Ako bi se čitalo samo stanje na bankovnom računu i iznos troškova u tekućem prelaznom roku, djelovalo bi kao da Liverpul pokušava da ispiše novo poglavlje u engleskom fudbalu isključivo novcem. Ipak, ispod površine ovog, po svemu do sada viđenom, jednog od najambicioznijih ljeta u eri Fenvej sports grupe, krije se priča o blagovremenoj pripremi, usklađenosti struktura i strateškom planiranju koje je dovelo do rekordne potrošnje — i još uvijek nije završeno.

Na dan 26. jula, Liverpul je potrošio 265 miliona eura, ne računajući bonuse i dodatke. 

Najveći dio tog iznosa otišao je na transfer Florijana Virca, čije je dovođenje iz Bajer Leverkuzena za 116 miliona eura šokiralo evropsku scenu — ne samo zato što je Liverpul uspio da ubijedi jednog od najtraženijih mladih fudbalera da izabere Enfild, već i zato što je FSG bez zadrške otvorio kasu za transfer koji može prerasti u britanski rekord.

No, možda još zanimljivija činjenica je da je Liverpul sve to uradio bez narušavanja pravila Premijer lige o profitu i održivosti (PSR). Klub je finansijsku godinu zatvorio u maju, prije većine konkurenata, čime je oslobodio prostor za agresivan početak prelaznog roka. U međuvremenu su prodali rezervnog golmana Kaoimhina Kelehera i štopera Džarela Kvansaha za ukupno 42,5 miliona eura — oba izdanaka klupske akademije, što znači da je sav prihod knjižen kao čista dobit.

Takođe, odlaskom Trenta Aleksandera-Arnolda, koji je potpisao za Real Madrid, Liverpul je rasteretio platni fond za još 200 hiljada eura sedmično. Kad se sve sabere, Liverpul je, uz minimalne prodaje i značajne bonuse od osvajanja Premijer lige, u poziciji da bez problema potroši još 150 miliona eura — a da i dalje ostane unutar PSR okvira.

Ova finansijska fleksibilnost bila je ključna za dovođenje još jednog važnog pojačanja — mladog napadača Iga Ekitikea iz Ajntrahta za 91 milion eura. Iako su mnogi pretpostavljali da se time završava potraga za napadačem, situacija oko Aleksandra Isaka pokazuje suprotno.

Isak i dalje na stolu

Liverpul već godinama prati švedskog golgetera. Interesovanje je obnovljeno ovog ljeta, ali se činilo da je transfer Ekitikea ugasio sve spekulacije. Međutim, kada je Isak izostavljen iz prvog pripremnog meča Njukasla, a potom i sa turneje po Aziji, bilo je jasno da nešto nije u redu. Kasnije istog dana, potvrđeno je da je Isak obavijestio klub o svojoj želji da ode.

Prepreka postoji — cijena. Njukasl bi tražio najmanje 120 miliona eura, ali prema dostupnim informacijama, to ne bi bio nepremostiv problem za Liverpul. 

Kad kupite igrača, trošak se raspoređuje na više godina — obično pet. Dakle, ako Virc košta 100 miliona eura, u PSR kalkulaciji to je samo 20 miliona po godini. A Liverpul je već prodao Kvansaha za 30 miliona, što ih finansijski stavlja u bolju poziciju.

Sve je u perfektnom tajmingu. 

Drugim riječima, ne radi se o pitanju može li Liverpul da plati — može. Pravo pitanje je da li će Njukasl odlučiti da pusti svog ključnog igrača. Ukoliko bi se to desilo, FSG ne bi imao prepreka da odobri još jedan devetocifreni transfer.

Priprema bez panike

Mnogo toga u ovoj potrošnji ima korijene u odluci da se na klupi zamijeni Jirgen Klop. Holanđanin Arne Slot naslijedio je ekipu u odličnom stanju, što je i sam više puta naglašavao. Kao što je i sam rekao, teško je unaprijediti već snažan tim — ali plan je od početka bio da se na kraju sezone 2024/25 pristupi obnavljanju tima, bez obzira na plasman.

Slotova spremnost da radi s onim što ima nije nova. U Fejenordu je sa skromnijim sredstvima nadmašio očekivanja, i to je bio jedan od razloga zašto je izabran za Klopovog nasljednika. Tako je i prošlog ljeta, kada je propao dogovor sa Martinom Zubimendijem, klub odlučio da ne traži alternativu na silu. 

Umjesto toga, Slot je odlučio da ulogu zadnjeg veznog preuzme Rajan Gravenberh — potez koji se pokazao briljantnim, jer je bivši igrač Bajerna proglašen za najboljeg mladog igrača Premijer lige.

A revelation for the champions...

Ryan Gravenberch is your @Hublot Young Player of the Season! 🙌 @LFC | @RGravenberch pic.twitter.com/Rc1FXdEW74
— Premier League (@premierleague) May 24, 2025
 

Ove godine takva improvizacija nije bila potrebna. Klub je ušao u ljeto s jasnim planom, koji uključuje dovođenje Mamardašvilija, Frimponga, Kerkeza i Ekitikea — svi dogovoreni na vrijeme, bez panike, bez preplaćenih zamjena. 

Mamardašvili je potpisao još prošle godine, dok je Frimpong stigao istog dana kada je Trent napustio klub. Kerkez je takođe bio poznata meta, a posao je završen do kraja juna.

Zajednička vizija i finansijska stabilnost

Ono što izdvaja Liverpul u odnosu na konkurenciju jeste unutrašnja kohezija. Sportski direktor Ričard Hjus, trener Arne Slot i šef fudbalskih operacija Majkl Edvards djeluju u potpunom skladu. Kako objašnjava Edvards „u Liverpulu svi veslaju u istom pravcu”. I dok se navijači na društvenim mrežama možda pitaju zašto nije kupljeno još pet igrača za 300 miliona, unutar kluba vlada jedinstvo u filozofiji: troši se samo ako igrač donosi realnu vrijednost.

I upravo ta strategija, daleko od impulzivne, Liverpulu daje ono što najviše traže: kontinuitet, fleksibilnost i mogućnost da u svakom trenutku povuče potez koji može odlučiti sezonu.

A možda upravo to ljeto, bez panike i s potpunom finansijskom kontrolom, bude ono koje ih vodi ka još jednoj tituli. Jer novca ima — i znaju kako da ga potroše.