Od spavanja u kamionetu do NCAA pozornice: Džo Grahovac, reinkarnacija Bila Voltona, očigledno balkanskih korijena

Američka košarka ne ostavlja mnogo rupa u svom sistemu. Svaki nivo ima svoju funkciju, svaka liga svoje filtere, svaki trener svoj rok strpljenja. Ako ne uđeš na vrijeme, vrata se ne zatvaraju uz objašnjenje, već se jednostavno nastavlja dalje. U tom smislu, Džo Grahovac nije anomalija zato što je drugačiji igrač, već zato što se uopšte pojavio tamo gdje se pojavio.

Toliko toga je nestvarno kod ovog momka. Prvo prezime, Grahovac? Balkanski košarkaški savezi, jeste li spremni za "3, 4... sad" trku da mu ponudite da baš za vas igra, jer ima prezime koje se može vidjeti i u Crnoj Gori, i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj... pa čak i u Sloveniji.

To je nešto što nama upada za oko, u Americi? Nevjerovatan izgled momka iz Santa Ane (Kalifornija). Kao da je direktan potomak Bila Voltona, ista frizura, brada, što bi u Igri prijestola rekli "vatrom poljubljen", a u slengu engleskog jezika jednostavno – džindžer.

To su samo prve impresije. Priča je još bolja i mogla bi da ide i u okviru "Grinding all my life" na Skautu, ali, da budemo iskreni, i za blokbaster film već sada.

Njegov put ne počinje u srednjoškolskoj dvorani punoj skauta, niti na turnirima na kojima se djeca mjere unaprijed određenim parametrima. Počinje u Santa Ani, u okruženju u kojem košarka postoji, ali ne garantuje ništa.

Geografija kaže da je najpoznatije ime iz Santa Ane u NBA ligi Stenli Džonson, nekada velika nada Detroit Pistonsa, danas košarkaš Nagasakija. Naslanja se gradić na granicu dijela Los Anđelesa iz kojeg dolaze Kavaj Lenard, Džejms Harden, Pol Džordž...

Grahovac je igrao iz zabave, bez ambicije, bez cilja koji bi ga vodio. Kad je košarka prestala da bude lagana, prestao je i on. Nije bilo sukoba, nije bilo velikog razočaranja. Samo povlačenje.

Pokušaji u školskim timovima bili su kratki i neuspješni. Nije mu prijala struktura, nije mu prijala odgovornost, nije znao kako da se uklopi u okvir koji traži da se ponašaš kao projekat.

U tom periodu nije znao ni osnovna pravila igre, odnosno imao je problem da primijeni basket na 5 na 5 košarku, nije znao koncepte koji se podrazumijevaju kod igrača njegovih godina. Nije gledao utakmice, nije rastao uz NBA program. Košarku je upoznavao parcijalno, kroz snimke, fragmente, bez šire slike.

Kad je srednja škola završena, gdje nije bio dio nekog tima, završila se i svaka ideja o koledžu, i to ne zbog sportske strane.

Akademski prosjek nije ostavljao prostor za planove, a unutrašnja motivacija nije postojala. Grahovac je vrlo otvoreno mislio da mu budućnost ne ide nigdje. Radio je šta je mogao, gdje je mogao. Građevina, dostava sijena, magacin.

Poslovi koji ne obećavaju ništa osim sjutrašnjeg dolaska na isto mjesto.

U tom periodu živio je jedan dio svog života u kamionetu.

Košarka se vratila nenametljivo. Ne kao cilj, nego kao prostor u kojem je mogao da bude svoj. Teretane, termini bez konteksta, bez publike.

U "24 Hour Fitnessu" nije bilo hijerarhije. Bio si dobar ili nisi. Bio si unutra ili van. Igra se nije pamtila, nije se vodila statistika, ali se pamtilo ko može da igra.

Tu je Grahovac počeo da izgleda drugačije. Ne zato što je bio najglasniji ili najbrži, već zato što je rastao dok su drugi stagnirali. Sa skoro 210 centimetara, ali sa vještinama beka, počeo je da dominira u prostoru koji ne pravi razliku između talenata i slučajnih prolaznika. Zakucavao je, dodavao, branio, vodio loptu. Sve bez namjere da ostavi utisak, već isto onako kako je navikao kao klinac, igra radi igre.

Ljudi su počeli da ga primjećuju jer se pojavljivao stalno. Među njima i Daylyt, reper kojem je, za sada, vrhunac karijere to što je snimio dvije pjesme sa jednim od mogula današnjeg hip-hopa, Džej Kolom (koji je i sam košarkaški fanatik), a koji je u tim terminima bio samo još jedan igrač.

Grahovac će kasnije reći da ga je muzičar dobro čeličio u tim duelima, da mu nije dao prostora da "uzme vazduha", ali da mu je dosta pomogao da očvrsne.

Znate kad upalite MyCareer mod na NBA 2K-u, pa nerijetko ima storytelling, u kojem vas neko snimi pa vas tako primijete. E, to se desilo u ovom slučaju. Daylyt je upalio telefon, snimio neke njihove duele i, onako, svojim obožavaocima poslao "skauting report" momka od 210 koji izgleda kao sa seta filma "Semi-Pro" sa Vilom Farelom.

Njegova potvrda kasnije je bila važna jer je dolazila iz svijeta koji nema potrebu da izmišlja sportske bajke.

Video je zapao za oko tandemu iz Fulerotona, i to ne Kal Stejta koji se takmiči u Diviziji I NCAA košarke, već javnog koledža, nazvanog prosto Fuleroton koledž koji igra kroz JUCO program.

Mjesto je ipak kultno, jer su alumnisti ovog školskog programa veliki Džejms Kameron, jedan od najvećih režisera svih vremena, Pet Nikson, supruga predsjednika SAD Ričarda Niksona, Stiven Sigal, Metju Lijard, ali i veliki Tim Bakli (muzičar, otac Džefa Baklija), kao i Gven Stefani, frontmenka grupe No Doubt, prije nego što se otisnula u solo vode.

Asistent košarkaškog tima Maršal Džonson je vidio nešto što se ne uklapa u rekreativni okvir i pokazao to Periju Vebsteru, prvom treneru.

Vebster je reagovao instinktivno, bez velikih provjera.

Pozvao je Grahovca da dođe.

Na Fulerotonu se prvi put sudario sa ozbiljnošću igre. Trening, raspored, odgovornost. Umjesto da se povuče, reagovao je suprotno. Igrao je kao neko ko ne želi da propusti još jednu šansu. Brojke su bile dobre, ali su popularni Hornetsi ipak bili van neke veće priče, niti su bili članovi Divizije I NCAA.

Objašnjavalo je to kako je igrao. Bez forsiranja, bez ega, bez potrebe da se istakne.

U toj sezoni počeli su pozivi. A onda i poruka koja je promijenila tok.

RED HEAD SPOTLIGHT🚨: Joe Grahovac

From playing JUCO ball to being recruited by Woj and playing D1 for St. Bonaventure.

Reminds me of Bill Walton. Anyone else see that? 🤔👨‍🦰 pic.twitter.com/K3F9OEUN0Y

— Redhead Sports Pod (@redheadsportpod) December 16, 2025

Adrijan Vojnarovski nije kontaktirao Vebstera zato što je vidio potencijalnu zvijezdu, već zato što je vidio nešto neobično. Igrača bez prošlosti, ali sa stavom, ponašanjem radnika, a totalnu nepoznanicu.

Vojnarovski nije došao da ubijedi, već da provjeri. Vidio je debitantsku utakmicu, vidio je reakcije, vidio je kako Grahovac reaguje na greške i kontakt. Nije vidio igrača koji je zalutao. Vidio je igrača koji zna gdje je.

Plan da završi dvogodišnji program za godinu dana bio je test. Fizički, mentalni, akademski. Grahovac je prolazio kroz periode iscrpljenosti, sumnje, opterećenja. Bilo je trenutaka kad je mogao da odustane. Nije.

Njegova košarka u tom periodu nije eksplodirala, ali je postepeno rasla. Naučio je pravila, naučio je sistem, naučio je kako da sluša. Bio je igrač koji traži povratnu informaciju, kojem ne mora da se ponavlja. To je rijetko.

Dolazak na Sent Bonaventur bio je logičan nastavak i veliki projekat čovjeka koji nas je nekada bombardovao prvim svim trejdovima u NBA ligi.

Druga sredina, druga klima, drugi zahtjevi. Isti pristup.

Trener Mark Šmit mu je dao okvir u kojem je morao da misli igru, ne samo da je igra. Grahovac je to prihvatio bez otpora.

Košarkaški, njegov profil je jasan. Visok, svestran, sposoban da čuva više pozicija. Nije centar u klasičnom smislu, nije krilo koje živi na šutu. On je igrač koji povezuje. Šort-rol, dodatno dodavanje, preuzimanje u odbrani, čitanje situacije.

Nije da je eksplozivan i i dalje izgleda da sve radi na leru, što može da se poveže sa njegovim kalifornijskim nasljeđem. U Kaliju su jednostavno takvi.

Ali se polako uklapa u najelitniju akademsku košarku.

Grahovac je već pokazao da može da igra na NCAA nivou. Brojke to potvrđuju, ali važnije je ponašanje. Kako reaguje kad mu ne ide. Kako reaguje kad mu ide. Kako ostaje u utakmici bez lopte.

Brojke, na kraju krajeva, nisu sada da padnete na dio gdje leđa gube časno ime, ali imaju tu svestranost.

Ne gledajte što za sada daje 7 poena i hvata 4 skoka po utakmici za 20 minuta na parketu, već to da šutira za tri poena 42 odsto, a ima skoro dvije blokade po meču.

Joe Grahovac with BACK TO BACK TRIPLES 3⃣

He really is the next great Red Head shooter 👨‍🦰🏹 pic.twitter.com/aNVBmFPaa0

— Redhead Sports Pod (@redheadsportpod) December 20, 2025

Možda će igrati profesionalno u SAD, možda u Evropi (nek ide dođavola, "come to Budućnosto, bro").

Možda neće stići do NBA lige. To više nije presudno. On je već napravio nešto teže: došao je tamo gdje mu sistem nije predvidio mjesto.

Džo Grahovac nije dokaz da sistem ne radi, već da sistem ponekad napravi "glič", kako ga je upravo tako zvao Daylyt tokom dana u "24".

Dug je put od Santa Ane, od termina u "24 Hour Fitnessu", od spavanja u kamionu i grindovanja sa reperima i anonimcima koji igraju jer vole igru, do NCAA pozornice.

Kod Džoa Grahovca svaka dionica tog puta ostala je u igri: i godine bez sistema, i rad van košarke, i teretane bez publike, i JUCO dokazivanje, i konačno ulazak u ozbiljan program.

I nije da je preskakao stepenice do vrha. Samo je išao onim dužim, sporednim, za koje ni sam nije znao gdje ga vode.