Godinama je Paris Saint-Germain djelovao poput fudbalske verzije holivudskog studija, okupljajući ekipu najvećih zvijezda u nadi da će se čista moć pretvoriti u evropsku dominaciju. Klub je bacao astronomske iznose kako bi doveo svjetske ikone poput Lionela Messija, Neymara i Kyliana Mbappea, stvarajući ekipu koja je, barem na papiru, trebala pokoriti Europu. No, uprkos svom blještavilu i glamuru, nikad im nije uspjelo. Trofej Lige prvaka ostao je nedostižan, timska hemija bila je nametnuta, a kolektivni duh ekipe često se činio sekundarnim u odnosu na individualnu briljantnost.

Sada je PSG pocijepao taj scenarij i započeo novo poglavlje, ono koje cijeni mladost, koheziju i održiviji model uspjeha. Pristup Galactico je odbačen, a na njegovom mjestu stoji projekt izgrađen na svježim, gladnim talentima željnim da steknu ime za sebe. Prvi znakovi sugeriraju da ova promjena nije samo kratkoročni eksperiment - to bi mogao biti ključ za otključavanje stvarnog potencijala PSG-a.

Neophodan reset

Bilo je jasno da je potrebna promjena. Era Messi-Neymar-Mbappe, iako je ponekad blistala, nije uspjela donijeti trofej Lige prvaka za kojim je PSG toliko žudio. Takođe je razotkrila temeljnu grešku u klupskoj filozofiji: oslanjanje na superzvijezde, a ne na dobro izbalansiranu, taktički kohezivnu ekipu. Kad su sva trojica bila na terenu, odbrambeni posao je nesrazmjerno pao na ostatak ekipe, ostavljajući PSG ranjivim u evropskim okršajima pod visokim pritiskom. Odlazak sve trojice - Messija u Inter Miami, Neymara u Al-Hilal i u konačnici Mbappea u Real označio je kraj jedne ere i početak hrabrog novog smjera.

Mladost zauzela središnje mjesto

Umjesto da odmah juri za još jednim skupom poznatih imena, PSG se okrenuo prema mladim, dinamičnim talentima koji su se tek trebali dokazati. Strategija regrutiranja fokusirala se na igrače koji su odgovarali definiranijoj taktičkoj strukturi, a ne na one koji su jednostavno donosili komercijalnu privlačnost. Warren Zaïre-Emery, Bradley Barcola i Desire Doue samo su neka od mladih imena u ovom uzbudljivom novom projektu, dok je dovođenje Khviche Kvaratskhelije pokazalo jasnu predanost energičnim, svestranim napadačkim opcijama.

Jedan od najvećih dobitnika ove transformacije je Ousmane Dembele. Nekada su ga u Barceloni smatrali enigmom - u jednom trenutku briljantnom, u sljedećem frustrirajućem - on je pronašao novi život u Parizu. Sa sistemom izgrađenim oko tempa, pritiska i tečnog kretanja, Dembele napreduje kao kreativna sila. Njegova sposobnost da pobijedi čuvare jedan na jedan, nepredvidivost i poboljšano donošenje odluka u posljednjoj trećini učinile su ga ključnom figurom u PSG-ovom napadu. Više nije zasjenjen većim imenima i konačno pokazuje zašto je nekada bio smatran jednim od najperspektivnijih fudbalera svijeta.

Ključna osoba iza ove transformacije je Luis Enrique. Bivši trener Barcelone i selektor Španije usadio je jasan taktički identitet, zahtijevajući intenzitet, presing i pozicionu disciplinu. Za razliku od prethodnih trenera PSG-a koji su bili prisiljeni udovoljiti egu superzvijezda, Enrique ima potpuni autoritet nad ekipom. Njegova spremnost na rotiranje, naglasak na kolektivnoj igri i sposobnost da razvije mlade talente preoblikovali su PSG-ov pristup. On ne upravlja samo igračima - on gradi sistem. S Enriqueom na čelu, PSG se više ne osjeća kao projekt taštine; čini se kao ozbiljna fudbalska ekipa.

Rezultati govore sami za sebe

Zasad se čini da se kockanje isplatilo. PSG izgleda fluidnije i uravnoteženije, više nije opterećen potrebom da prihvati tri napadačke superzvijezde koje su zahtijevale slobodu nauštrb strukture. Presing je oštriji, vezni red energičniji, a odbrana kompaktnija.

U Ligue 1, PSG je i dalje dominantan, ali ono što je impresivnije je kako su se nosili u Ligi prvaka. Postoji novootkrivena otpornost u ekipi, spremnost da se bore za svaku loptu i glad koja je često nedostajala prethodnih sezona. Dok bi prijašnje ekipe PSG-a ponekad klonule pod pritiskom, čini se da ova sjajno reaguje pod pritiskom, što je ponajviše pokazala u uzvratu osmine finala, kada je u dramatičnoj utakmici izbacila Liverpool.

Budućnost izgleda svijetlo

Naravno, PSG-ov projekt još je u povojima, a ultimativni test ostaje Liga prvaka. Ali po prvi put u više godina, čini se da PSG gradi nešto održivo, a ne da juri za kratkoročnom slavom. Čini se da su dani potpisivanja ugovora s igračima isključivo na temelju slavnog imena prošli. Umjesto toga, gradi se tim s ravnotežom, taktičkom inteligencijom i kolektivnim duhom - kvalitete koje su bile temelj najuspješnijih evropskih ekipa.

Prerano je proglasiti ovaj projekt konačnim uspjehom, ali znakovi su ohrabrujući. U fudbalskom krajoliku koji je vidio previše projekata koji su se raspali pod teretom nekontroliranih ambicija, PSG-ov pomak na organskiji, timski orijentirani pristup mogao bi biti najpametniji potez koji su napravili.