Mi smo Budućnost - vi ste prolazni

Podgorica je mali grad, rečeno u najnepežurativnijem smislu. Raste, širi se, gradi se rapidno, ali onu suštinu i srž nekako svi znamo.

"Znam ga iz grada" je sasvim relevantna rečenica za neko poznanstvo.

Još iskrenija, dublja, povezanija je ona "znam ga sa tribine".

Sjeverna strana stadiona pod Goricom decenijama okuplja one najvjernije. Ne, nije ovo samo neki navijački fanzin-manifest nego je zaista tako.

"Varvari" – ekipa koja se prvu polovinu svog postojanja borila za svoje ime, a onda u drugoj donkihotovski se borila protiv vjetrenjača, protiv praznih tribina preko puta, jer nažalost u Crnoj Gori navijačka svijest, sem nekoliko klubova (Sutjeska, Berane, Čelik, Zabjelo), i ne postoji.

Generacije su se smjenjivale na toj tribini, imamo bukvalno ono pravo "sa oca na sina", ali i pored istorije svi se nekako znamo između sebe.

Bila je ta jedna fora među nama, gdje se dešavalo da u opisivanju nekog starijeg tipa, kako bi zaokružio priču o njegovoj ličnosti, dodaš "on je bio među osnivačima Varvara".

Toliko je ta priča rasla, da sada stanete i prebrojite – Varvari bi imali 10.000 samo na osnivanju.

Ovo sve pišem iz razloga što ne možete da budete tu momak iz grada i kažete "ja sam išao na tribinu", ako to niste radili. Tribine pamte, vraćamo se opet na ono "mali smo".

A tek ako ste političar koji se ogrne plavo-bijelim šalom i krene da piskara neke floskule kako je "Budućnost klub koji je institucija Podgorice"... nemojte, kumim vas kapicom.

Zna se sve – i koji dres nosite na malom fudbalu, i koji dres ste kačili na svoje Instagram profile prije funkcija, i koja ekipa vam je pri srcu.

Najbolji primjer je Boško Kovačević, koji se borio da postane predsjednik kluba, da bi već nakon nepuna dva mjeseca se povukao.

Pamtićemo ga po tome što je u jednoj TV emisiji rekao da mu je omiljena pjesma, koju je pjevao iz sveg glasa:

"Volim Budućnost plavo-bEle boje".

Na njegovu nesreću, pored njega je bio Čaka Ivanović, vođa Varvara, koji mu je odmah rekao da se ta pjesma nikad nije pjevala i da je to prepjevana himna Partizana.

Boško Kovačević iz Demokrata je direktor Nadzornog odbora kluba Budućnost
Boško ne zna nijednu navijačku pjesmu kluba,zna samo Partizanovu
Boško ne zna sigurno ni tekst crnogorske himne
Ne zna je niko iz Demokrata
Ali oni znaju da zauzmu fotelje,da koriste sve benefite ove države pic.twitter.com/isZv6u9msi
— Ðetić (@KonteZanovic) June 20, 2025
 

Kovačević je bio tu tek toliko da jedan od bisera kluba, Andreja Kostića, proda upravo Partizanu ispod svake cijene i na rate, od kojih prva i dalje nije uplaćena.

Navodno na kraju oko 900.000 (rekli su prvo milion, pa je Predrag Mijatović, predsjednik beogradskog kluba, to demantovao, pa se sada provlači ova cifra), na tri rate, uz navodno posredovanje, tj. ulogu medijatora u cijeloj priči ne UEFA, nego Fudbalski savez Srbije... šta može da krene po zlu, zar ne?

Dotični gospodin je bio i na čelu organizacije proslave 100 godina kluba.

Proslava koja je u prvi red stavila političku kliku, gurali su se u prvom redu ljudi koji nemaju veze sa klubom.

Tonko Miročević, legenda kluba, do pojave Savićevića i Mijatovića ubjedljivo najbolji crnogorski fudbaler, neko ko je u 80-im godinama napravio transfer u Englesku i to u Šefild Vensdej – za njega je bio četvrti red.

Brano Milačić, trener kojem su sa tribina pjevali "Ser Brano Milačić", sjedio je u drugom redu u razgovoru sa Dejanom Vukućevićem (koji je od juče i zvanično trener "plavo-bijelih"), da bi ga neka djevojka pogledala i uputila na peti red i niže, jer nije on za drugi.

Proslava je bila bez navijača, koji su na taj dan upalili plavo-bijele dimove na mostovima, ali se nisu pojavili na Trgu.

Kovačević se nakon dva mjeseca, odnosno nekako i nakon prodaje Kostića, naglo povukao, jer se sjetio da "ne može da obavlja funkciju državnog sekretara u Ministarstvu kulture i medija i predsjednika kluba", pa je izabrao ovo prvo.

Na njegovo mjesto došao je još jedna osoba po partijskoj liniji, koji je po zvanju poljoprivredni inžinjer – Boris Spalević.

U svom prvom obraćanju javnosti po novoj funkciji vidi se odmah da je njegov tim pokazao toliku ljubav prema "plavo-bijelima", da je kompletno obraćanje djelo ChatGPT-a.

Dakle, nisu se potrudili ni da sjednu i sastave nešto iz srca (dobro, to i jeste teško jer gospodin prije preuzimanja funkcije, čisto sumnjam da je dolazio da gleda Budućnost).

Koliko je loše to što je Budućnost politička prćija i gdje se najveće funkcije dijele na partijskom nivou, vidjelo se brzo po odlasku Ognjena Gaševića, koji je, baš kao i Dragan Grivić, jedan od glavnih igrača u prošlogodišnjoj tituli, desni bek, prodat usred evropskih kvalifikacija, a da u klubu zamjena za njegovu poziciju nije postojala.

Spalević je tada tvrdio da je klub odbio pismo namjere bugarskog tima, ali nije znao šta je klauzula, i dok su u Podgorici tvrdili da Gašević ostaje, lijevi bek se već slikao u dresu CSKA.

px); width:calc(100% - 2px);">
  
 
 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
A post shared by Lorenzo Lepore | LL (@lorenzooleporee)

Tragikomično je i što je gradonačelnik Podgorice na FB statusima drugih ljudi, nakon ispadanja iz Evrope govorio da "dolazi špic sigurno". Ali je evropski voz otišao, u nikada, ali nikada lakšem žrijebu koji nam se ove godine otvorio.

Dovedeni su fudbaleri, najinteresantniji i najegzotičniji je svakako Muhamad Sadok Kadida, pored kojeg su se slikali i Spalević i Mujović, a slika je genijalna za super FB stranicu Rock N Roll Ambulance – Dinda Vibe – Zippo Slovenia (zapratite obavezno), jer bi fotografija mogla da prođe kao sastav THE PRODIGY.

Stigao je i Slovenac Luka Štor kao "džoker", a koliko je sve haotično – to je šesti stranac u klubu, u ligi koja dozvoljava... tri. Plata godišnja njih šestorice je nešto preko pola miliona eura. Svaka čast svima.

Na funkciju izvršnog direktora po partijskoj liniji je postavljen Predrag Kažić, čovjek koji je pored političkog angažmana, radio i kao svadbeni pjevač i imao svoj ketering (da se razumijemo – svaka čast svakome ko ima svoj pošten posao i tako doprinosi svojoj porodici, niti umanjujem zvanja, ali ono, izvršni direktor najtrofejnijeg crnogorskog kluba... NEMOJMO).

Na svom prvom pojavljivanju u medijima, Kažić je čak ostavio utisak nekoga ko je, ako ništa, spreman došao, ko je javno rekao između ostalog da je prodaja Kostića katastrofalan posao za klub.

Ali brzo dolazimo do današnjeg dana gdje je isti Kažić poslao dopis barskom klubu da na utakmici Mornara i Budućnosti u Baru nema organizovane navijačke grupe.

Rat je objavljen javno, sa najveće instance – uprava kluba je odradila ono što nijedna prije nje ne da nije, nego joj nije ni padalo na pamet da uradi... javno se odrekla svojih navijača.

Očekuje se danas u Baru, vanredno kolo CFL-a, da se Varvari pojave i daju odgovor ovakvoj "upravi".

Sve ovo se radi u doba najvećeg animiranja ljudi i pravljanja prave proslave 100-godišnjice kluba, koju režiraju upravo navijači.

Naravno, u akciju su uključeni svi bivši fudbaleri, legende kluba, ali i ljudi iz javnog života za koje se zna da vole klub.

Na Stadionu malih sportova prvo će da se pusti film "Soul of Podgoričanos", sjajan projekat pravih entuzijasta.

Nastupaće svi oni koji su spjevali godinama unazad klupske himne i pjesme koje se pjevaju sa tribine. Pa onda i momci koji su uspješni u svijetu elektronske muzike, da bi sve bilo zaključano nastupom Derika Meja, kultnog predstavnika detroitske scene.

Tako se to radi, gospodo, kada vas vodi ljubav. Zamislite gdje bi nam kraj bio da stvarno volite klub, da ste stvarno navijači istog, sa svim sredstvima i polugama moći koje vam funkcije daju.

Ovako, vraćamo se na početak –  mali je ovo grad, mala je to tribina, svi se znamo, vas nikad nismo vidjeli, i nadamo se da ćemo vas brzo ispratiti.