Kako je Vembi porastao tokom teksaškog derbija | Skaut Sport
side menu icon

Kako je Vembi porastao tokom teksaškog derbija

Onaj trenutak u trećoj četvrtini, kada je zakucao preko Durenta i pogledao ka publici, bio je više od spektakla. Neko bi rekao da je predaja baklje, neko sudar generacija, neko novi NBA poredak.

08.11.2025. 12:15h

Main article image
Slika: Foto: Guliver/Reuters/Eric Gay

224

0

ST Skaut Team

Petak veče u Frost Bank Centru bio je podsjetnik da je Viktor Vembanjama više od senzacije. I više od obećanja. To veče, u kojem su se spojili frustracija, sazrijevanje i trenutak potvrde, pokazalo je kako se budućnost NBA lige pretvara u stvarnost.

Prvo poluvrijeme izgledalo je kao nastavak njegovih slabijih izdanja iz prethodnih mečeva. Samo četiri poena, spuštena glava i izraz lica koji nije skrivao razočaranje. Hjuston je igrao grubo, pod vođstvom Imea Udoke koristio svaki fizički duel da ga izbaci iz ritma.

Vembanjama je bio pasivan, daleko od reketa, zadovoljavao se šutevima sa distance. Idealno za protivnika - talentovani Francuz koji ne koristi svoju visinu i prednost.

Sve su probali, pa čak i Alperin Šengun je izveo svojevrsnog Vinisijus Žuniora, odnosno flop je napravio samo takav, i prošlo mu je.

San Antonio je već izgubio dva meča zaredom i sve je mirisalo na treći poraz.

Sparse su, htjeli to ili ne, postali odraz svog superstara – kada on sija, svi prate; kada padne, igra nestane u tom procesu, što bi dugoročno mogao da bude problem.

Deset faulova i jedanaest izgubljenih lopti u prethodnim porazima bili su oličenje neiskustva, jer i dalje pričamo o izuztno mladom momku. A onda je, krajem druge četvrtine, Keldon Džonson odlučio da ga trgne – udarac u grudi, više gest brata nego saigrača.

Od treće četvrtine, sve se promijenilo. Vembanjama je preuzeo kontrolu. Umjesto da izbjegava kontakt, počeo je da ga traži. Umjesto da bježi od pritiska, koristio ga je. Hjuston je pokušao sve: udvajanja, brze rotacije, guranje pod košem, ali više nije bilo rješenja. Francuz je počeo da razbija njihovu odbranu, koristeći svaku pukotinu.

Najveći trenutak večeri došao je kada je zakucao preko Kevina Durenta. Loptu je dobio od Devina Vasela, uhvatio veterana na sporo reagovanje i zakucao objema rukama. Publika je skočila, a on samo kratko klimnuo glavom. Simbolično – generacije su se zamijenile, a i njega su opisivali kao XXL Durenta, prije nego je došao u ligu.

Durent mu je uzvratio nekoliko napada kasnije, prodorom kroz sredinu i snažnim zakucavanjem, ali je to izgledalo više kao gest ponosa nego preokret.

Publika je već znala da gleda trenutak kada budućnost gleda u oči sadašnjosti – i ne sklanja pogled.

Vembanjama je završio utakmicu sa 22 poena, osam skokova, četiri asistencije i dvije blokade. Durent je imao 24 poena, ali i osam izgubljenih lopti, uz samo četiri poena u posljednjoj četvrtini.

U tim odlučujućim minutima, zajedno sa Stifonom Kestlom i Harisonom Barnsom, Vembanjama je nosio Sparse. Kastl je donosio energiju, Barns je pogađao trojke u ključnim trenucima, a Vembanjama je bio ono što tim najviše treba – lider. Nije forsirao, nije bio brzoplet. Usporavao je ritam, čitao situacije, birao najbolje rješenje. Trener Mič Džonson je to sažeo jednostavno:

"Kad uspori i pročita igru, sve se otvori. On je previše pametan da bi pravio iste greške”.

I to je suština. Svaki protivnik pokušava da ga zaustavi na isti način, udvajanjima i fizičkom igrom. Ali svaka nova utakmica mu donosi novo oružje. Uči kako da reaguje, kako da koristi svoj intelekt i strpljenje kad snaga nije dovoljna.

Kad ga udvoje, otvara prostor drugima. Kad ga ostave samog, kažnjava ih.

Prema podacima napredne analitike , drugi je u timu po broju dodavanja i po potencijalnim asistencijama, treći po sekundarnim (sve češće se u NBA mjeri parametar pas koji je prethodio asistenciji kao značajan podatak analize). Njegova igra postaje kompleksnija. Ne mora da dominira samo poenima, već i ritmom, odlukama, kontrolom.

"Prošao je kroz sve moguće odbrane“, rekao je Harison Barns. "Ali ostaje strpljiv. Razumije da je to proces i nikad ne odustaje od napada“.

Hjuston, koji je došao sa nizom od pet pobjeda, nije mogao da odgovori. Udoka je poslije meča bio direktan: "Bili su čvršći. Nadigrali su nas u svemu.” Roketsi su padali na defanzivnom skoku.

Sparsi sada imaju skor 6:2 u ligi i 1:0 u NBA kupu. Pobjeda protiv tima koji je bio u formi dala im je više od broja – dala im je potvrdu identiteta. Tim koji je prošle sezone tražio sebe sada zna u kom pravcu ide.

Ipak, to je proces koji još traje. Vembanjama je tek na početku, a San Antonio još čeka povratak D’Aarona Foksa i rukija Dilana Harpera.

Pogotovo povratak Foksa, koji bi brzinom trebao da još više poveća napadačku moć Vembanjame.

Ali ono što se već vidi je jezgro koje ima karakter. Tim koji reaguje na udarce, superstar koji uči da vodi.

Onaj trenutak u trećoj četvrtini, kada je zakucao preko Durenta i pogledao ka publici, bio je više od spektakla. Neko bi rekao da je predaja baklje, neko sudar generacija, neko novi NBA poredak.

Ovog puta, izgleda da stvarno jeste.

Komentari | Podijeli vijest