"Srca" su opet slomljena

“The only difference is what might be is now what might have been”, kaže glas Aleksa Kapranosa u pjesmi „Outsiders“ grupe Franc Ferdinand. Bend iz Glazgova proslavio se širom Evrope početkom milenijuma, a njihova muzika i stihovi i dalje su vrlo aktuelni. Pogotovo bi se u njima mogli pronaći navijači „Srca Midlotijana“ nakon što je sezona za njih završena okrutno.

Nije kome je rečeno, već kome je suđeno. Harts je vodio šampionskom trkom 226 dana i bio na pragu senzacionalne titule čekane 66 godina. Ali posljednjeg dana sezone, u posljednjim minutima direktnog duela, Seltik je srušio snove bordo tima iz Edinburga i osvojio petu titulu u nizu.

Seltik je do sredine januara izgledao kao nesrećan klub koji je pokušavao da se pomiri sa odlaskom Brendana Rodžersa. Činilo se da će promašeni eksperiment sa Vilfredom Nansijem da im definitivno upropasti sezonu. Međutim, dok su oči svih bile uperene ka Edinburgu, momci u zeleno-bijelom su se polako dizali. Što bodovno, što psihički. Martin O'Nil imao je presudnu ulogu u buđenju zaspalog lava.

Čovjek koji se odavno povukao iz trenerskih voda da bi se igrao sa svojim unucima, prihvatio je ove godine poziv stare ljubavi i sa 74 godine odlučio da pomogne posrnulom velikanu. O'Nil je i bez toga već bio legenda Seltika a nakon ove sezone ne bi bilo čudno da ne dobije za života i statuu ispred Parkheda. Čak 22 godine nakon svoje treće titule sa Seltikom, osvojio je četvrtu.

U posljednjih sedam kola Seltik je vezao sedam pobjeda. Pa ipak romantična bajka o Hartsu i njen bolan kraj stavili su Seltikovu 56. titulu šampiona Škotske u drugi plan. Nezaboravna borba za titulu ulazi u istoriju najboljih sezona Premijeršipa, Seltik jeste na kraju prvak ali je vijest dana ipak bila da Harts nije.

Derek Mekinis je sjajno vodio Harts, pokazavši zube glazgovskim „blizancima“ i usudivši se da pokuša nemoguće. Od 1985. naovamo, nijedan škotski klub nije uspio da prekine dvovlašće Seltika i Rendžersa. Opšti utisak u fudbalskoj javnosti ove zemlje je da niko i ne smije. Momci u bordo dresovima pod vođstvom Mekinisa zauzeli su prvo mjesto od septembra i nisu ga ispuštali, pa se o možda najvećoj fudbalskoj priči ove godine počelo govoriti i izvan granica britanskog ostrva.

Završnica sezone je bila nevjerovatno dramatična. Harts je 26. aprila savladao Hibernijan 2:1 u gostima i potom 4. maja savladao i Rendžers sa 2:1 na svom terenu. Međutim, u sledećem kolu Harts se okliznuo protiv Madervela (1:1) što je Seltik iskoristio da se primakne na bod zaostatka pobjedom u Old Firmu sa 3:1. Ono što će se događati u narednih nedelju dana biće obavijeno kontroverzom.

Harts je 13. maja rutinski savladao Falkirk sa 3:0, a Seltik je ozbiljno visio na gostovanju Madervelu. Utakmica na Tajnkaslu se završila i igrači u bordo dresovima na centru terena i navijači na tribinama čekali su kraj utakmice na Fir Parku. Teško je opisati kakav šok i nevjerica su zavladali kad je stigla vijest da je u sudijskoj nadoknadi dosuđen jedanaesterac u korist Seltika.

Da je ostalo 2:2 u Madervelu, Harts bi kolo prije kraja i zakazanog međusobnog duela sa Seltikom imao tri boda više i s obzirom na gol-razliku, mogao bi da izgubi u Glazgovu sa 2:0 i opet osvoji titulu. Ali Keleči Ihenačo pogodio je sa bijele tačke. Harts više ne može sa porazom da osvoji titulu a u subotu putuje na Parkhed.

Razočarenje se brzo pretvara u bijes kad su stigli snimci dosuđenog penala. Defanzivac Madervela Sem Nikolson izbio je loptu iz šesnaesterca preko Seltikovog igrača Ostina Trastija, a sudija Džon Biton, nakon gledanja u monitor zaključuje da je Nikolson loptu dirao rukom i donosi odluku o penalu. Igrači Madervela bili su van sebe a trener Jens Bertel Asku je dosuđivanje jedanaesterca nazvao sramotom za fudbalsku igru.

🟢 Here's the incident that resulted in Celtic's winning penalty at Fir Park, following a VAR check!

Motherwell vs Celtic & Hearts vs Falkirk reaction | Sky Sports Football now 📺 pic.twitter.com/kwFO6mOH7t

— Sky Sports Scotland (@ScotlandSky) May 13, 2026

„Odvratno,“ bila je prva reakcija Mekinisa na tu temu. „To je odvratno, to nije bio penal. Očigledno smo sami protiv svih. Prvi smo od septembra ali smo i dalje autsajderi. Ali bićemo spremni za subotu.“

Subota je došla a na krcati Parkhed izašli su igrači dvije najbolje ekipe u Škotskoj ove godine. Pogledi fudbalskog svijeta bili su usmjereni ka Glazgovu kao što odavno nije bio slučaj. Tribine, pune kao oko, davale su vjetar u leđa domaćinu koji je dugo izgledao stegnuto i bez pravog rješenja kako da slomi otpor odlično postavljene ekipe Hartsa.

Dugo se ništa nije dešavalo, a onda je pred kraj poluvremena gostujuća ekipa izborila korner. Nakon izvrsnog centaršuta, Lorens Šenklend zakucava loptu za 0:1 i muk na Parkhedu. Radost Hartsa kratko traje. Kiran Tirni prolazi po lijevoj strani i pogađa ruku Aleksandrosa Kaziridisa. Penal je ovaj put nesumnjiv a Arne Engels siguran za 1:1, rezultat s kojim se otišlo na odmor.

Drugo poluvrijeme pretvorilo se u bespoštednu borbu za svaki pedalj terena. Seltik je pojačavao tempo, šanse su se redale, Ihenačo je čak pogodio stativu. Gosti su uporno odolijevali i taman kad se činilo da će uspjeti da odnesu bod, a samim tim i dugo čekanu titulu u Edinburg, pojavio se dotad nevidljivi Daizen Maeda, umakao odbrani protivnika i matirao golmana Švolova u 87. minutu.

Pogodak je prvobitno bio poništen zbog ofsajda, ali VAR je presudio, ispravno, da je gol regularan. Japanac, koji je godinama već ljubimac Seltikovih navijača, tako je donio novu titulu Seltiku i to nakon što je nedelju dana ranije makazicama postigao gol Rendžersu u gradskom derbiju.

Sam kraj utakmice ostavio je ružan utisak. Jalovi pokušaji gostiju da izjednače završili su kontranapadom i golom mladog Kaluma Osmanda u praznu mrežu za konačnih 3:1. Navijači su nakon tog kola provalili na teren, a igrači Hartsa su brže-bolje pobjegli u svlačionicu plašeći se i za svoju sigurnost. Sudija nije ni svirao kraj, ili se to bar nije čulo. Kraj je svirao domaćin. Harts neće biti šampion.

Nije ovo prvi put da su „srca“ slomljena u poslednjem kolu. Ovaj film već su gledali 1965. godine, kada su u direktnoj borbi za titulu poraženi od Kilmarnoka, i 1986. godine, kada im je bod u Dandiju bio dovoljan za titulu ali ih je izvjesni Albert Kid nokautirao sa dva gola i zauvijek se upisao u srca navijača Seltika i Hibernijana. Vjerovali su na Tajnkaslu da će 2026. biti druga priča ali istorija se opet ponovila.

U takvim situacijama, često se spomene čuvena izreka Karla Marksa kako se istorija ponavlja prvi put kao tragedija a drugi put kao farsa. S obzirom na prethodna dva razočarenja i kontroverze koje su pratile završnicu ove sezone, u bordo dijelu Edinburga bi rekli da ih je farsa zadesila ipak iz trećeg puta. Ili kako je to savršeno sročio jedan veliki navijač Hartsa: „Sramotno ali ne i iznenađujuće.“

Iz vizure Seltika, upad navijača na teren bio je izliv emocija usljed osvajanja titule. Nakon brojnih turbulencija i nezadovoljstva koje se kao crni oblak nadvijalo nad stadionom kojeg fanovi „kelta“ zovu „Raj“, granulo je sunce. Sedam pobjeda u nizu za petu titulu u nizu, a rekordnu 56. u škotskom fudbalu – to je jedna od onih priča koje čine Seltik velikim i slavnim klubom.

Ali baš kako je i sam Martin O'Nil priznao, priča ove sezone bio je Harts. Za njih je protekle subote, čini se, navijao cijeli svijet. I oni koji prate škotski fudbal i oni koji su možda prvi put čuli za ovaj klub. Trka za titulu u Škotskoj privukla je kao nikad pažnju ljubitelja fudbala i nakratko bacila u sjenu i onu uvijek zvučniju, bogatiju i popularniju u komšiluku. Čak su i neki poznati fanovi Hibernijana javno priznali da bi voljeli da Harts osvoji titulu, što doduše nije dobro prošlo među okorjelim navijačima.

Subota je prošla, život ide dalje i planeta se okrenula novim dešavanjima. U Glazgovu se proslavila titula i okreću se predstojećem finalu Škotskog kupa na Hemdenu protiv Danfermlajna. Nakon toga, pred klubom je mnogo odluka, od igračkog kadra do nasljednika O'Nila.

A Harts? Oni će još dugo da razmišljaju o onoj razlici sa početka teksta – kako je „šta bi moglo da bude“ postalo „šta je moglo da bude“.

We've seen some change
But we're still outsiders
If everybody's here
Then hell knows
We ride alone