Kada su u maju 2024. u upravi Čelsija vagali budućnost Maurisija Poketina, jedno od ključnih pitanja bilo je: ko će dalje voditi ekipu i probati da vrati tim na put uspjeha? Dvosezonski plan koji su postavili sportski direktori Pol Vinstenli i Lorens Stjuart, zajedno sa Bedadom Egbalijem iz "Clearlake Capitala", zahtijevao je stabilnost – a to znači da nisu mogli da čekaju. Poketino je otišao, a na "Stamford bridžu" su se pozvali malo i na tradiciju, pa su za uspjeh izabrali baš italijanskog stručnjaka (ima neka tajna veza sa Italijanima i Čelsijem). Enco Mareska je došao. I upravo je pod njegovom palicom Čelsi stigao do svjetske titule, ranije osvojiviši i Ligu Konferenicje, a izborili su i mjesto koje ih vraća u Ligu šampiona.

Titula koja nije bila ni slučajna, ni očekivana.

Mareska je stigao u okruženje gdje su u posljednje četiri godine promijenjena četiri trenera, gdje je klub preživio sankcije, promjenu vlasništva i totalnu rekonstrukciju igračkog kadra. Simbol te tranzicije bila je polufinalna utakmica protiv Fluminensea – jedini igrač sa terena koji je bio u timu Čelsija iz 2021. kada su pobijedili Siti u finalu Lige šampiona bio je Tijago Silva. Ovoga puta, nosio je dres brazilskog tima.

Od dolaska novih vlasnika 2022. godine, u klub je stiglo 48 igrača, a još više ih je napustilo. Uz sve to, turnir u SAD nije bio bez izazova. U grupnoj fazi, Mareska je rotirao postavu, pokušao sa eksperimentima.

Mareska je jasno stavio do znanja da turnir tretira ozbiljno. Na okupljanju u Kobamu pred put u SAD, igračima je poručio: “Momci, ovo nije pripremni period. Ovo je veliki turnir.” Uprkos naporima sezone koja je trajala 329 dana, i paklenim uslovima za trening tokom toplotnog talasa u Filadelfiji, Čelsi nije štedeo resurse. Umjesto da se oslone na FIFA-inu ponudu za trening baze, platili su gotovo dvostruko iznad dozvoljenih 38.500 dolara dnevno kako bi obezbijedili vrhunske uslove – od hotela Four Seasons do terena Univerziteta Bari, a potom i trening centara u Njujorku.

Na terenu, turnir je bio sve samo ne lagan. Nakon grupne faze u kojoj su završili iza Flamenga, Čelsi se našao na povoljnijoj strani žrijeba – izbjegli su PSŽ, Bajern i Real Madrid. No, put do finala vodio je preko Benfike, Palmeirasa i Fluminensea. Posebno važan momenat stigao je u polufinalu, kada je Žoao Pedro, koji je stigao iz Brajtona u sred turnira, postigao dva gola i obezbijedio Čelsiju plasman u finale i najmanje 30 miliona dolara nagrade.

Uprkos višem budžetu i statusu velikana, Čelsi se suočavao sa navijačkom inferiornošću na stadionima. Brazilci su brojčano dominirali tribinama, pa je pred polufinale uprava kluba zamolila igrače da putem društvenih mreža pozovu navijače i promovišu ulaznice. Karte su spuštene na svega 11 dolara za četvrtfinale i 13 za polufinale. Tako smo došli i do paradoksa, ako bi ste poželjeli da pojedete burger na stadionu, morali ste da izdvojite pet dolara više nego što ste platili kartu. 

U finalu protiv PSŽ-a, podršku su im pružili i brojni Ekvadorci, zbog Moisesa Kaiseda.

Sam meč protiv Pari Sen Žermena bio je antiklimaktičan – Palmer, tada bez gola u posljednjih 26 utakmica, zablistao je sa dva gola u prvom poluvremenu i asistencijom za Žoaa Pedra. 

Mareska je kroz čitav turnir balansirao između nužnosti da osvaja i instinkta trenera koji traži — i griješi. U grupnoj fazi protiv Flamenga, pokušao je da pomjeri granice: umjesto uobičajenog uvlačenja bekova, odlučio je da Marka Kukurelju i Mala Gusta gurne visoko uz aut linije, dok je Risa Džejmsa postavio u sredinu terena, kao dodatnog veznog. Eksperiment koji nije donio rezultat.

Takođe, iznenadio je izborom startnog napadača — Delap je dobio prednost ispred Džeksona, koji je potom ušao s klupe i zaradio crveni karton.

Kol Palmer, tada u golgeterskom postu od 26 utakmica, gurnut je na desno krilo, a ne na poziciju desetke gdje je pružao najviše. Kombinacija svih poteza ostavila je Čelsi bez balansa, a i sa svih 11 igrača na terenu tim je izgledao blijedo.

Ali iz tog haosa Mareska je crpio pouke. Do završnice, sistem se stabilizovao. Umjesto da ponovo eksperimentiše, vratio je Palmera bliže sredini, u zone gdje može diktirati tempo i biti egzekutor. Džejms je vraćen na prirodniju poziciju, a bekovi su ponovo dobijali instrukcije da biraju trenutke kada idu visoko. Žoao Pedro, fizički potpuno spreman po dolasku iz Brajtona, donio je dubinu u posljednjoj trećini, a njegov tandem sa Palmerom postao je udarna osovina.

U finalu protiv Pari Sen Žermena, Mareskin tim bio je kompaktan, organizovan i ubitačno efikasan. Nisu „držali čas iz fudbala“, ali su ispravno čitali prostor, oduzimali loptu visoko i koristili svaki trenutak nesigurnosti rivala. Taktička zrelost nije bila u kompleksnosti — već u jednostavnosti koja funkcioniše.

Mareskin sistem, koji je u finalu konačno ujedinio balans i ambiciju, razorio je tim koji je važio za glavnog favorita turnira. Po završetku meča, tenzije su eskalirale – članovi stručnih štabova morali su da razdvajaju igrače, ne računajući Luis Enrikea koji je učestvovao u sukobima, čak je imao kontakt sa Žoao Pedrom, što je samo pokazalo koliko je finalu značaja pridavano sa obje strane.

Zanimljivo je da je Mareska tokom cijelog turnira koristio sve igrače iz polja. Turnir je za njega bio i takmičarski prioritet i platforma za testiranje. Neki igrači koji su se vratili sa pozajmica nisu ni putovali u SAD, kako ne bi narušili radnu dinamiku ekipe. Izuzetak je bio Andrej Santos, koji je proveo 18 mjeseci na pozajmici u Strazburu i već je planiran kao dio budućnosti.

Nakon trijumfa, igrači su konačno dobili odmor u trajanju od tri nedjelje. Povratak na trening je zakazan za 4. avgust, a klub nije tražio od Premijer lige pomjeranje termina – smatraju da će ekipa imati dovoljno vremena za odmor i pripremu. Prijateljski mečevi protiv Bajera iz Leverkuzena i Milana zakazani su za 8. i 10. avgust, a nova sezona počinje svega 35 dana nakon što su osvojili svijet.

Iako je turnir osporavan i često doživljavan kao sekundaran, Čelsijeva titula ima težinu – i sportski i finansijski. Osvojili su 114 miliona dolara, što je od ogromnog značaja u kontekstu UEFA-inih i PSR pravila, pogotovo nakon nedavne kazne od 36 miliona zbog prethodnih kršenja finansijskog fer-pleja. Istovremeno, potrošili su preko 100 miliona funti na nova pojačanja, uključujući Žoaa Pedra, Džejmija Gitensa i Lijama Delapa, dok se za Garnjača iz Mančester junajteda ostaje dugoročno zainteresovani.

Mareskin Čelsi možda nije tim koji je dominirao od početka, ali jeste tim koji je naučio kako se pobeđuje. Bez velike pompe, pod najjačim reflektorima — postali su prvaci svijeta.