Kada je Liverpul 2011. godine prodao Fernanda Toresa za 58,5 miliona eura Čelsiju, malo ko je u tom trenutku slutio da će ta odluka – koja je za mnoge navijače djelovala kao korak unazad – postati prekretnica u redefinisanju klupske politike. Keni Dalgiš je tada rekao: „Najvažniji ljudi u Liverpulu su oni koji žele da budu ovdje.“ Iza te rečenice krilo se više od puke retorike – to je bio signal da je vrijeme za promjene.

Tores je u Čelsiju teško pronalazio formu, dok je Luis Suares, kupljen za manje od polovine tog iznosa (27 miliona eura), u godinama koje su uslijedile postao srce Liverpulovog napada. Statistika je bila skoro identična – 65 golova u Premijer ligi za Toresa, 69 za Suaresa – ali je percepcija bila drugačija. Suares je unosio nepredvidivost, brutalnost i golgetersku glad kakva se rijetko viđa. Njegov dolazak je bio pravi primjer kako zamjena može ne samo da nadoknadi gubitak, već da unaprijedi tim.

Liverpul bi tu lekciju ponovio šest godina kasnije, ovog puta slučajno, kada je 2017. godine doveo Mohameda Salaha iz Rome za 42,7 miliona eura. U tom trenutku, niko u klubu nije znao da će Filipe Kutinjo već u januaru biti prodat Barseloni za više od 117 miliona eura. Salah je stigao, uklopio se brzo, a njegov dolazak otvorio je prostor za formiranje napadačkog trilinga koji će ući u klupsku istoriju – Salah, Mane i Firmino. 

Umjesto jednog kreativnog veziste, Liverpul je izgradio najubojitiji trozubac u Evropi, osvojio Ligu šampiona 2019. i prvu Premijer ligu godinu kasnije. Kutinjo je ostao uspomena, Salah je postao simbol nove ere.

Slične strategije viđene su i van Enfilda. Njukasl junajted je 1995. godine, u vrijeme kada su transferi u Premijer ligi još bili relativno skromni, prodao Endija Kola Mančester junajtedu za 7 miliona eura i krilnog igrača Kita Gilespija. Navijači su protestovali, Kevin Kigan je morao da im se obrati ispred Sent Džejms Parka, ali odgovor je stigao na terenu – novac je uložen u Lesa Ferdinanda, koji je već u prvoj sezoni dao 25 golova i pomogao klubu da završi drugi.

Everton je 2004. prodao Vejna Runija Mančester junajtedu za 23,4 miliona eura, a za direktnu zamjenu doveo Markusa Benta za svega 585.000 eura. Bent nije bio spektakularan, ali su dovedeni i Tim Kejhil za 1,75 miliona i Mikel Arteta na pozajmicu – dvojica igrača koji su oblikovali novu sliku tima i pomogli Evertonu da završi četvrti u Premijer ligi, najviši plasman u eri takmičenja.

U novije vrijeme, Notingem Forest je od prodaje Brenana Džonsona Totenhemu za 55 miliona eura napravio prostor za racionalnu rekonstrukciju. Dovedeni su Entoni Elanga iz Junajteda za 17,5 miliona i Kalum Hadson-Odoi iz Čelsija za maksimalno 5,8 miliona, uključujući bonuse. Rezultat? Dvije najstabilnije sezone Forestove novije istorije, uključujući i plasman u evropska takmičenja. Dva krilna igrača umjesto jednog, 31 milion eura viška i znatno šira rotacija.

Još jedan vid dugoročne strategije jeste unaprijed dovedena zamjena. Kako je rekao bivši direktor jednog premijerligaša, koji je govorio anonimno: „Najbolje je dovesti zamjenu prije nego što prodate zvijezdu. Tako izbjegavate da drugi klubovi znaju da imate novac, a i novajlija ima vremena da se prilagodi bez pritiska.“ On dodaje: „Navijači ga tada ne doživljavaju kao direktnu zamjenu, što dodatno olakšava adaptaciju.“

Vulverhempton je ovu logiku ispratio dovođenjem Marija Lemine i Žoaa Gomesa prije nego što je prodat Ruben Neveš. Već tada je bilo jasno da klub razmišlja unaprijed, a tranzicija u vezi je prošla bez većih potresa.

Međutim, najvještiji u ovoj disciplini su bez sumnje Brajton i Houv Albion. Godine 2021. platili su četiri miliona eura za Moisesa Kaiseda, a već 2022. prodali Jvesa Bisumu Totenhemu za 35,1 milion. Kaisedo je odigrao 37 mečeva u Premijer ligi i vodio tim do šestog mjesta – najboljeg plasmana u istoriji kluba. Već narednog ljeta, Kaisedo je prodat za 117 miliona eura, a istovremeno je doveden Karlos Baleba za 27 miliona. Kamerunac još traži formu, ali Brajton ponovo ima sirovinu na koju može da se osloni.

Zamijeniti zvijezdu na vrijeme – bilo prije ili poslije transfera – zahtijeva kombinaciju strpljenja, instinkta i jasnoće vizije. Nije uvijek neophodno zadržati igrača po svaku cijenu. Ponekad je bolje naći pravog nasljednika i u međuvremenu – uštedjeti.