Elegija Džejlena Bransona - diktiranje tempa i 40 poena za gašenje magije iz Orlanda

Nije bila puna "T-Mobile" arena, ali to zapravo i nije važno (to je otvara pitanje koliko je NBA kup potreban organizaciji, ali to je već neka druga priča). Jer kad se sa tribina jasno čuje „MVP“, onda je kontekst već postavljen. Džejlen Branson je u subotu veče odigrao utakmicu koja ne služi samo za plasman u finale NBA Kupa, već kao podsjetnik gdje se Njujork Niksi trenutno nalaze i ko je njihov apsolutni centar gravitacije.

Četvrti uzastopni meč sa najmanje 30 poena. Sezonski maksimum od 40. Pobjeda nad Orlandom 132:120. Finale NBA Kupa i deveta pobjeda u posljednjih deset utakmica. Sve to staje u jedan okvir, ali nijedan od tih podataka sam po sebi ne objašnjava zašto je ova utakmica bila važnija nego što rezultat govori.

Branson je protiv Medžika šutirao 16 od 27 iz igre, pogodio samo dvije trojke, ali je kontrolisao utakmicu na način koji se ne mjeri isključivo procentima. Orlando je tim koji voli kontakt, koji se oslanja na fizičku odbranu, na guranje, na zatvaranje reketa. I baš zato je način na koji je Branson dolazio do svojih poena bio ključan. Bez forsiranja, bez herojske potrage za šutem, već stalnim čitanjem igre i prepoznavanjem trenutka.

🔥 JALEN BRUNSON 40-PIECE 🔥

40 PTS I 8 AST I 4 REB I 2 3PM

KNICKS ADVANCE TO THE EMIRATES NBA CUP CHAMPIONSHIP! pic.twitter.com/KZ4WNmjIYB

— NBA (@NBA) December 14, 2025

Niksi su šutirali 61 odsto, što je sezonski maksimum, i ubacili više od 130 poena protiv jedne od čvršćih odbrana lige. Karl-Entoni Tauns je dodao 29 poena, Ou Dži Anunobi 24, ali ritam je sve vrijeme diktirao Branson. Čak i u momentima kada je Orlando uspijevao da uhvati priključak.

Utakmica je imala plej-of ton, baš kao i duel prije par dana u regularnom dijelu NBA lige. Fizička, brza, sa stalnim pokušajima oba tima da ubrzaju tempo. U prvih 36 minuta smjenjivale su se serije, bilo je 11 promjena vođstva i 10 izjednačenja. Orlando je imao svoj nalet u trećoj četvrtini, seriju 18:4 u kojoj je prvi put izgledao kao tim koji bi mogao da ode do kraja. Ali to je trajalo kratko.

Ključni trenutak desio se kada su Niksi ispustili dvocifrenu prednost u trećoj četvrtini. Umjesto da ubrza igru ili krene u individualni obračun, Branson je smirio stvari.

Pronašao je Anunobija, Mičela Robinsona i Mikala Bridžisa u pravim trenucima, a onda nastavio da poentira kad se odbrana ponovo zatvorila.

Petnaest poena u drugom poluvremenu, bez potrebe da se utakmica "uzme“ nasilno.

ALL THE ANGLES OF JB'S WILD STEPBACK 3 🤯 https://t.co/6NPMs6F6r7 pic.twitter.com/NjGp7lsDea

— NBA (@NBA) December 14, 2025

Orlando je imao problema koje nije uspio da sakrije. Džejlen Sags, njihov najbolji defanzivac na lopti, veći dio meča je igrao sa bolovima u lijevom kuku i završio utakmicu prije vremena. Ubacio je 25 od svojih 26 poena u prvom poluvremenu, a u nastavku praktično nije mogao da pomogne. Bez Franca Vagnera, koji će pauzirati nekoliko sedmica zbog uganuća visokog skočnog zgloba, Medžik je ostao bez važnog balansa, i u napadu i u odbrani.

Niksi su to kaznili. Dominirali su u reketu sa 70:62, iznudili 31 slobodno bacanje i napravili svega 12 izgubljenih lopti. Orlando, koji inače voli da živi iz tranzicije, nije dolazio do dovoljno defanzivnih zaustavljanja da bi mogao da trči. Bez toga, njihov napad je izgledao iscjepkano i bez kontinuiteta.

Na poluvremenu se činilo da bi utakmica mogla da ode i u istorijskom pravcu. Branson i Sags su imali po 25 poena. Posljednji put da su dva igrača iz suprotnih timova u stigla do 50 poena u istoj utakmici desilo se tokom plej-ofa onog čuvenog u NBA bablu kada su Džamal Marej i Donovan Mičel ubacili za svoje timove 50+ poena. Ali taj scenario se raspao zajedno sa Sagsovom povredom.

Za Njujork, ova pobjeda ima slojeve. Prvi je očigledan - finale NBA Kupa protiv San Antonija. Drugi je manje vidljiv, ali dugoročno važniji -izjednačen međusobni skor sa Orlandom na 2:2. Ukoliko oba tima završe sezonu sa istim učinkom, Medžik više nema prednost u međusobnim duelima. Treći sloj tiče se percepcije.

Niksi su drugi na Istoku, iza Detroita, sa skorom 20:5. Još nijesu igrali protiv ekipe iz top pet Zapada. Finale Kupa, protiv San Antonija, predstavljaće prvi pravi test protiv elite Zapada na donekle relevantnoj sceni.

Ne da bi se dokazalo da su "spremni za titulu“, već da bi se vidjelo koliko im fali, ako im uopšte nešto fali.

Zato nije slučajno što je trener Majk Braun poslije meča insistirao na MVP narativu. Ne kao kampanji, već kao konstataciji.

Branson prosječno bilježi 28,3 poena i 6,3 asistencije, brojke koje nijesu drastično drugačije od prethodnih sezona, ali kontekst jeste. Njujork pobjeđuje, izgleda stabilno i ima igrača koji u ključnim trenucima ne komplikuje igru.

Branson ne izgleda kao tip koji juri priznanja.

Niti kao igrač koji gradi mit o sebi. Ali u ligi u kojoj se MVP priča često svodi na poznata imena, možda je upravo ovakav kontinuitet razlog zašto njegovo ime mora češće da se izgovara. Ne zato što je spektakularan, već zato što je pouzdan.

A ponekad je to najteža uloga u NBA ligi.