Na Old Trafordu ovog ljeta nema mjesta polovičnim rješenjima. Ruben Amorim, čovjek koji je došao sa reputacijom trenera jasnih ideja i taktičke dosljednosti, krenuo je u potpuni redizajn ofanzivne linije Mančester junajteda. Rezultat? Tri nova imena, tri različita profila, jedna vizija - i račun od 268 miliona eura. Mateus Kunja i Brajan Mbeumo stigli su u ranoj fazi prelaznog roka, a dogovor sa Lajpcigom oko Benjamina Šeška zatvorio je najveći dio posla u jednom dugoprugaškom nadmetanju sa Njukaslom.

Prošla sezona jasno je pokazala gdje leži glavni problem. Odbrana je primila 54 gola - što je daleko od idealnog i pali određene alarme, ali Junajted je i ranije uspijevao da se plasira među šest najboljih uz slične brojke. 

Mnogo veći teret došao je iz napada. Samo 44 gola u Premijer ligi, najmanje u 33 godine takmičenja (pod ovim nazivom i formatom), za klub ovakvog statusa zvuči alarmantno. To nije bila samo stvar promašenih šansi, već i opšte ofanzivne inertnosti. Amorim je odlučio da nema smisla krpiti sistem, nego ga izgraditi iznova.

Kompatabilnost koja obećava

Na papiru, novi napad ima logiku. Mbeumo prirodno gravitira desnoj strani, koristi lijevu nogu i prijeti ulascima u sredinu. Kunja, iako formalno dolazi s lijevog krila, sklon je uvlačenju ka unutra i povezivanju linija. Šeško, centralni napadač, može držati liniju, napadati prostor iza odbrane i igrati leđima okrenut golu.

Poziciona ravnoteža je dobra početna tačka, ali hemija se ne gradi na papiru. Ključno će biti kako će se trojka ponašati u stvarnim utakmicama: da li će napadač praviti trčanja koja otvaraju prostor krilima, hoće li krila prepoznati trenutke za dubinsku loptu, i hoće li presing funkcionisati kao koordinisan mehanizam.

Kunja i Mbeumo – slični, ali različiti

Obojica donose energiju, agresiju i sposobnost da iznesu loptu naprijed. Statistika ih svrstava među najbolje u progresivnim dodavanjima i vođenju lopte iz dubine - upravo ono što je Junajtedu prošle sezone nedostajalo.

No, njihovi zahtjevi od centarfora se razlikuju. Mbeumo je u Brentfordu imao izuzetnu saradnju sa Joanom Visom  - 166 dodavanja između njih dvojice u sezoni. Viso je kretnjom bez lopte odvlačio defanzivce, otvarao prostor i pravio situacije u kojima Mbeumo ulazi prema sredini i šutira.

Kunja je u Vulvsima često koristio napadače s fizičkom masom poput Jorgena Strand Larsena za brze duple pasove, nakon kojih bi ulazio u završnicu sa lijeve strane. To pokazuje da i on i Mbeumo mogu sarađivati sa centralnim napadačem, ali na drugačiji način.

Šeško – dvije verzije istog igrača

Kada je 2023. stigao u Lajpcig, Šeško je bio klasični „špic“. Igrao je visoko, na ramenu posljednjeg defanzivca, i čekao završnicu. No, prošla sezona donijela je promjene. Kako je forma Lajpciga padala i isporuka lopti presušila, često se spuštao dublje da preuzme posjed i uključi se u gradnju napada.

Podaci praćenja pokazuju da je visoko rangiran po trčanjima prema lopti i podršci igraču koji je nosi, što ga čini pogodnim za brze kombinacije sa krilima. 

Međutim, Amorim od svojih „devetki“ očekuje i duga, direktna trčanja u kanale, kako bi se razvukla odbrana i otvorio prostor za dva „broja 10“. Šeško ih je više pravio u prvoj sezoni u Njemačkoj nego u drugoj, ali profil mu omogućava da se vrati toj navici.

Fizička i tehnička prednost nad Hojlundom

Poređenje sa Rasmusom Hojlundom otkriva jasnu razliku. Iako je visok 191 cm, Danac je osvojio tek 25% vazdušnih duela prošle sezone - učinak koji ga stavlja pri dno među evropskim napadačima. Šeško, sa svojih 196 cm, daleko je dominantniji u vazduhu, a pritom ima i bolji učinak u driblingu „jedan na jedan“.

To znači da može zadržati loptu pod pritiskom i kupiti vrijeme za ostatak ekipe, što je presudno u sistemima koji povremeno pribjegavaju dugoj lopti u prostor. Ujedno, njegova kombinacija visine, snage i tehničke kontrole čini ga korisnim i u situacijama kada se traži fizički duel i precizna distribucija lopte nakon osvajanja.

Stil igre i Amorimova očekivanja

Junajted pod Amorimom vjerovatno neće igrati ultradirektno — prošle sezone samo je Mančester siti imao manju „direktnu brzinu“ od Amorimovih ekipa. Ipak, duga lopta ka centarforu ostaje ključna taktička opcija. Razlika će biti u tome što će Šeško, za razliku od Hojlunda, moći da zadrži posjed i kreira igru iz tih situacija.

Amorimov 3-4-2-1 traži od napadača da ne bude samo završnica, nego i početna tačka mnogih akcija. To znači spuštanje u međuprostor, otvaranje kanala za „brojeve 10“ i konstantno kretanje između linija. Šeško ima tehničke i fizičke osobine da to izvede, ali će mu trebati vrijeme da se prilagodi tempu Premijer lige.

Golovi kao zajednički imenitelj

Uprkos promjenama u stilu igre i izazovima u Lajpcigu, Šeško je u obje sezone postigao dvocifren broj golova. Isto važi i za Kunju i Mbema prošle sezone. To znači da Amorim ima trojicu igrača koji ne zavise isključivo od jednog tipa akcije ili jednog izvora asistencija.

Najbrži put ka hemiji i samopouzdanju biće da prenesu tu naviku na Old Traford. Ako uspiju, nova napadačka linija neće biti samo statistički jača od prošlogodišnje — biće temelj nove ofanzivne filozofije Junajteda.

Šira slika

Ovoliko ulaganje u napad ima i domino-efekat. Vezni red će morati da se prilagodi novim zahtjevima, jer će sada imati napadače spremne za brzu tranziciju. 

U ovakvoj viziiji statnih 11, Bruno Fernendeš će biti povučeniji iako je prošli sezona imao znatno ofanzivniju ulogu.

Odbrana će imati koristi od boljeg zadržavanja lopte u posljednjoj trećini, što smanjuje pritisak i broj situacija u kojima je izložena.

Za Amorima, ovo je test njegovog sistema na najvećoj sceni. Za Junajted, ovo je pokušaj da se kroz radikalnu promjenu jedne linije tima ubrza put povratka u vrh. Ako hemija proradi, cifra od 268 miliona eura biće viđena kao ključni potez ljeta. Ako ne, biće to još jedan podsjetnik koliko je teško uvezati nove dijelove u skladnu cjelinu.