Pojačanja koja ne prave razliku

Još jedan derbi crnogorskog fudbala ostao je to samo u najavi i na papiru. Dečić i Budućnost još jednom su razočarali publiku i odigrali bez golova. Nijesu blistali ni jedni ni drugi, ali ipak su Tuzani možda bili bliži pobjedi koju, generalni je utisak, niko nije zaslužio. Dečić još jednom sa hroničnim problemom neefikasnosti, Budućnost opet ispodprosječna u svim linijama tima.

Klub iz Podgorice muči se na svim nivoima. Organizaciono i rezultatski. Nedavno je Budućnost ostala bez izvršnog direktora, Predraga Kažića, čiji nasljednik nije imenovan, a ako se budu poštovale procedure izbora novog, sve bi moglo da potraje pa je klub tako makar trenutno u administrativnoj blokadi.

S druge strane, klub je i u rezultatskoj blokadi. Jer bodova i pobjeda nema. Miodrag Božović, koji je preuzeo stručni štab tokom zime, upao je u šablon u kojem su se mnogi prije njega izgubili. Samo što bi upravu kluba neki novi raskid sa trenerom koštao više nego oni prethodni.

Na meču sa Dečićem, nekoliko utisaka o Božoviću i Budućnosti. Odvažio se da u startnih 11 gurne mladiće, Matiju Rakčevića i Petra Vujovića. Rakčević je vezista koji je kod Dejana Vukićevića vezao nekoliko utakmica u prvoj postavi, dok je Vujović par puta ušao sa klupe. Riječ je o momcima rođenim 2009. godine koji će krajem maja u Estoniji biti dio crnogorske kadetske fudbalske reprezentacije na Evropskom prvenstvu.

Duel u Tuzima pokazao je da Budućnost sa Rakčevićem nije slabiji tim u odnosu na mečeve kada na njegovom mjestu igraju deceniju stariji i dosta plaćeniji igrači. Na duže staze, Rakčević je isplativiji klubu. Samo da to još neko shvati.

Neki čudni potezi FK Budućnost vide se danas i po Petru Vujoviću. Jedan od najplemenitijih mladih igrača u Crnoj Gori protiv Dečića je bio lijevi bek. Kažu kada mladi igrači ulaze u prvi tim spremni su da odgovore svim zahtjevima trenerskog tima, ali da li je Petar Vujović igrač za lijevog beka, nije sigurno. Riječ je o vezisti prefinjene tehnike, odličnog pregleda igre i dobrog pasa. Vujović je jedan od lidera U17 selekcije i glavni kreator igre.

To što u ovom momentu nema ko da igra lijevog beka nije kriv Vujović već neko drugi. Da stvar bude gora za Budućnost, lijevi bek Dečića, Lazar Maraš, dijete je kluba iz Podgorice i mnogo bolji igrač od svih opcija koje Podgoričani imaju na toj poziciji. Ali, Budućnost ga se odrekla, a ljetos bi Maraš mogao lako da završi preko granice u ozbiljnijoj ligi. Za Budućnost je na utakmici odigranoj na stadionu "Arena Besa" debitovao i mladi napadač Marko Šćepanović, koji je posljednji dobio šansu od 12 pojačanja koja su zimus stigla u klub.

I tu je kamen spoticanja koji bi mogao da uruši odnos sportskog sektora, koji čine Božović i sportski direktor Nenad Maslovar, i upravnog odbora kluba. Pojačanja koja su dovedena ove zime ne samo da ne isporučuju rezultate već imaju i malu minutažu. O pravljenju razlike da i ne govorimo. Protiv Dečića od startnih 11 bila su samo trojica novajlija, kolo ranije protiv Arsenala još jedan manje, dvojica. A nakon Božovićevih 11 mečeva u šampionatu na klupi, učinak je pet pobjeda, dva remija i pet poraza. Premalo nakon svega što je uloženo.

Novi igrači koštaju klupski budžet oko 70 hiljada eura mjesečno, a stručni štab sa Božovićem još 20. Računica je jasna, plavo-bijeli sa 90 hiljada mjesečno imaju rezultate koje su mogli imati sa tri puta manje ulaganja. Ili sa još manje, ako bi gurali Rakčevića, Vujovića i još neke momke. Od svih pojačanja Budućnost u 11 mečeva dočekala je tri gola. Dva je dao Nemanja Nikolić, jedan Nikola Janjić.

O stanju i formi zimskih pojačanja govori i odluka Božovića da "rehabilituje" dva igrača koja su ranije otpisana zbog godina i nemogućnosti da prave razliku. To je u novembru uradio Dejan Vukićević, ali su sada, nakon šest mjeseci, tu Adnan Orahovac i Igor Ivanović. Drugi je uspio da postigne dva gola otkako se vratio u tim. Orahovac se nameće kao startni štoper. Iskusni defanzivac prethodne sezone bio je oslonac u posljednjoj liniji sa Iljom Serikovim u pohodu na titulu i rekordnu sezonu. Sada su, nakon dosta vremena, ponovo bili startni par štopera na dvije utakmice.

A Budućnost je u januaru dovela dva štopera, Miloša Drinčića i Miloša Milovića. Prvi je igrao sedam utakmica, ali ga već pet nema u protokolu zbog povrede. Milović, nekadašnji reprezentativac Crne Gore, pojavio se na dvije utakmice, skupio pedesetak minuta, ali nakon teške povrede koljena prošle godine očigledno nije bio spreman da se sada vrati u pravi ritam. Generalni zaključak je da posljednja linija, makar u pogledu pojačanja, nije opravdala očekivanja. Nisu blistali ni lijevi bekovi, Stefan Hajdin i Andrej Pupović.

U veznom redu, Srđan Krstović, Nikola Medojević, Nikola Janjić, Mihajlo Nešković, Stefan Đukanović i Vasilije Terzić. Niko od pomenutih nije opravdao status pojačanja. Tek jedan gol Janjića i veliko pitanje da li je neko od ovih igrača unapređenje u odnosu na ono što je klub već imao u vidu Vukanića, Miličkovića, Rakčevića, Vujovića i Lazara Savovića, koji je saradnju sa klubom očigledno završio prije zimske pauze, a to će se formalizovati tokom ljeta.

Ni u napadu nije bolje. Nemanja Nikolić je najstandardniji od svih, ali učinka nema. Tek dva gola, jedan iz penala, uz jedan promašen kazneni udarac, premalo za igrača od kojeg se očekuje da rješava mečeve. Iako se u njegovim dodirima vidi klasa, fali konkretnosti. I eto, 12 igrača, rezultata nema.

Elementarno pitanje koje se nameće je ko je kriv ili ko je odgovoran za to. Na sličnim primjerima lako se donosio zaključak: kriv je sportski sektor. Da postoji određeno nezadovoljstvo ili loš odnos između sportskog i administrativno-upravljačkog dijela kluba bilo je jasno nakon što je uprava zatražila od Božovića i stručnog štaba izvještaj o radu i lošim rezultatima ekipe. Tada je popularni Grof dobio podršku da nastavi sa radom, a ceh je platio izvršni direktor, koji je sve, samo ne odgovoran za igre na terenu.

Iznad Budućnosti je jedan veliki znak pitanja. Ovo nije njihova sezona i sa ovakvim igrama biće pravo čudo ako izbore evropske kvalifikacije. Realnije je da se tome nadaju zbog loših igara konkurenata nego kroz svoje sjajne nastupe, jer čini se da baš i nema mnogo prostora ili materijala da se ostvari napredak u igri. Ili makar nema ideje. Pratiće Božović i igrači razvoj u Kupu, gdje postoji velika šansa da se desi repriza prošlogodišnjeg finala Mornar – Dečić, što bi značilo da će se sve evropske vize vaditi kroz prvenstvo, jer se Dečić nameće kao glavni kandidat za treće mjesto, a Mornar je do kraja u trci za titulu.

Miodrag Božović peti je trener kluba ove sezone. Nenad Maslovar treći sportski direktor, treba da se izabere treći izvršni direktor. A iz Glavnog grada, koji je vlasnik kluba, stižu najave o dolasku strateškog partnera, investitora, možda i mesije FK Budućnost. Iako se nije otvoreno govorilo o kome je riječ, u neformalnim krugovima ističe se ime ruskog biznismena Sergeja Lomakina, koji je kreator Pafosovog uspjeha prethodnih godina.

Je li privatizacija najbolje rješenje - jeste. Da li je važno odvojiti klub od politike - jeste. Trenutna upravljačka struktura kluba delegirana je po političkom ključu, između konstituenata podgoričke vlasti. Zato će i eventualna privatizacija ili dovođenje novog investitora zavisiti i od djelovanja i očekivanja ljudi van kluba. Ulazi li se nekom ozbiljnom investitoru u politički haos karakterističan za balkansko područje, teško je reći, ali da Budućnost ima potencijala - ima.

Nakon šampionske sezone došla je jedna koja treba da otrijezni sve u klubu. Mnogo je lekcija koje treba naučiti, ali je upitno da li klub ima kapacitet u svojim organima da razumije proces i upije znanje stečeno iz učinjenih grešaka tokom prethodnih 365 dana.