: Drinčića, Hajdina, Krstovića, Neškovića i Nikolića. Protiv Arsenala, Nešković je ostao na klupi. Makar na startu polusezone Božović nije mijenjao mnogo. Očigledno je da se na pripremama iskristalisalo startnih 11 uz par glavnih izmjena, ali kako prvenstvo bude odmicalo, valja očekivati, već i od meča sa Dečićem za vikend, određene rotacije. Za početak, ako kapiten Raspopović ne bude mogao da igra nakon povrede glave u meču s Arsenalom.

Najsigurniji u Božovićevih 11 je golman Domazetović i to sa pravom. Izlaskom Raspopovića iz igre, mladi čuvar mreže preuzeo je traku oko ruke. Na stadionu u Podgorici njegova igra nogom uvijek može pomoći Božoviću u otvaranju rivala.

Tokom prve dvije utakmice tandem štopera ispred Domazetovića činili su Dakić i Drinčić. Utisak je da nisu uigrani. Dakić godinama ide iz faze povjerenja u fazu nepovjerenja i obratno, dok Drinčić, nakon epizode u Aziji, ne podsjeća na onog igrača koji je bio dio šampionske generacije Sutjeske. Ovo je početni utisak.

U meču s Arsenalom Dakić i Drinčić su mnogo patili u duelu sa dva direktna rivala jer su Tivćani izašli u formaciji sa dva špica, Kovinićem i Vukčevićem. Prvi je prilikom postizanja gola na leđima nosio Dakića dok ga se nije oslobodio. A da Božović nije bio zadovoljan centralnim bekovima vidjelo se i odlukom da ih zamijeni – Dakića Serikovim, Drinčića Milovićem. Upravo ulazak u ritam Milovića vjerovatno će značiti da će neko od startera na klupu, a nekadašnji reprezentativac u prvih 11. Ne treba otpisati ni Serikova, koji je bio jedan od najboljih u šampionskoj generaciji. U svakom slučaju, Božović na tim mjestima ima izbor.

Problem bi mogao zato da ima na bekovskim pozicijama. Osim Raspopovića, Hajdina i Pupovića, Budućnost nema klasične bekove. Vušurović može da glumi desnog, pa i lijevog, ali to je baš prinudna opcija s obzirom na to da je riječ o igraču koji je najbolji na bočnim krilnim pozicijama. Budućnost se zimus odrekla Petra Vukovića, na Marina Galića se ne računa.

Ako je Raspopović pokazao kvalitet od ljetos, a znalo se kakav je i ranije bio (više od 200 odigranih mečeva u dresu Budućnosti), forma Hajdina je baš upitna. Djeluje da više nije mogao da nađe klub u Srbiji u Superligi te da mu je Budućnost odličan izbor, ali da li je on za ovaj klub, otvoreno je pitanje. Možda je Budućnost mogla naći i jeftinije i mlađe rješenje do ljeta. Hajdin ima bogatu biografiju, ali rezultat se ne pravi od prošlosti. Vidjećemo da li će u nekim mečevima Pupović dobiti šansu.

U veznom redu, ideja Božovića je da ima šesticu. To je u ovom momentu Srđan Krstović. Nekadašnji igrač Zete i Sutjeske prvi je kome lopta ide iz zadnje linije. Upravo zbog karakteristika veznog reda, formacija Budućnosti na terenu varira od 4-3-3 do 4-1-4-1. Krstović nema previše ofanzivnih zadataka jer su za to zadužena dvojica ispred njega Vukanić i Nešković protiv Sutjeske, a Milićković umjesto ovog drugog protiv Arsenala. Budućnost u veznom redu ima dosta tehnike, ali nema klasičnog trkača ili igrača koji liči na moderne „box to box“ veziste.

I Vukanić i Milićković su fudbaleri ofanzivnih karakteristika, koji najbolje djeluju sa pozicija iza napadača i to sa polulijeve pozicije. Sličan profil trebalo bi da bude i Nešković. Od dodatnih opcija, tu su Nikola Medojević, Vasilije Terzić, pa i Nikola Janjić koji može igrati unutra. Ali opet, niko od njih nije igrač koji može da pokrije sve. A jedan takav je i dalje pod ugovorom, ali ne igra. Lazar Savović je možda i najbolja osmica koju klub ima. Iako je tokom jeseni u člana startnih 11 promovisan Matija Rakčević, kod Božovića će teško imati takav status, mada je i kod Vukićevića bio više iznuđeno rješenje jer mu je tek 17 godina.

U onom dijelu tima koji je zadužen za golove, Božović za sada forsira istu trojku – Bojović desno, Bulatović lijevo i Nikolić centralno. Bivši fudbaler Partizana djeluje kao neka vrsta „deep lying“ napadača, rečeno rječnikom Football Managera. Mnogo više radi za ekipu do sada nego za sebe. Jasna je ideja da se spušta na poziciju desetke i otvara prostor iza leđa koji treba da iskoriste brzi igrači poput Bojovića i Bulatovića.

Najbolji pokazatelj uloge Nemanje Nikolića je drugi gol Budućnosti protiv Sutjeske. Jasno je da je Nikolić klasa od igrača za standarde CFL-a i da svojim znanjem i iskustvom pravi razliku, ali će morati uskoro da krene sa golovima. Mada, i u tom segmentu Budućnost praktično nema klasičnog napadača. Iako to mogu biti i Bulatović i Bojović, ipak su to igrači koji su navikli na bočne pozicije. Tehnički gledano, Nemanja Nikolić ove polusezone nema prirodnu konkurenciju, već potencijalnu kroz rotacije.

A na bokovima Božović vjeruje Bojoviću i Bulatoviću. Zanimljiva je odluka da Bulatovića gura na lijevu stranu, gdje nije često bio u prošlosti. Kao opcija na krilima figurira i Nikola Janjić. On je prethodne sezone bio jedan od najboljih igrača Sutjeske i jedan je od generalno rijetkih fudbalera iz Crne Gore koji sa desnog krila igra kontra nogom.

Protiv Arsenala, kada se jurio zaostatak, Janjić je djelovao po lijevoj strani. Čini se da je Božović fan sistema u kojem igraš na strani koja se uklapa sa jačom nogom. Janjić bi zbog svojih kvaliteta mogao imati veliku ulogu i sigurno je jedan od onih koji će uskoro od starta na teren.

Budućnost je porazom u Tivtu vratila sebe tri koraka unazad. Ili na početak polusezone. Pobjeda nad Sutjeskom nije kapitalizovana, nije potvrđena. A sa utakmicom protiv Dečića na vidiku, mogli bi se javiti problemi ako dođe do novog „proklizavanja“, pogotovo jer je Dečić odlična ekipa i ima visoke ambicije.

Jasno je da Budućnost tokom zime nije mogla previše da bira ili kupuje igrače koje baš želi. To će moći na ljeto, ali do tada treba preživjeti. Klub mora izboriti Evropu, ako se nakon Tivta opet ne priča o šampionskim ambicijama. Do tada, aktuelna pojačanja moraju opravdati očekivanja i status sa kojim su došla. Jer Budućnost ne može i ne smije da trpi, a izostanak iz Evrope bio bi veliki udarac za klub – kako finansijski, tako i rezultatski. Božović nema lak zadatak. Pogotovo jer 20 godina nije radio u Crnoj Gori i pitanje je koliko je spreman došao da se ubaci u vrtlog CFL-a.