Najčudnija stvar u seriji Stranger Things nijesu ni Vekna ni Demogorgoni, već... gdje je Leri Bird?

Braća Dafer, Met i Ros, identični blizanci, glavni su krivci zašto već godinama vlada tolika nostalgija za osamdesetim godinama.

Njihova serija Stranger Things, najbolja, po ličnom mišljenju, serija i produkt kompletne Netfliksove produkcije, već godinama nas podsjeća na dekadu koja je po mnogo čemu bila zlatno doba, ne samo filmske industrije, već i muzike, mode, književnosti, televizije, sporta...

Dok čekamo finale 1. januara (fuck you repriza Nove godine, dajte leftoverse trpeze i Netflix and chill u pravom smislu te riječi, a ne one na koju vi mislite), vrijeme je za jednu opasku cijelom serijalu.

Prije svega, nema ovdje nikakvih spoilera, dakle SPOILER FREE je ostatak teksta.

Postoji jedna sitnica u Stranger Things koja mi je oduvijek bila čudna, ali tek kad se malo razgrne kontekst, postaje gotovo nevjerovatna.

Serija je opsesivno precizna u građenju atmosfere osamdesetih: muzika, filmovi, arkade, stripovi, BMX bicikli, radio-stanice, modni detalji. Sve je tu. Ali u toj istoj Indiani, u tom istom vremenu, postoji jedno ime koje se nikada ne pominje – Leri Bird.

Radnja Stranger Thingsa smještena je u izmišljeni gradić Hawkins, ali ne u nekom apstraktnom prostoru, već vrlo konkretno u saveznoj državi Indiana.

I to je ključno. Jer Indiana nije samo još jedna američka država. Indiana je košarka. Srednjoškolska košarka, dvorane koje se pune petkom veče, lokalni heroji, mitovi koji se prenose s koljena na koljeno.

Možda Pejsersi nemaju titula, ali Hoosiersi su pet puta osvajali NCAA turnir, interesantno, posljednji put 1987. godine, baš kada se dešava finale serije.

A iz te iste Indiane dolazi i Bird, odrastao u French Licku, malom mjestu koje je geografski dovoljno blizu da bi u stvarnom svijetu bilo nemoguće da se njegovo ime ne čuje makar u prolazu.

Još važnije: vrijeme u kojem se Stranger Things odvija savršeno se poklapa sa periodom kada je Bird bio na apsolutnom vrhuncu.

Govorimo o godinama od 1983. do 1987, kada je Bird bio sve ono što jedna sportska ikona može da bude – i individualno i timski.

U tom rasponu Boston Seltiksi su osvajali dvije titule, igrali finala, a Bird je bio centralna figura NBA lige.

Osvojio je tri uzastopne MVP nagrade (1984–1986), bio najbolji igrač tima koji je dominirao ligom i simbol čitave jedne ere košarke.

U isto vrijeme, klinci iz Hawkinsa odrastaju uz D&D, Lord of the Rings (knjige), Star Wars, arkadne igre i lokalne avanture.

Ali nigdje, ni u jednoj rečenici, nema ni naznake da neko od njih gleda utakmice, da se u nekoj kući ne vrti televizor na NBA prenosu, da neko ne dobaci: "Jesi li vidio šta je Bird opet uradio?" A to više nije pitanje sporta, već pitanje realizma.

Jer Bird u tom periodu nije bio samo NBA zvijezda. Bio je ponos Indiane.

"The Hick from French Lick" nije bio marketinški nadimak, već identitet.

Čovjek iz male sredine koji je osvojio svijet. Takva priča u osamdesetim nije mogla da se ignoriše u državi u kojoj se košarka doživljava gotovo religiozno. Čak i oni koji nijesu pratili NBA znali su ko je Leri Bird. Njegovo ime je bilo dio svakodnevnog razgovora, dio lokalnog identiteta.

Zato izostanak Birda u Stranger Thingsu djeluje kao pukotina u inače gotovo besprijekornoj rekonstrukciji epohe.

Ne traži se da serija postane sportska, niti da likovi analiziraju pik-en-rol ili statistiku legende Boston Seltiksa.

Dovoljna bi bila jedna usputna referenca, jedan poster u sobi, jedan komentar u pozadini. Upravo onako kako serija koristi pop-kulturne detalje da bi svijet učinila živim.

Moguće je, naravno, da su autori svjesno birali univerzalne reference koje će jednako rezonovati kod publike širom svijeta, a ne lokalne sportske ikone. Ali čak i tada, Bird je prevazilazio lokalni okvir. On je bio lice NBA lige tog vremena, rivalstvo sa Medžikom Džonsonom bilo je dio šire američke kulture, a uspjesi Seltiksa redovno su punili naslovnice medija širom planete.

U tom smislu, nedostatak Lerija Birda nije samo propuštena sportska referenca. To je mala, ali upadljiva rupa u vremenskom balonu koji Stranger Things tako pažljivo gradi.

Hawkins možda ne postoji na mapi, ali Indiana postoji. French Lick postoji, i kartografi su po svemu opisanom smjestili ga svega nekoliko kilometara južnije od Hawkinsa.

A između 1983. i 1987. Leri Bird je bio prevelik, preuspješan i preblizu da bi ga jedna takva priča potpuno zaobišla.

Zamislite samo kako bi bilo prirodno da Majk, Lukas (koji čak i igra košarku u četvrtoj sezoni), Dastin i Vil, ili Džim Hoper ili Stiv, prokomentarišu partiju od 60 poena koje je Bird sasuo Atlanti 1985. godine.

Bar negdje, neki TV, neki natpis u novinama.

Jer iako su naši protagonisti zauzeti borbama sa Demogorgonima, Veknom i vladinim tajnim agencijama, taj nivo lokalnog ponosa u Indiani izgleda kao savršena anegdota koju je serija mogla da ubaci...ali nikada nije.

Ne tražim puno, ali jedna replika tipa "Jesi vidio Birdov meč sinoć" dodatno bi ugrijala srce gotovo savršenog serijala koji nas je sve udario na nostalgiju.