Rad, red i disciplina - Andrija Bulatović

Da je neki momak od 19 godina odigrao meč francuske Lige 1 od početka do kraja nije ništa čudno. Bilo ih je i biće ih, čak i mlađih koji su to radili redovno. Međutim, nije svako ko je došao do te stavke u statističkoj koloni imao istu polaznu tačku. Nekome je bilo lakše, pojedinima teže. Neki zaključak je da je onima koji su prošli školu francuskih klubova to manje zahtjevan momenat u odnosu na one koji dođu sa strane, a još ako dođu iz lige koja je izuzetno nisko kotirana na Uefinoj listi.

U subotu, šestog decembra, Andrija Bulatović odigrao je 90 minuta u pobjedi Lensa nad Nantom 2:1. Bio je to prvi start u ovom klubu za crnogorskog reprezentativca. A zašto Andrijinih 90 minuta ima težinu ? Zato što je prije samo pola godine igrao crnogorsku ligu, a toliko toga je više puta rečeno o kvalitetu iste. Bulatović je za kratak period prošao put od 50. do pete evropske lige i tako se brzo navikao na novi ritam i stil da izgleda kao da je odavno bio u sistemu zapadnoevropskog fudbala.

I nije samo odigrao 90 minuta, bio je izuzetno aktivan, pokazao je zašto ga je Lens uopšte i doveo. Defanzivno stabilan, ofanzivno opasan, puno trke, dobijenih duela, oduzetih lopti, pravovremenih pasova. Andrija Bulatović će krajem decembra napuniti 19 godina, a na terenu odavno izgleda kao da ima više od 10 takmičarskih sezona iza sebe. Kada su Francuzi zimus kaparisali tada igrača Budućnosti, mnogi su vrtili glavom i pomišljali da je direktan odlazak u neku od Liga petica previše krupan korak za mladog momka, pogotovo nakon iskustva Vasilija Adžića, ali je za sada Bulatović uspio da demantuje sve i očigledno ubijedi Pjera Saža da na njega može najozbiljnije da računa.

Lens je u Bulatoviću vidio sve ono što bi i prosječan gledalac sa tribine, koji se iole razumije u fudbal vidio. Jasno je kakav je talenat, očigledno je šta sve zna i može, i ono najvažnije, a tako nekarakteristično za mladog momka, glava koja je fokusirana u kontinuitetu i koja ne dozvoljava uticaj nepotrebnih faktora. Zato je i doživio brz uspon u karijeri, već na startu. Bulatović je izuzetan karakter, vaspitan momak, osoba koju bi svaki saigrač poželio da ima kraj sebe.

O tome koliko cijeni saigrače, pogotovo one starije, govore i priče sa treninga Budućnosti, gdje je Bulatović redovno persirao starije kolege, iako je već bio jedan od lidera na terenu, u smislu fudbalskog znanja. Isti takav odnos ima i sa medijima. Uvijek sa poštovanjem na maksimumu.

Andrija je svoju šansu u Lensu čekao strpljivo. Bio je tu od prvog dana priprema, a da mu možda bude još teže na startu u novom klubu, desile su se promjene. Otišao je mladi trener Vil Stil, koji je predvodio ekipu prošle sezone, tokom koje je i kaparisan Bulatović, a stigao je Pjer Saž, bilo je promjena i u administraciji kluba. Odigrao je nekoliko prijateljskih utakmica, a potom zadužio mjesto na klupi. I to je potrajalo. Debitovao je protiv Avra krajem avgusta, ušao pred kraj tek da popuni statistiku, a potom ga nije bilo dva mjeseca na terenu dok nije dobio par minuta protiv Meca. U narednoj rundi asistirao je Baiduu za gol protiv Lorijena i tu je privukao pažnju. Zaključno sa utakmicom protiv Nanta, nastupio je na pet mečeva u šampionatu.

Iako nije imao previše minuta u klubu, Bulatović je počeo da igra za seniorsku reprezentaciju Crne Gore, dao gol na debiju protiv Jermenije, a tokom jeseni se pozicionirao kao prvi izbor na poziciji zadnjeg veznog. Pamtiće posebno prečku u duelu sa Češkom na stadionu Pod Goricom, ali i duel sa Lukom Modrićem na Maksimiru i crveni karton koji će mu vjerovatno mnogo pomoći tokom buduće karijere. Mladi Kolašinac praktično je cementiran kao ključni igrač u veznom redu reprezentacije za naredniih 10 i više godina, uz vršnjaka Adžića i nešto starijeg Vukotića.

Bulatović potiče iz fudbalske porodice. Otac Oleg i sam je igrao fudbal, svojevremeno nastupao za Budućnost baš kao i Andrija. Brat, Uroš Bulatović, takođe je fudbaler, a nastupa za crnogorskog prvoligaša, Jezero. Uroš je dvije godine stariji od Andrije, a treneri koji su imali prilike da rade sa njima kažu da je tehnički bolji od sadašnjeg igrača Lensa, ali da je Andrijina radna etika ta koja je diktirala razvoj situacije.

I upravo je njegov odnos prema igri napunio oči fudbalskoj javnosti. Kada je došao u Budućnost, Bulatović je imao 17 i po godina. Klub ga je želio nakon odlične sezone u Rudaru koja će se pamtiti baš po njegovom nevjerovatnom golu protiv plavo bijelih u Podgorici. Dok je nastupao u Pljevljima utisak je bio da je na svakoj utakmici najbolji igrač na terenu, ne samo u svojoj ekipi, nego gledajući sve igrače koji su nastupili. I kada je Rudar gubio, Bulatović je bio glavni, onaj koji upada u prvi plan. Ali nije to bilo dovoljno, morao je da se potvrdi i na većem nivou, u Budućnosti.

Prvi meč u dresu Budućnosti desio se u julu 2024. kvalifikacije za Ligu Konferencija. Protivnik je bila kosovska Mališeva, a u startnih 11 Budućnosti upravo Bulatović. Odluka trenera Ivana Brnovića da ga pošalje od starta na teren bila je izuzetno dobra za obije strane. Iako su izgubili prvi meč, utisak je bio da su bolji, a potom je Bulatović na debiju na Stadionu Pod Goricom u nekoliko navrata zapalio tribine potezima i pokazao kakvog je igrača dobio najveći crnogorski klub. Tokom jedne sezone u Podgorici odigrao je 38 mečeva i postigao pet golova. Ali više od svega fascinirala je njegova zrelost na terenu.

Bulatovića prati priča da se i na treningu ponaša kao na utakmici, dakle, vojnički. Nema odustajanja, nema zabušavanja, svaka lopta je važna, bitna, ne smije biti izgubljena. To je ono što treneri vole i cijene. Zato ga voli i cijeni trener Lensa, Pjer Saž, koji je sad već nekoliko puta pričao afirmativno o Bulatoviću i njegovim igračkim i ljudskim kvalitetima. Još ljetos je isticao upravo njegovu posvećenost treninzima ali i da Andriju čeka paklena konkurencija u veznom redu, da bi mu mogla pomoći njegova univerzalnost, to jest mogućnost da igra na raznim pozciijama u vezi, odnosno u različitim sistemima.

Andrija je nakon partije protiv Nanta privukao i pažnju tamošnjih medija koji su bili uglavnom pozitivno nastrojeni na njegovo izdanje. Isticali su sigurnost u igri, izuzetnu požrtvovanost, sposobnost da prekine igru protivnika i započne tranzcijiu, te ubacivanje iz drugog plana. U čuvenom L'ekipu istakli su i njegovu sposobnost da bude opasan iz prekida.

O stilu igre i fudbalskoj etici Andrije Bulatovića dovoljno govori i činjenica da mu je idol Adam Marušić. Desni spoljni Lacija i crnogorske reprezentacije idealan je primjer igrača čija je posvećenost klubu i selekciji uvijek bila na maksimalnom nivou, na svakoj utakmici koju je igrao. Marušić je svojevremeno odustao od fudbala, pa se vratio na mala vrata i napravio fantastičnu karijeru, a jedan je od najpoštovanijih reprezentativaca Crne Gore od obnove državne nezavisnosti i formiranja fudbalske selekcije. Upravo iz Adamovog primjera mogu se izvući i paralele sa Bulatovićem i njegovom posvećenošću obavezama na treningu i utakmicama.

Lens je trenutno prvi na tabeli u francuskom šampionatu, što jeste iznenađenje. U posljendjih 10 utakmica slavili su osam puta uz po jedan remi i poraz. Lens predvode neka pozanta i prekaljena imena, poput Florijana Tovana koji doživljava drugu mladost, a tu su i nekada premijerligaški napadač, Odson Eduar i iskusni Vesli Said. To su momci od kojih Andrija može mnogo da nauči, ali i da im pokaže da jedan skoro 19-ogodišnjak iz malog Kolašina može da se nosi sa pritiskom jedne od najačih liga na svijetu.

Sigurno je da ćemo ga gledati sve više na terenu, da će mnuti da rastu, dobro je to i za njega i za Lens, na kraju i za crnogorsku reprezentaciju. Andrija Bulatović je primjer da kada se na talenat dodaju rad, red i disciplina, velika šansa mora doći. Sada je samo na njemu da je iskoristi i postane naredno veliko ime crnogorskog fudbala.