Godine praćenja NBA lige, svih dešavanja u i oko franšiza, skandala, a prvenstveno dobrih poteza uprava i košarkaša, dokazuju da se autentičnost više i ne cijeni. Formula za pobjeđivanje nije jedinstvena, ne postoji jednačina koja to može objasniti. Potrebno je previše kohezije i pravih događaja u pravo vrijeme da biste se jednom uspjeli naći na tronu. Zadržavanje na istom je, najblaže rečeno, još teže. 

NBA je je oduvijek bio „copycat“ liga, u kojoj su oni sa srećom da dolaze do pobjeda krojili kako će se i na koji način igrati. Oni koji su se nalazili na drugoj strani, najčešće su pokušavali ukrasti ideju i pretvoriti je u nešto svoje, ali bez ključnog shvatanja da je „imitacija najiskreniji oblik laskanja koji osrednjost može pokazati veličini“. Citat irskog književnika Oscara Wildea često je pogrešno interpretiran i korišten bez drugog dijela, a koji tačno oslikava sliku i priliku najjače košarkaške lige svijeta.

Poslije Bostonove i Miamijeve velike trojke, svi su htjeli da okupe tri velika imena u svojim redovima, misleći da je to put ka tituli. Onda, kada su se brojne velike trojke raspale, pokušali su s niskim postavama i da mnogi (koji to i ne bi trebali raditi) potežu trojke s devet metara, pokušavajući replicirati uspjeh Golden Statea i legendarne „Hamptons five“ postave. Zbog Kawhija Leonarda su mnogi odlučili kockati svoju budućnost za jednogodišnje rentanje superzvijezde. Odjednom se kod centara gleda više pregled igre i sposobnost da kontroliše napad, misleći da će ugrabiti novog Nikolu Jokića, iako prelijepa igra ne funkcioniše tako.

Sve se to radi kako bi se dostigao finalni cilj, ali nerazumijevanje da se stvari moraju prirodnim putem poklopiti upravo i bude finalni ekser u kovčegu neuspjeha franšiza koje se vrte ukrug već desetljećima. 

Neminovno je da će probati iskopirati pristup i novog prvaka, ali kolike su šanse da vam u ruke padne budući MVP (Shai Gilgeous-Alexander) i još nekoliko pickova prve runde u razmjeni igrača poput Paula Georgea, te da će se oni svi razviti baš koliko je potrebno da dođete do prstena.
Nikada nemate garant da će neko uspjeti ili ne, stoga je bolje pokušati pronaći svoj put, ma kakav on bio, jer je vjerovatnije da će donijeti pozitivan rezultat. Učiti lekcije iz tuđih grešaka je apsolutno pohvalno, ali kopirati nečiji pokušaj dolaska do cilja, češće završava s propašću nego uspjehom i to je ključna pouka.

Mediokritet je put koji odaberu članovi front officea, fuzijom neznanja i velikog ega, a pobjeđivanje je put inovacije i dosjetljivosti. Pažljivo birajte šta radite, vrlo lako vam se može obiti o glavu.