Ko je čovjek koji kuca na vrata Stamsford Bridža: Bivši fudbaler, kolumnista "Gardijana", trener Strazbura

Kad se početkom decenije njegovo ime pojavljivalo u rubrici kolumnista "Gardijana“, malo ko je mogao da pretpostavi da će Lijam Rosinior nekoliko godina kasnije biti glavni kandidat za klupu Čelsija.

Ne zvuči kao tipičan put trenera iz engleske škole, i nije. Rosiniorov put bio je pun skretanja, usputnih lekcija i promišljenog posmatranja fudbala iz svih mogućih uglova: iz tunela, iz studija, sa klupe, pa i iz novinskih kolumni.

Danas, sa 41 godinom, Rosinior je čovjek koji stoji na raskrsnici između modernog engleskog trenerskog talasa i nove strukture evropskog fudbala.

On nije tipičan engleski menadžer, zapravo je sušta suprotnost, jer je ta forma odavno pred izumiranjem. Arhitekta igre, analitičar koji vjeruje u strukturu, posjed i kontrolu.

A sve je to izgradio polako, preko mjesta koja rijetko postanu odskočna daska - Brajton U23, Derbi, Hal, i na kraju Strasbur.

Od kolumniste do trenera koji misli unaprijed

Njegova igračka karijera bila je stabilna, ali ne baš spektakularna.

Bristol Siti, Fulam, Reding, Hal, Brajton, klubovi koji su ga oblikovali kao pouzdanog bočnog igrača (lijevi bek, lijevo krilo, ali više defanzivno) disciplinovanog u pozicionoj igri, s razumijevanjem prostora koje će kasnije postati temelj njegove trenerske filozofije.

U Brajtonu je i počeo da gradi svoj identitet trenera, vodeći tim do 23 godine, ali istovremeno i radeći kao fudbalski analitičar i komentator. To što je provodio vrijeme u medijima, kako sam kaže, pomoglo mu je da shvati fudbal "izvan mikrotalasne minute trenerskog pritiska“ – kroz ideju, analizu i strukturu.

"Bez iskustva sa Vejnom Runijem, ne bih bio trener kakav sam danas“.

Bio je njegov pomoćnik u Derbi Kauntiju, i tu je počeo proces stvarnog oblikovanja.

Runijev pristup - kako upravlja ljudima, emocijama, pritiskom i percepcijom - ostavio je dubok trag na njega, ne doduše i na Derbi.

A iza svega se provlači i figura koja je obilježila Rosiniorovo poimanje fudbala: ser Aleks Ferguson, kojeg naziva "herojem svog djetinjstva“.

Derbi, Hal, pa Francuska – put koji nije iscrtala rutina

Kada je Runiju uručen otkaz, Rosinior je privremeno preuzeo Derbi i djelovao dovoljno stabilno da privuče pažnju kluba iz Čempionšipa koji je tražio dugoročno rješenje - Hal Siti.

U Halu je pokazao šta znači imati ideju: tim koji kontroliše posjed, napada strpljivo, ali i zna da preuzme rizik u visokom presingu.

U sezoni 2023/24, završio je sedmi, na korak od plej-ofa. To bi mnogima bilo dovoljno da ostanu, ali ne i vlasnicima Hala koji su, uprkos napretku, odlučili da ga otpuste.

Aldžun Ilidžali, turski medijski magnat, koji je vlasnik "tigrova", kazao je da mu se sa Lijamom ne podudara fudbalska filozofija.

Ironija fudbala: Hal je sezonu kasnije jedva izbjegao ispadanje, samo ga je gol razlika spasila Lige 1, a Rosinior je prešao granicu i našao posao u Strasburu, klubu koji takođe pripada BluKo grupaciji – istim vlasnicima koji kontrolišu i Čelsi.

Strasbur - laboratorija ideja

U Strasburu se našao u novom svijetu. Nova liga, novi jezik (koji tada nije govorio), nova kultura.

Ali upravo u toj nelagodnosti Rosinior je pronašao svoj prostor. Asistirao mu je Kalifa Sise, bivši saigrač iz Redinga i njegov prevodilac, dok je on upijao francuski i prilagođavao svoju igru ritmu Lige 1.

U prvoj sezoni, Strasbur je završio sedmi i izborio plasman u UEFA Ligu konferencija – rezultat koji je u lokalnim okvirima bio više nego uspjeh.

🔵⚪️ A sneak peek of Liam Rosenior’s speech in the Strasbourg dressing room. 🗣️

pic.twitter.com/HsNQ3pC4Lv

— CentreGoals. (@centregoals) January 1, 2026

Taktika? Strpljiva, inteligentna i strukturisana. U posjedu, Strasbur je igrao u fleksibilnoj postavci koja bi mogla da se okarakteriše kao 3-2-5, gradeći igru od golmana kroz trojicu defanzivaca i dvojicu centralnih veznih koji "uvlače“ presing protivnika.

U odbrani, sistem se zatvarao u 4-3-3, uz visoki presing i brzu tranziciju.

Rosinior vjeruje u "kolektivni presing“, u to da svaki igrač mora razumjeti kontekst akcije. Ako napadač krene, bek mora zatvoriti liniju pasa, vezni mora pokriti leđa, a krilo mora napraviti balans. Sve je pitanje sinhronizacije, ne improvizacije.

Struktura i posjed

Za razliku od brojnih engleskih trenera koji su rasli u eri tranzicije i direktne igre, Rosinior vjeruje u "vertikalni posjed“ – kontrolu kroz kretanje i ritam, a ne samo kroz procenat lopte.

Njegove ekipe nisu one koje dodaju bez cilja. On voli da napada prostor, ali da zna kad to treba da uradi.

Zato često insistira da "posjed bez namjere postaje samo statistika“.

Ono što ga izdvaja jeste i fleksibilnost. U Strasburu je znao da mijenja strukturu igre zavisno od protivnika, a da osnovna ideja ostane ista. To je filozofija slična onoj koju je u Engleskoj propagirao Enco Mareska – kontrola, posjed, inteligentno otvaranje igre.

Zato ga i vide kao njegovog prirodnog nasljednika u Čelsiju.

Veze sa Stamford Bridžom

Rosiniorov rad u Strasburu nije prošao nezapaženo. U BluKo sistemu, gdje se prate međuklupske sinergije, njegov način rada, poznavanje strukture i mirnoća u komunikaciji učinili su ga idealnim kandidatom za Čelsi.

Još važnije, već poznaje dio sadašnjeg kadra londonskog kluba: Andrej Santos je kod njega u Strasburu prošle sezone imao jednu od svojih najzapaženijih epizoda, dok će Emanuel Emega, napadač koji je eksplodirao kod Rosiniora, ovog ljeta preći upravo na Stamfords Bridž.

Rosinior ima još jednu osobinu koja u današnjem fudbalu znači gotovo koliko i taktika - razumije medije.

On zna da komunikacija nije borba, već alat. Da riječi mogu biti taktika koliko i pressing. I upravo je to nešto što su čelnici Čelsija tražili nakon Mareske, čije su izjave u decembru ubrzale njegov odlazak.

Englez u Francuskoj – rijetka priča

Rosiniorov put u inostranstvo nije samo profesionalni potez – on je gotovo sociološki fenomen. Engleski treneri rijetko odlaze u Evropu, a još rjeđe uspijevaju.

Pored Edija Haua i Šona Dajša, teško je pronaći primjere koji su probili plafon. Grejem Poter, Vil Stil i Skot Parker su među rijetkima koji su karijeru gradili van Engleske, prije nego što su dobili šansu u Premijer ligi (dobro Parker je počeo u Engleskoj).

"Uživam u slobodi rada u drugoj zemlji. Niko te ne gleda kroz predrasudu. Nema unaprijed stvorenog mišljenja o tome ko si“, rekao je Rosinior nakon godinu dana Francuske.

Taj osjećaj „oslobođenja od etikete“ dao mu je prostora da eksperimentiše, uči i gradi sistem bez buke.

U Strasburu je dokazao da engleski trener može uspjeti i van ostrva – da posjed, pressing i disciplina mogu živjeti i u drugačijoj kulturi, ako se implementiraju s razumijevanjem, ne imitacijom.

Fudbal i nasljeđe

Ako bi preuzeo Čelsi, Rosinior bi bio tek deseti trener tamne puti u istoriji Premijer lige.

Njegov otac, Liroj Rosinior, bivši napadač Fulama, KPR-a i Vest Hema, i dobitnik ordena MBE za doprinos borbi protiv rasizma, imao je ogroman uticaj na njega.

"Bio sam s njim dok priprema govor za tim, u svlačionici dok ga drži, na klupi tokom meča“, pričao je Liam. „Vikao sam na igrače s deset godina. To mi je u krvi“.

Statistika je neumoljiva: prema izvještaju „Black Footballers Partnershipa“ iz 2024, dok tamnoputi fudbaleri čine 43 odsto Premijer lige, samo 4 odsto trenerskih mjesta zauzimaju bivši tamnoputi igrači.

Za Rosiniora, to nije samo brojka, već podsjetnik zašto mora da uspije. Ne samo zbog karijere, već i zbog slike koju njegova generacija ostavlja iza sebe.

Rosinior je UEFA Pro licencu dobio već sa 32 godine, što dovoljno govori o njegovoj ozbiljnosti.

Tokom karijere, kad bi bio povrijeđen, posmatrao bi utakmice iz tunela, ne kao igrač, već kao analitičar. Posmatrao bi linije, kretnje, odluke, kao da već tada priprema sebe za buduću klupu.

Takav pristup, gotovo opsesivan u detalju, kasnije je pretočio u trenerski rukopis.

Njegov Strasbur igra brzo, ali promišljeno. Kompaktan je, ali ne defanzivan. I što je možda najvažnije - tim ima identitet. To je ono što su u Čelsiju tražili.

Čovjek između dva svijeta

Lijam Rosinior je savremeni engleski trener koji ne podsjeća na Engleze. Zreli, smireni, analitični, ali s emocijom. U Strasburu je pronašao prostor da razvije sistem bez pritiska tabloida, ali u Engleskoj ga sada zovu da se vrati, u klub koji je gladan strukture, identiteta.

Ako se vrati na Stamford Bridž, neće imati taj mir koji je imao u Francuskoj. Biće seciran od strane analitičara, novinara, trol stranica...i mora da bude spreman na to.

Skeptici ukazuju da je ovo veliki skok za trenera sa ograničenim iskustvom u najvećim ligama i da bi tranzicija bila izazov za njega u takvom okruženju poput Premijer lige.

Na Rosinioru je prilika da prigli izazov i postane nova "najbolja stvar Premijer lige".