Dejanova sječa - Alibi za potencijalni neuspjeh ili promjena politike kluba ?

He who dares, wins! Rečenica koju je više od stotinu puta izgovorio Sir David Jason, poznatiji u balkanskoj javnosti kao Del Boj Troter iz čuvenog britanskog sitkoma „Mućke“. Stariji od braće Troter rizikovao je poslovno nekoliko decenija prije nego je njemu i Rodniju zaboravljeni sat u garaži donio milione.

Živjeli su Troteri u teškim vremenima, pa su često donosili i teške odluke. Ta serija bila je oličenje perioda u kojem je snimana, na samo u Britaniji, već godinama kasnije bila je slika i prilika dešavanja u bivšim jugoslovenskim republikama. No income tax, no VAT, no money back and no guarantee.. To su stihovi odjavne špice koje je otpjevao kreator serije Džon Saliven.

Samo  što je po Salivenovom scenariju braći Troter bilo lakše da donesu teške odluke, jer ipak je riječ o seriji, a ne realnom životu, u kojem često nema drugog pokušaja ili druge šanse, kao kada se snima neki programski sadržaj za gledaoce.

Da premotamo seriju, ali ovu realnu, životnu na peti novembar 2025. U najavi ništa spektakularno, tu je veče Lige šampiona, ali i Evrolige. Ima i domaćeg sporta. Međutim, već ranije tokom dana, saopštenje iz FK Budućnost sa potpisom Dejana Vukićevića, trenera ekipe. I jedna od najtežih odluka, toliko rizična da bi možda i Del Boj razmislio o njoj. Nekada je teže saopštiti odluku, nego u glavi odlučiti da se ista sprovede. Ipak, Vukićević je sjeo pred klupsku kameru i saopštio da se odriče usluga velikog broja fudbalera, među kojima i trojice kapitena, te da pravi rez u ekipi. Ni prvi ni posljednji koji je to uradio, ali jedan od rijetkih koji je to saopštio na taj način javnosti, bez zadrške, a da sve bude još efektnije ili čudnije u vezi sa odlukom, u sred smo sezone. U crnogorskom šampionatu ima da se odigra još pet utakmica do zimske pauze.

Dakle, četvrti trener Budućnosti ove sezone digao je ruke od jednog dijela ekipe i objasnio da smatra da oni ne mogu igrati na nivou koji zahtjeva dres plavo bijele boje. A ko su otpisani? Kapiten Petar Grbić, njegovi zamjenici Igor Ivanović i Adnan Orahovac, te od ranije fudbaleri sa izuzetno malom minutažom, Luka Mirković i Vladan Adžić. Ovo su crnogorski igrači koje više ne vidi u planu. Kasnije ćemo o strancima.

Petar Grbić i Budućnost su jedna od čudnijih priča. Toliko ljubavi, a previše problema. Počevši od mlađih kategorija, kada je „morao“ da napusti ekipu, pa do tri mandata u zrelim fudbalskim godinama. Nije ni prvi put da ga otpisuju, ali se vraćao. Sada ipak djeluje da je kraj, jer Vukićević ima podršku uprave. Ne bi ovako nastupio da nema. Grbić je omiljen među navijačima, znaju ga svi u gradu, ali sada to očigledno nije više dovoljno, ne osporavajući njegove fudbalske kvalitete. Jer ako se sjetimo revanša sa Noom u julu u Podgorici, ulazak Grbića zamalo je bacio na noge jermenskog šampiona i izgledalo je da je tada i najbolji i najspremniji igrač Budućnosti. Klub iz Podgorice mora biti zahvalan Grbiću i zbog vremena koje je svojevremeno proveo na čelu omladinske škole kada su u klub stigli neki dječaci koji su kasnije napunili kasu kluba transferima u inostranstvo.

Zato je od svega što se nalazi u odluci Dejana Vukićevića najsporniji tajming. Da li je mogla da se sačeka zimska pauza? Da li je mogao makar za sada da odradi taj dio posla bez obraćanja javnosti ? Da li su na ovaj način igrači etiketirani u svom gradu, pred svojom publikom. Ipak, fudbal je okrutan sport, fudbal je biznis, Grbić nema tržišnu vrijednost, na kraju je karijere, klub od njega ne može profitirati.

U grupi sa doskorašnjim kapitenom su Adnan Orahovac i Igor Ivanović. Orahovac je štoper sa bogatim iskustvom u Aziji, a prije odlaska preko granice nastupao je za podgorički klub. Činio je odlično uigran tandem centralnih bekova sa Rusom, Iljom Serikovim, tokom prethodne šampionske sezone. Ali je bilo jasno da i on u poznim fudbaslkim godinama teško može više da pruži, pogotovo u duelu sa brzim igračima.

Igor Ivanović, Grbićev kolega sa suprotne strane. A kako je za njega moglo sve da bude drugačije, samo da je u Jerevanu pogodio šansu koja mu se ukazala kod rezultata 0:0. Možda bi se sad druge priče dešavale. I njemu je ovo drugi mandat u Budućnosti, ali ni blizu produktivan kao prvi tokom kojeg je bio i najbolji igrač lige, stigao do reprezentacije.

Preostala dvojica prekobrojnih, Luka Mirković i Vladan Adžić u tom su statusu neformalno još od ranije. Sada je samo postalo zvanično. Njihov uticaj na igu nije ni postojao već neko vrijeme, ali je riječ o momcima koji su tu dugo. Mirković je posebna priča, odigrao je preko 300 utakmica za Budućnost, i po tome je legenda kluba u kojem je već deset i po godina. Stigao je i do nacionalnog dresa.

Adžić je nasjtariji od svih, u klubu je takođe odavno, ali sa smanjenom minutažom poslednje sezone. Uz njega su stasavali Bodin Tomašević i Damjan Dakić. Svojevremeno bio odličan u paru sa Markom Simićem.

E sad, stranci. Pisali smo i ranije koliko je samo Budućnost promašila sa pojačanjima u posljednje vrijeme a sada je Vukićević stavio pečat na te riječi. Javno. U njegovim planovima više nema Lionela Strumije, Nedeljka Piščevića, Dragana Trninića i Sadoka Kadide. Posljednja dvojica nisu nikad ni zaigrala za Budućnost jer su bili daleko od potrebnog kvaliteta iako su momka iz Tunisa čelnici Glavnog grada dočekali kao mesiju za hronični problem na poziciji devetke. Piščević je najviše pokazao od svih, ali ugovor koji ima, uz partije koje pruža u posljednje vrijeme nijesu u korelaciji, baš kao što je slučaj i sa Strumijom, koji je pokazao samo loše strane svoje fudbalske igre, iako najavljen kao veliko pojačanje za evropske ambicije.

Vukićević je na ovaj način stavio na muke i upravu kluba jer svi oni imaju važeće ugovore, makar do kraja aktuelne sezone. A to je praktično još sedam mjeseci. Samo jednom igraču, najplaćenijem od svih, trebalo bi na osnovu plata dati 77 hiljada eura za taj period. Ali kako poručuje, to je stvar kojom treba da se bavi menadžment.

Potez trenera Budućnosti otvara još jedno pitanje. Da li ovaj akt, u ovom momentu znači pravljenje alibija za potencijalne neuspjehe u narednom periodu ili istinsku želju kluba da promjeni politiku i podmladi tim. To ćemo vjerovatno saznati u preostalih pet kola šampionata, počevši od nedjelje kada Budućnost gostuje Jedinstvu u Bijelom Polju.

Biće zanimljivo vidjeti kakav će sastav izvesti Vukićević protiv Koraća i drugova sa sjevera. Odricanjem od ovolikog broja igrača, nameće se zaključak da će imati ozbiljne probleme da sastavi vezni red. Nema Piščevića, Strumije, Mirkovića. To su tri momka koja po prirodi pozicije mogu igrati kao zadnji vezni, kao dva pivota, eventualno i kao neka improvizovana osmica. Ali pošto nisu pokazali ništa, pogledom na sastav Budućnosti, jedina opcija koju ima Vukićević je mladi Lazar Savović, koji iako tek u januaru puni 18 godina, ima već dvogodišnji status prvotimca. Ali ni Savović nije zadnji vezni. I on je igrač koji voli da je visoko. Danilo Vukanić tek nije zadnji vezni ili jedan od dva pivota. Može kao ofanzivni vezni, da napada sa lijeve strane, ali da drži blok ispred odbrane na sredini teško. Marko Miličković je sličan profil, centralno ili sa lijeve strane, mnogo bolji u napadu nego u odbrani. I to je to. Jedini igrač koji bi po karakteristikama mogao da popuni tu rupu je Miomir Đuričković, ali je on prije dvije godine prekomandovan na mjesto štopera. U poslednjem meču sa ekipom Mladosti na klupi je bio mladi Matija Rakčević, član omladinske selekcije plavo bijelog tima. Možda će on biti neko iznenađenje do kraja polusezone.

Vukićević je najavio i da će povjerenje dobiti štoper Damjan Dakić, koji je prije nekoliko godina kao tinejdžer bio velika nada, potom zapostavljen od nekoliko trenera, ali je izgleda dobio novu šansu. Najrealnije je da čini par sa Đuričkovićem ako ovog i dalje vidi kao centralnog beka, a ne vezistu. Najavljeno je i da će ulogu uskoto imati i Lazar Popović, momak rođen 2009. godine

U prvom timu Budućnosti treba brzo očekivati još neke momke iz mlađih kategorija, najrealnije je da brzo debituje Petar Vujović, ali se nameću i Jašović, Roćenović, Perišić, Fatić. Osnovni cilj za Vukićevića je očigledno da se pregura do pauze sa što manje štete, možda izrodi neki igrač iz mlađe garde, pa onda u januaru da se zasuču rukavi, istraži tržište i dovede nekoliko igrača koji bi mogli povesti klub u eventualnu odbranu titule, ako zaostatak do zime ne poraste previše.

Dejan Vukićević napravio je hrabar potez. Ima dovoljno autoriteta i podrške, ali će i on morati da donese rezultate, jer je to jedino mjerilo uspjeha na kraju dana.